BRSEČ – Kandalora 2025. godine u Brseču obilježena je uz prigodnu komemorativnu svečanost u organizaciji Udruge »Jenio Sisolski«. Bilo je to u povodu sjećanja na tri martinska mučenika, a pod nazivom »Kandalora – 80 godina poslije«. Brsečani su se zajedno sa župnikom Petrom Belanićem na brsečkom groblju sv. Stjepana prisjetili i odali počast trojici mučki ubijenih Martinaca pred kraj Drugog svjetskog rata. S obzirom na to da je počela godina u kojoj se obilježava 80 godina od završetka Drugog svjetskog rata i pripojenja istarsko-liburnijskog kraja matici Hrvatskoj, bila je je to prigoda za prisjećanje na tragičnu pogibiju na Kandaloru 1945. godine trojice stanovnika mjesta Martin iznad Brseča.

Nevini ubijeni

– Danas ćemo se ovdje u Brseču na groblju sv. Stjepana gdje stoljećima počivaju naši preci prisjetiti nemilog događaja kada su u jutarnjim satima na Kandaloru 1945. godine njemački vojnici zbog odmazde ad hoc strijeljali trojicu Martinaca. Bili su to Anton Galović (Jarčetov), Ivan Jurinović (Bregovac) i Vjekoslav (Lojzo) Galović (Baretov). Trojica naših Brsečana koji su pred kraj rata mučki stradali. Iza njih su ostale dvije udovice s četvero maloljetne djece. Stojimo ovdje nad spomen-obilježjem poginulih Brsečana i onih koji su tih dana poginuli na Brsešćini, a povodom ove 80. obljetnice u znak sjećanja na nevine mučki ubijene mještane dužnost nam je danas prisjetiti se i ostalih Brsečana koji su izgubili živote u tom ratu. Njih 28-ero, među njima je Anton Premuž Macan iz Zagorja čije kosti leže ovdje uz tri Martinca. Među poginulima je i njegov stariji brat Daniel Premuž, stradao u Hercegovini. Nažalost, zemaljski ostaci Daniela i ostale 23 osobe ne leže na ovome groblju. Njihovi zemaljski ostaci, kosti ili njihov pepeo su razasuti po ovome mediteransko-europskom podneblju zemaljske kugle, u njemačkim logorima, morima Sredozemlja ili na bojištima bitaka tog suludog rata, u sjevernoj Africi, na ruskoj fronti, po Apeninskom i Balkanskom poluotoku. Moramo se prisjetiti u mislima i molitvi na njih, kao i na preostalu četvoricu čija su imena upisana na ovoj spomen-ploči pred kojom stojimo, a svoj su život tih dana izgubili na Brsešćini. U dogledno vrijeme planira se uređenje prostora ispred brsečkog groblja pa je sada prilika da se svima njima, kao i onima koji su dvadeset i pet godina ranije izgubili živote u Prvom svjetskom ratu, simbolički odužimo postavljanjem zajedničkog kamenog spomen-obilježja kao trajnu uspomenu na njih – rekao je Bernard Franković, predsjednik Udruge »Jenio Sisolski« koja je pokrenula inicijativu za ovo obilježavanje.

Potom se brsečki župnik, velečasni Petar Belanić, još jednom prisjetio tri martinska mučenika i njihovih obitelji, izmolio prigodnu molitvu i blagoslovio njihov grob, prisjećajući se svih koji su u ratu poginuli na Brsešćini.

– Krajem travnja u Brseču će biti obilježena 80. obljetnica vezana za iskrcavanje-desant partizanskih trupa na brsečku rivu Peć i plažu Klančac, čega ćemo se na dostojan način prisjetiti u Brseču i Mošćeničkoj Dragi – naveo je Franković te se još jednom prisjetio tragičnog događaja pred sam kraj Drugog svjetskog rata.

Pred kraj rata

– Na Svijećnicu, Kandaloru, obilježili smo 80. obljetnicu tragične pogibije trojice dobrih i pobožnih obiteljskih ljudi, muževa i vrijednih očeva. Svi iz brsečke Martine. Dogodilo se to neposredno pred kraj rata u jutarnjim satima na Kandaloru 1945. godine. Na blagdan koji se u Brseču kao crkveni (mali) blagdan slavi od pamtivijeka. Može se reći, dogodilo se to na kućnome obiteljskom pragu kao odmazda njemačkih okupatorskih vojnika. Povod su bila tog jutra ispaljena tri puščana hica na Gromačice – Golovik, mjesto sjeverno od Martine. Za odmazdu, strijeljana su tri nedužna martinska muža u zreloj dobi iza kojih je ostalo četvero maloljetne djece. Najstariji od sirote djece nije bio navršio 15 godina. Na obljetnicu, dužnost nam je prisjetiti se tog događaja i imena poginulih. Anton Galović bio je otac dvojice sinova, Ivana (Nina) i Marija (Marijana). Nakon muževe smrti, njegova supruga Henrika (Rika) kao samohrana majka, poljoprivredna djelatnica, teško je, u gotovo nemogućim uvjetima, odgojila svoja dva sina. Obojica su doživjela zrelu dob. Stariji Ivan bio je neženja, a mlađi Marijo se u dječačkoj dobi odlučio za svećeničko zvanje. Danas pokojni Marijo Galović je svećenički poziv završio nedavno u svom rodnom Brseču kao brsečki župnik. Ivan Jurinović rodio se u obitelji Pećari u Svetoj Jeleni, a oženio se Anjulinom (Linom) i živjeli su u Martini, obitelj Bregovci. Bio je otac dvoje djece, sina i kćeri. Oboje je doživjelo zrelu dob i osnovali su obitelj. Supruga Anjulina (Lina) bila je također samohrana poljoprivredna djelatnica i teškom je mukom odgojila djecu. Ivan (Nino) danas više nije živ, a Marija danas kao osamdesetogodišnjakinja živi s obitelji u Rijeci. Od 1944. godine Ivan Jurinović bio je član Seoskog narodog odbora Martina-Sveta Jelena. Vjekoslav (Lojzo) Galović nije bio oženjen. Za njega se zna da se tog ujutra uredio, svečano obukao i spremao na blagdansku misu u Brseč. Da bi se pokazala moć, egzekucija tri martinska muža bila je usred naseljenog dijela Martine. Nažalost, danas tri martinske obitelji iz kojih su na Kandaloru 1945. godine mučki stradali muževi više nema – zaključio je potresno svjedočanstvo Bernard Franković, predsjednik Udruge »Jenio Sisolski« iz Brseča.