Disati i gledati svijet oko sebe na Križiću. Fantastičan je to, skoro nedrealni osjećaj koji udara fizičke, ali i one skrivene dijelove bića i bitka samog. I generira osjećaje koji nemaju dodirne točke s materijalnim svijetom. Disati i gledati na Križiću – jednoj od najužih točki otoka Cresa, mjestu do kojeg vodi cesta iz pravca Porozine, da bi se nastavila prema Predošćici i Cresu, ili se s tog križanja spustila prema istočnoj obali otoka, prema Belom, još jednom od mitskih gradića najvećeg hrvatskog otoka – manifestacija je u kojoj najprije snažno doživljavate miris. On vas okupa energijom kuša i smilja, toliko je intenzivan da vrlo brzo postaje generator pozitivnih misli. Nakon što nekoliko puta udahnete taj čudesni koktel »Mediteran on the Križić«, dolazi do provale ljubavi prema čitavom svijetu.

Dišete i gledate svu tu ljepotu sa željom da zauvijek ostanete u takvom emotivnom statusu.
I dok tako odlepršani u nadrealno imate osjećaj da među dlanovima držite vječnost samu, jave vam se i stihovi pjesme umjetnika jednako tako divnog kao što je i opojnost zraka na Križiću, Duleta Jeličića, i krenete ponavljati – Beli, Cres i Lubenice. I dok je Beli – unatoč tome što ga i aktualna vlast u već lijepo uzvitlanom 21. stoljeću osuđuje na vječnu žeđ, jer ni dan-danas nemaju njegovi stanovnici pojma kad će do njih vodovodna voda – sjajno mjesto silno dobre energije, značajne povijesti, ali i nevjerojatne kulture te zanimljivih manifestacija koje smišljaju njegovi stanovnici, u glavi nam se, poput naglog podizanja ručne kočnice u vlaku, događa eksplozija na spomen – Lubenica!

Bonaca i bura

Zašto, za Boga miloga, kad je riječ o mjestu u kojem bi se tijelo i duša morali osjećati skoro jednako tako dobro kao i na Križiću? Koja se to kletva dogodila Lubenicama da nam njihov spomen stvara silnu kakofoniju, ma naprosto buku u glavi? Čini to činjenica da bi u samoj esenciji Cresa i Mediterana, na polju koje se prostire neposredno uz usku prometnicu pa sve do ulaska u Lubenice, mogla krenuti izgradnja – kampa! Da, dobro ste pročitali, posebno svi vi koji ste ikad dodirnuli to čudesno mjesto: na ulazu u Lubenice trebao bi se dogoditi kamp čiji je investitor tvrtka Fil Adria Turist! Priča nije nova, ali je zahvaljujući građanskim incijativama i iskazanom buntu na neko vrijeme zaustavljena. No, kako kažu borci za opstojnost Lubenica u formi kakve postoje stotinama godina – bonaca u takvim procesima uvijek najavaljuje – buru. Sumnja se, naime, da se u tišini slažu »papiri«, printaju dozvole kako bi kamp postao dio lubeničkih, ne glazbenih večeri, nego svih 365 dana u godini.

– Riječ je, naime, o 4.000 godina starom naselju, rijetko očuvanom, pored kojeg dolazi kamp s nizom velikih čvrstih objekata, njih 49, veličine između 35-55 četvornih metara, potom bazen od 100 »kvadrata«, restoran i sve ono što, uostalom, ide uz kamp. Naselje je veoma rijetke i specifične konfiguracije izgradnje na stijeni te je kao takvo zaštićeno kao kulturni spomenik. Predio na kojem se direktno planira izgradnja također je zaštićen Rješenjem o zaštiti kulturno-povijesne cjeline Lubenice kojim je istaknuta iznimna vrijednost neizgrađenog prostora koji osigurava kvalitetnu i funkcionalnu prezentaciju kulturno-povijesne vrijednosti zone potpune zaštite, naglasila nam je Bojana Vuksanović, arhitektica sa značajnim međunarodnim referencama i jedna od istaknutijih osoba koja se snagom argumenata i zakona suprotstavlja mogućnosti dolaska glampinga s pet zvjezdica i 150 ležajeva na mjesto s kojeg se razabire velik dio Kvarnera, čitava istočna obala Istre, naprosto mjesto s kojeg se vidi – vječnost.
Slično kao arhitektica Vuksanović razmišlja i Ministarstvo kulture i medija. Ono je u samostalnom nastupu uputilo Gradu Cresu cijeli niz primjedbi gdje je jasno napisano u kojim stavkama planirana gradnja nije u skladu s dokumentacijom o zaštiti Lubenica, naselju koje se nalazi na tentativnoj, što će reći pristupnoj UNESCO-ovoj listi.
Naizgled, priča o Lubenicama i luksuznom kampu s pet zvjezdica priča je o zločestom kapitalističkom vuku i buntovnim crvenkapicama. Samo naizgled, jer iako se danas nalaze na suprotstavljenim stranama, i vuk i crvenkapice su – žrtve. Teško da bi se Fil Adria Turist, istina poprilično neosjetljiv prema povijesti i opstojnosti Lubenica, do njih dokotrljao kad ne bi bilo sveopćeg hrvatskog političkog sljepila koje malo što vidi i osjeća, ponajmanje svu tu cresku unikatnost. Zapravo ne vidi ljepotu bilo kojeg kraja Hrvatske jer kad bi toj našoj vrloj političkoj lepezi do Hvatske i njezinih posebitosti te bogatstava stalo, sasvim sigurno ne bi bez imalo razmišljanja donosili nesuvisle urbanističke planove.

Sunovrat Lubenica

Gdje i kada počinje sunovrat Lubenica? Davno, prije više od dvadeset godina, u skupštinskim klupama Primorsko-goranske županije, sazivu koji je osvojio najviše glasova na lokalnim izborima 2001. godine. Da, baš tada se pojavilo ucrtavanje kampa u Lubenicama, da bi se nakon opsežnih rasprava, u kojima nitko nije percipirao potencijalnu opasnost te intervencije u prostoru neposrednog okruženja Lubenica, tako nešto i amenovalo. Štoviše, stječe se dojam da se čak i pozitivno gledalo na mogućnost značajnije turističke valorizacije Lubenica, tako da im se omogćilo građevinsko širenje, da je u svemu kamp bio najprimjereniji. Prolazila je ta urbanistička priča čitav niz krugova, rasprava, razmatranja i javnih okupljanja, da bi na kraju bila i verificirana. I nikom ništa. Nitko tada nije uočio opasnost, nitko se nije bunio, nitko se baš nigdje nije okupljao.
Prolazile su godine, krenule su investicije u Malom Lošinju, a neke od podskupina dominantne struje kapitala koji se ulagao u Jadrankine hotele uočile su i formalno-pravnu, službenu mogućnost da u Lubenicama izgrade kamp. Stajalo je, naime, to u dokumentima, nikog oni nisu puntali da im preoblikuje planove jer se, eto, nekom od njih, bogatih i poduzetnih, htjelo kamp baš u Lubenicama.

Uostalom, ima još, jer se hrvatska politička konzistentnost opet u svom najljepšem svjetlu javlja uoči Božića 2019. godine. Svi, ali baš svi, a bilo ih je u tom sazivu creskog Gradskog vijeća najrazličitijih boja i jako često dijametralno suprotstavljenih mišljenja, digli su ruku i time dali dozvolu da se kamp, s potrebnim dozvolama, koje su u domeni ekologije bile vrlo »škakljive«, smije graditi. Dakle – svi: HNS, SDP, PGS, HSS, HSU, AM, HDZ, Hrast, IDS, kao i dvije grupe nazavisnih kandidata!

Kreće tarapana

I onda kreće tarapana! Investitor, a za ovu priču apsolutno su nebitne sve »priče« o njegovom »karakteru«, saziva skup na kojem predstavlja projekt. No za razliku od političke ekipe, koja se u javnosti predstavlja kao suprotstavljena kako bi lakše oko sebe prikupljala navijače i glasače, kritički nastrojena javnost nije baš tako pomirljiva. Javljaju se formalne i neformalne skupine, obični i neobični građani koji odlučno kažu – ne kampu, baš kao što sve to potkrepljuju i tisućama potpisa!
I u pravu su – Lubenice apsolutno moraju ostati Lubenice. Ono što bi bilo primjereno, a to je ujedno i sugestija ulagačima kad već sami nismo ništa sposobni sačuvati i obnoviti, ulaganje je u postojeće. Obnova Lubenica pod maskimalnom paskom znanosti, ljudi stručnih za očuvanje baštine, graditeljske i svake druge, arhitekata, dizajnera. Umjesto trošiti za kamp, obnoviti svaki zakutak danas privlačnih i jako potentnih, ali, istini za volju, poprilično devastiranih, u mnogim elementima i zapuštenih Lubenica. Uostalom, koliko god djelovalo da je kasno, moglo bi se i moralo intervenirati jer Strategija održivog razvoja turizma Ministarstva turizma i sporta startala je 1. siječnja 2023. godine. Iskreno, sumnjamo da bi se ona baš složila s kampom, ma koliko bio i glamping, na tako fascinatnom prostoru kao što su to Lubenice.

Delikatna uloga

Što na sve kaže aktualni creski gradonačelnik Marin Gregorović. Kao kandidat SDP-a pobijedio je na lokalnim izborima 2021. godine. Moglo bi se reći da ni za što nije kriv jer je 2019. godine bio na funkciji dogradonačelnika. U svakom slučaju, dobio je nimalo laganu, krajnje delikatnu ulogu – biti jedan od najvažnijih dijelova porote koja će odlučiti kamp Lubenicama ili Lubenice – Lubenicama.

– Točno, 2005. godine prostornim planom predviđena je lokacija kampa na koji su se očitovali tada i nadležni predstavnici konzervatorskog odjela u Rijeci, mjesni odbori i javnopravna tijela koja su imala obvezu očitovanja u postupku donošenja. Izmjena pp-a 2018. godine preuzeta je obveza izrade urbanističkog plana uređenja za navedenu lokaciju. Dakle, skoro 20-ak godina navedena lokacija ima istu, ugostiteljsko-turističku namjenu T3, predviđenu za kamp. Nakon što je tvrtka Fil-Adria na dražbi otkupila zemljište u vlasništvu RH, dolazi do povećanog interesa javnosti. Vjerujem da i vlasnička struktura navedene tvrtke, nažalost, utječe na dojam u javnosti. Osobno smatram da svaka investicija na otoku mora doprinijeti kvaliteti života otočnog stanovništva, a s obzirom na stanje i demografsko kretanje stanovništva unazad 15-ak godina na creskom Gerbinu očito postoji potreba za poboljšanjem uvjeta života u tome kraju koje ne ovisi isključivo o stanu infrastrukture – Beli, primjerice, bez vodoopskrbe ima 10 puta više stanovnika od Lubenica danas – nego i o dostupnosti radnih mjesta ili barem gospodarstva koji može potaknuti otvaranje novih radnih mjesta. Kamp je planiran 500-tinjak metara od samog naselja Lubenice i ne bi trebao dovesti u pitanje vizuru i autentičnost samog naselja koje zaslužuje i veću pozornost institucija, pa moguće i UNESCO-ovu zaštitu koju ćemo kao JLS svesrdno podržati. U ovom trenutku najpoštenije je izraditi prijedlog urbanističkog plana koji će detaljno uvjetovati mogućnosti i izgled budućeg glampinga na tome području: Naime, u samom planu navedeno je da je obveza sprečavanje vidljivosti kampa s nerazvrstane prometnice, urbane jezgre i s mora. Formiran je zeleni zaštitni pojas, umanjene su dimenzije smještajnih jedinica i pratećih građevina, definirana su ograničenja za korištenje boja i materijala, rasvjete, oblikovanje bazena…

Pri izradi projektne dokumentacije kampa propisana je i obveza izrade vjerne vizualizacije rješenja te fotomontaže pogleda na lokaciju kampa s mora, naselja Lubenice i nerazvrstane ceste s koordinatama vizura kako bi se dokazalo da kamp neće negativno utjecati na ustanovljene iznimne univerzalne vrijednosti zaštićene cjeline naselja Lubenice. Određena su ograničenja za intervencije u prirodni teren, mjere za obavezno arheološko rekognosciranje i nadzor i dr. Zakonom o prostornom uređenju propisana je obaveza od minimalno 40 posto zelenila unutar obuhvata. Unutar obuhvata planirano je ukupno čak 71,47 posto zelenila, od čega u zaštitnoj zelenoj površini 42,05 posto te još 29,42 posto zelenila unutar ostalih prostornih jedinica. Planirani kapacitet definiran Prostornim planom Grada Cresa od 200 ležaja smanjen je na maksimalno 147 ležaja (49 smještajnih jedinica) odnosno izgrađenost unutar obuhvata Plana ne smije biti veća od 10 posto. Dakle, Grad Cres izradio je nacrt prijedloga plana koji, usudio bih se reći, maksimalno poštuje okolinu u kojoj se nalazi i strogo definira uvjete gradnje prema kojima, ako bude usvojen od predstavničkog tijela, može bilo kojem investitoru biti ozbiljan izazov u realizaciji, ali samim time i primjeren za navedenu lokaciju na kojoj se nalazi. Smatram da je na taj način ispunjena obveza Grada u ovoj fazi jer ne prepušta slučaju vrijedan prostor nekim nosiocima političke vlasti u budućnosti, nego odgovorno realizira prostorno-planske obveze, poštujući načela urbanističkog planiranja zadana samim planom. Želim reći, ako kamp ikad bude realiziran, ovim prijedlogom urbanističkog plana investitoru neće biti prepuštena odluka na koji način i u kojem obliku će se on realizirati, naglašava Gregorović.

Minimalna šteta

Pošteno. Maksimalno odgovorno, jer kad u ruke dobiješ »gotovu stvar«, jedino što je moguće – »štetu« je svesti na minimum. Uostalom, nakon što su mu prethodnici izglasali kamp, sve što bi se razlikovalo od jednog ovakvog odgovora bilo bi čisto politikanstvo.
Čitav je lubenički kaos, jer nije baš mali broj ljudi koji su spremni i fizički stati u obranu Lubenica ovakvih kakve jesu, nastao prvenstveno i isključivo zbog izostanka samosvijesti, poštovanja nasljeđa u prirodnom, graditeljskom, naprosto civilizacijskom smislu. Kao i zbog lakomosti koja je nekritički širila »markice« na kojima je dozvoljena turistička izgradnja. Da, dio problema reflektira se i u činjenici da govorimo o vremenu svega nekoliko godina nakon rata, kad je i strategija razvoja turizma bila poprilično stihijska. Tad se s veseljem dočekivalo kruzere u Dubrovniku! Da bi se jako brzo i bolno shvatilo kakav se šamar time zalijepilo jednom od najljepših gradova Mediterana. Otvorila je ta stihija stotine tisuća gradilišta i na mnogim mjestima, što je posebno vidljivo u nekim dijelovima Istre i Dalmacije, stvorila rane koje nikad ni neće zacijeliti. Danas smo, srećom, svjesniji svojih kvaliteta i potrebe njihove zaštite, kao i adekvatne valorizacije. Nitko tko je protiv kampa u Lubenicama nije protiv razvoja i ulaganja u turizam. Ali je protiv toga da se to čini tamo gdje ni u kojem slučaju nečem takvom nije mjesto.

Rekli smo: »Investirajte u Lubenice! Učinite ih savršeno privlačnim mjestom i na onim pozicijama gdje su danas oronule, nerijetko devastirane, pa i od onih koji su ih obnavljali, posebno kad je u pitanju odabir materijala. Neka u njima ljetuju ljudi koji to žele i mogu, neka sve bude u kategoriji pet zvjezdica. Jer, uostalom, i same Lubenice mjesto su koje zaslužuje pet zvjezdica. I da, neka u njih dnevno dolaze turisti, u strogo limitiranom broju, koji će se diviti mjestu na stijeni, pogledu iz njega i na njega. I neka i gastronomija bude na visokom nivou, danas su na tom nivou uglavnom samo cijene, i neka svatko nosi lijepu uspomenu iz njih. Investitor? Voli li istinski Lubenice, njihovu prošlost i budućnost, neka ne gradi kamp. I neka ne širi cestu, jer i ona je spomenik kulture i ruralne arhitekture. Neka investitorima u fokusu budu samo i jedino Lubenice. Mjesto s pet zvjezdica.«

Lubenice s pet zvjezdica

Riječ je, naime, o 4.000 godina starom naselju, rijetko očuvanom, pored kojeg dolazi kamp s nizom velikih čvrstih objekata, njih 49, veličine između 35-55 četvornih metara, potom bazen od 100 »kvadrata«, restoran i sve ono što, uostalom, ide uz kamp. Naselje je veoma rijetke i specifične konfiguracije izgradnje na stijeni te je kao takvo zaštićeno kao kulturni spomenik, naglasila nam je Bojana Vuksanović, arhitektica sa značajnim međunarodnim referencama

Stručna ekspertiza

Zahvaljujući Marinu Mlacoviću, predsjedniku VMO-a Valun, dobili smo i dokument koji objedinjuje sve primjedbe na UPU zone ugostiteljsko-turističke namjene T3 6 u Lubenicama i Strateške studije utjecaja na okoliš. U dokumentu na skoro 40 »kartica« teksta, točnije na 70-ak tisuća znakova, napravljena je iznimno stručna ekspertiza čiji ja zaključak – kampu u Lubenicama nikako nije mjesto.
»Mišljenja smo, a koje temeljimo na osnovnim postavkama ekonomije da se projekt kamp kosi sa svim ekonomskim načelima održivog dugoročnog razvoja. Ekonomska politika pretpostavlja svjesne, namjerne promjene određenih ekonomskih varijabli od strane subjekata ekonomske politike, radi ostvarenja nekog unaprijed zamišljenog cilja, no sam cilj nije definiran. Smatramo da je Strateška studija utjecaja na okoliš kao popratni dokument UPU-a nedovoljna podloga za odlučivanje o ovako značajnoj stavci budućeg razvoja otoka Cresa. Potrebno je provesti i konkretne ekonomske analize koje bi pokazale opravdanost ovakve strategije u misiji ostvarenja vizije. Vizija nije jasno definirana, što se kosi s osnovnom definicijom iste – jasna predodžba budućih događanja i dugoročni željeni rezultat. Međutim, i sami rezultati spomenute Strateške studije utjecaja na okoliš jasno pokazuju da se projekt kampa, odnosno UPU zone ugostiteljsko-turističke namjene T3 6 u Lubenicama kosi sa svim načelima dugoročnog razvoja. Iako se u njezinom zaključku daje prednost gospodarskim čimbenicima nad negativnim učincima na prirodnu i kulturnu baštinu, nedostaju ekonomski pokazatelji takve tvrdnje. Nadalje, ne prihvaćamo zaključak u kojem se spominje gospodarska/ekonomska opravdanost jer smatramo da gore spomenuta Studija ne sadrži adekvatne i primjerene ekonomske analize, a samim time ne potkrepljuje dovoljno jakim dokazima doneseni zaključak. SWOT analiza, koja je sastavni dio spomenute Studije, bazira se na utjecaju na okoliš, ali ne zadire u problematiku gospodarske opravdanosti realizacije projekta kampa nauštrb tijeka dosadašnjeg razvoja cijelog područja Gerbina (ne može se uzeti u obzir samo Lubenice) i cijelog otoka Cresa. Mjere koje bi trebalo donijeti i ispoštovati da se ovakav kamp napravi bez negativnih utjecaja na okoliš i kulturološku vrijednost Lubenica nisu provedive jer su u kontradikciji s postavkama na kojima počiva UPU, čija je temeljna ideja da služi kao svrha provedbe planiranog prostorno definiranog i kontroliranog razvoja. Smatramo da se ideja kontroliranog razvoja, a kojoj je cilj dugoročni održivi razvoj, u konkretnom problemskom rješenju realizacije projekta kamp, ne može provesti jer je nemoguće donijeti mjere koje bi dovele UPU na razinu pozitivne ocjene utjecaja na okoliš i kulturološke vrijednosti kraja«, ističe se uvodno u dijelu dokumenta uz zaključak – »Stoga, u skladu s mišljenjem većine koje se slaže s mišljenjem MO-a Valun, tražimo da se ukine odluka o donošenju UPU zone ugostiteljsko-turističke namjene T3 6 u Lubenicama te provede nova detaljnija Studija utjecaja na okoliš u uskoj suradnji s konzervatorima. Tražimo da se donese jasna ekonomska politika s jasno definiranim ciljem/ciljevima, misijom i vizijom, na temelju čega će se izraditi ekonomska analiza kojom će se potkrijepiti zadani smjer razvoja Lubeničkog područja, a posljedično i otoka Cresa. Tražimo da se ekonomska politika bazira na održivom razvoju turizma, pri čemu se pretpostavlja maksimalno očuvanje prirode i kulturne baštine«.