Čovjek i zvijer

Franjo Janeš i Marko Burić objavili su pažnje vrijednu slikovnicu o Gorskom kotaru

Marinko Krmpotić

S predstavljanja slikovnice "Čovjek i zvijer" u Društvu Gorana u Zagrebu

S predstavljanja slikovnice "Čovjek i zvijer" u Društvu Gorana u Zagrebu

Zahvaljujući Hrvatskoj čitaonici sela Kuti nastala je na temelju Janešove kratke priče o spiljskom medvjedu, životinji koja je nekada živjela u Gorskom kotaru



Od ove je jeseni Gorski kotar bogatiji za još jednu svake pažnje vrijednu slikovnicu. Zove se “Čovjek i zvijer”, njeni su autori poznati hrvatski književnik Franjo Janeš te mladi lokvarski likovnjak Marko Burić, a do objavljivanja slikovnice došlo je zahvaljujući u hrvatskim okvirima znanoj Hrvatskoj čitaonici sela Kuti čiji su čelnici odlučili, nakon uključivanja u projekt Rijeka – europska prijestolnica kulture 2020, priču Franje Janeša pretvoriti u slikovnicu.


Nastala je na temelju jedne Janešove kratke priče o spiljskom medvjedu, životinji koja je nekada živjela u Gorskom kotaru.


Prvo predstavljanje slikovnica je imala u Društvu Gorana u Zagrebu, a među predstavljačima je bila i Dijana Arbanas, jedna od najaktivnijih članica te čitaonice. Govoreći o slikovnici, ona je tom prigodom rekla:


Lovci danas borci




“Čovjek i zvijer” prva je slikovnica Franje Janeša, djelo u kojem u čast svojem goranskom podrijetlu daje svoju viziju pretpovijesnog Gorskog kotara. Ujedno, ovo je priča o odrastanju jednog dječaka, prelasku u svijet odraslih.


Nekada lovci, danas smo borci u ovom nesmiljenom svijetu. I danas kao i nekada, dječaci imaju posebnu povezanost sa svojim očevima, oni ih uče kako se ponašati u svijetu odraslih, svijetu muškaraca.


Briga, nervoza, strah, a opet ponos, sigurnost u sebe – koje treba imati u svijetu u koji dolazi – nestrpljenje mladosti koji želi postati odrasla. Kroz kontraste između oca i sina, uspoređivanja svijeta odraslih i djece, prikaz mladosti i starosti, provlače se i dva svijeta kao dvije strane ogledala.


Paralelni unutrašnji svijet nesigurnosti s vanjskim svijetom samopouzdanja, kao i suprotnosti i sličnosti između ljudi i životinja. Jesmo li mi životinje među ljudima ili smo čovjek među zvijerima?”, rekla je Arbanas dodvši potom i niz podataka o samoj slikovnici, kao i o ilustratoru.


Lokvarski ilustrator


“Slikovnica “Čovjek i zvijer” tiskana je u nakladi od 300 primjeraka kod nakladnika HČSK, a pripremu je realizirala Printera grupa kojoj zahvaljujemo na dizajnu. Kod slikovnice je vrlo važan prvi dojam, a za to mora biti zaslužan ilustrator.


On je taj koji nam je sugerirao kako prikazati ono što tekst poručuje. Ilustrator je likovni umjetnik Marko Burić koji se bavi ilustracijom, kiparstvom i land-artom te ˝izlaže˝ na šumskim prostorima na području Lokava gdje živi i radi.


Godine 2011. godine završio je preddiplomski studij pri Akademiji primijenjenih umjetnosti i upisao diplomski studij likovne pedagogije kojeg završava 2013. Tijekom studija izlaže na brojnim grupnim izložbama, sudjelovao je u idejnim rješenjima i u izradi scenografije u predstavama kao što su “Iz života kukaca” Kazališne radionice Malik, “Duhi” Dramske kumpanije Katedre čakavskog sabora Kostrena.


Radio je, među ostalim, i scenografiju za Hartera festival, a 2011. asistira scenografu Daliboru Laginji u predstavi ˝Moć Sudbine˝ HNK Ivana pl. Zajca te u izradi lutaka za predstavu ˝Pale˝ pri Gradskom kazalištu lutaka Rijeka.


Kao diplomski rad postavio je scenografiju za predstavu “Djevojčak u vještičjem vrtlogu” u produkciji Kazališne radionice Malik (Zajc i Malik: mladi za mlade). Surađuje s općinama i udrugama Gorskog kotara u realizaciji prostornih i vizualnih rješenja.


Suradnju s Kotar teatrom započinje na projektu “Čovjek koji se bojao zaspati” kao jedan od kreatora scenografije”, rekla je Dijana Arbanas najavivši kako će uskoro i u Gorskom kotaru biti priređeno predstavljanje ove slikovnice.


Svestrani umjetnik


Franjo Janeš (Zagreb, 1982.) diplomirao je njemački i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao germanističku lingvistiku.


Objavio je eksperimentalni crnohumorni roman “Noć mrtvih živaca” (nagrada Kiklop za najbolju debitantsku knjigu 2009.), intelektualni blockbuster “Formula za kaos” (nagrada SFera za najbolji znanstvenofantastični roman 2011.), antipovijesnu satiru “Čerupanje feniksa” (2013.), pseudokrimić “Tunel na kraju svjetla” (2016.) te ove godine roman “Petlja” (2021.).


Završio je glumački program Studija Kubus, a napisao je i scenarij za dugometražni film, kao i čitav niz priča. Radi kao viši lektor na zagrebačkoj germanistici, vozi bicikl te svira gitaru i pjeva u bendovima End or Fin i Astridian.