U srijedu, 27. svibnja u Creskom muzeju, Ribarska 7, Cres, otvorit će se gostujuća izložba Lošinjskog muzeja “Od trate do koće – riba(r) u mreži propisa”, autorice Marijane Dlačić.

Otvorenja uživo neće biti, a posjetitelji će izložbu moći razgledati od utorka do petka od 10 do 13 sati. Izložba ostaje otvorena sve do 29. srpnja.

Izložba donosi pregled razvoja propisa i zakonodavstva vezanog uz ribarstvo s naglaskom na razdoblje Mletačke Republike i 19. stoljeće.

Iako su se ljudi već u prapovijesti bavili ribarstvom, ribolovno zakonodavstvo počelo se ozbiljnije razvijati tek u srednjem vijeku, u vrijeme kada je istočnom obalom Jadrana vladao Bizant.

Ribarstvo pod vlašću Mlečana

To je bilo razdoblje dolaska Hrvata koji su se borili za prevlast nad ovim područjem. Godine 1409. Mletačka Republika je uspostavila konačnu vlast koja će potrajati do njena sloma 1797. godine.

Ona nije previše pažnje pridavala samom ribarstvu – u skladu sa gospodarskom politikom usredotočenom na osiguravanje trgovačkog monopola, važnije od regulacije ribolova bilo je usmjeravanje trgovine ribom prema metropoli.

Rješavanje „praktičnih“ pitanja i problema Venecija je prepuštala nižim instancama, u ovom slučaju generalnom providuru za Dalmaciju i Albaniju koji je imao
sjedište u Zadru.

Sukobi među komunama

To su razdoblje obilježili sukobi među komunama zbog prava ribolova na pojedinim područjima, ali i sukobi između samih ribara, vlasnika velikih mreža potegača (trata) i manjih mreža stajačica, vojgi (sardelara).

Potonji sukob je bio i svojevrsni staleški sukob jer su vlasnici velikih trata bili pripadnici bogatijeg sloja stanovništva, dok su vlasnici manjih vojgi uglavnom bili siromašniji ribari.

Poseban animozitet među komunama izazivali su lošinjski ribari koji su upotrebljavali mrežu zagonicu kojom su imali pravo ribolova na cijeloj istočnojadranskoj obali.

Dolasci ribara iz Chioggie

S obzirom na takvu ribolovnu politiku, ribarstvo je nazadovalo, a kraj Mletačke Republike dočekalo je u prilično bijednom stanju.

Devetnaesto stoljeće su obilježili sve češći dolasci ribara iz Chioggie (tzv. Ćozoti), ali i njihovi sukobi s lokalnim ribarima jer su koristili vrlo učinkovite mreže, svojevrsne preteče koća.

S druge strane, takvim ribolovom lovile su se velike količine srdele i druge jeftine ribe pa su Ćozoti bili dobro prihvaćeni među lokalnim stanovništvom.

Budući da su u vrijeme ribolova dugo izbivali iz svojih domova, s vremenom su se ribari iz Chioggie i naselili na istočnu jadransku obalu, uključujući Veli Lošinj i Cres.