RIJEKA – Dugo me mučilo kako nasloviti knjigu. Imao sam prvi dio naslova, povijesni revizionizam, a u drugom dijelu je trebalo reći nešto o ustaštvu. Razmišljao sam o ustašofiliji ili ustašostalgiji, ali sam ih odlučio staviti pod zajednički termin neoustaštvo.

Pravi naziv

Ako netko paradira u majici ZDS, podiže desnicu i slavi 10. travnja, to je neoustaštvo, nazovimo stvari pravim imenom, nemojmo se praviti budale. Jer, povijesni revizionizam je laganje o povijesti, a neoustaštvo je na ovaj ili onaj način ponavljanje ustaške propagande iz vremena Drugog svjetskog rata, koja je prvo živjela kao mitovi nakon 1945. u dijaspori, a zatim nakon 1990. i u Hrvatskoj, kazao je Ivo Goldstein na predstavljanju svoje knjige »Povijesni revizionizam i neoustaštvo – Hrvatska 1989. – 2022.« u riječkoj gradskoj vijećnici. Uz autora knjigu, koja je objavila Fraktura, predstavili su Vuk Perišić, pisac i publicist te povjesničar Ivan Jeličić, docent na riječkom Filozofskom fakultetu. U ime organizatora Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Rijeke okupljenima se obratio predsjednik Udruge i bivši riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, a Goldsteina je pozdravnim govorom podupro i aktualni riječki gradonačelnik Marko Filipović.

Kako navodi izdavač, ova knjiga završni je dio svojevrsne trilogije o zločinima djela i zločinima riječi koju čine knjige »Jasenovac« i »Antisemitizam u Hrvatskoj«. U njoj Goldstein na 696 stranica navodi primjere povijesnog revizionizma, kao i primjera neoustaških motiva te govora mržnje u Hrvatskoj. Navodi i javne osobe za koje smatra da su imale veliku ulogu u tome da revizionizam postane, kako kaže autor, dio mainstreama. U tome je veliku ulogu imao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, dok su Ivo Sanader i Jadranka Kosor, kaže, po tom pitanju bili puno bolji. Negativan stav ima i o djelovanju bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović te aktualnog premijera.
– Andrej Plenković je umiveni eurokrata, a zapravo mislim da je najgori od svih. Jer pušta revizionizam i neoustaštvo da se šire. On se u Bruxellesu predstavlja kako se želi predstaviti, a doma ovu priču ni na koji način ne limitira, nego je pušta. Tako je taj narativ dominantan, čak u ovo internetsko doba više negoli ikada prije, kazao je Goldstein.

Relativizacija

Ključan je odgovor na pitanje, kaže autor, tko je u Drugom svjetskom ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani?
– Na krivoj strani su bili ustaše, domobrani, četnici i kolaboracionisti s okupacijskim njemačkim i talijanskim vlastima. Ako se sa sugovornikom oko te jednostavne činjenice, ili istine, ne mogu složiti, onda nemamo o čemu razgovarati. Jer relativizirati izdajnički, zločinački, karakter ustaškog režima i razgovarati je li to bili izdaja ili nije, to su besmisleni razgovori. U civiliziranom društvu oko toga ne bi trebalo biti nikakvog spora, kaže Goldstein. Vuk Perišić rekao je kako se često govori da je dosta rasprava o ustašama i partizanima. No, Perišić smatra da se društvo ne može posvetiti aktualnim problemima ako se taj osnovni problem iz prošlosti ne riješi.
– Ustaše su bili fašistički ološ, a jugoslavenski partizani su zajedno sa Sovjetskim Savezom, SSSR-om, SAD-om i Velikom Britanijom spasili civilizaciju kojoj je prijetila noćna mora koju je teško opisati, kazao je Perišić.

Dobar smjer

Ivan Jeličić kaže kako knjige poput ove idu u dobrom smjeru.

– No, teško je kad pročitate knjigu vidjeti kako se djelotvorno suprotstaviti nečemu što je doprlo u pore dosta institucija i udruga civilnog društva. Možemo reći da je ova knjiga povijest bolesti onoga što se događalo od devedestih pa do danas. Danas imamo problem i da u EU dolazi do novih revizionističkih tendencija, doduše možda više u nekim zemljama i političkim sferama, nego u ozbiljnoj historiografiji, ali to naravno ima posljedice na naše društvo i promišljanje o našoj prošlosti, kazao je Jeličić.