HNK Ivana pl. Zajca dobiva sve više novca, a kumulirani dug dosegnuo je - 7,3 milijuna kuna

Foto Damir Škomrlj

I dok neuplata sredstava može poremetiti ravnotežu, ono što brine u kumuliranju gubitka su stavke prema kojima je Grad kazalištu od 2015. naovamo platio 3,8 milijuna kuna kreditnih i drugih obveza

povezane vijesti

“What Do You See, or Not” u “Zajcu”: Fino usklađen dijalog između plesa i glazbe
U subotu u Zajcu premijera “Kad se zaljubljujemo”: ‘Glumci su ovdje punopravni kreatori teksta i cijelog projekta’
Noć kazališta: Giuseppe Nicodemo izveo performans posvećen Gustavu Klimtu

RIJEKA – Pod plaštom umjetnosti i kulture puno se tog može zaogrnuti i provući, daleko više nego kad se mjeri golim brojkama i financijskim pokazateljima, ma koliko da i ta egzaktnost nije imuna na razna, uvjetno rečeno kreativna tumačenja. Kao i obično u životu, dok »cvjeta cvijeće«, malo tko pita ili se usudi pitati odakle, komu i zašto, napukline se počinju otkrivati obično tek kad nastupi kriza i pipa počne presušivati. Pokazalo se to i na primjeru EPK-a u Rijeci, a i unutar riječkog kazališta sve su glasnija propitkivanja oko mreže sazdanih odnosa i načina na koji se vodi ova nacionalna kazališna kuća koja godišnje raspolaže s budžetom od pedesetak milijuna kuna.

Svakako je indikativno koliko se truda ulaže da se zadrži unisonost ovog tijela, čija je uloga upravo to – da propitkuje i bude svojevrsni korektiv i kontrolor rada uprave kazališta, između ostalog, i kod donošenja godišnjih financijskih i programskih planova.

Kao i sve druge kazališne kuće, koronakriza i riječki je HNK dovela u iznimno tešku i izazovnu situaciju. Nedavni apel intendanta Marina Blaževića koji je pozvao građane da donacijama olakšaju drastičan pad vlastitih prihoda zvučao je dramatično, međutim, financijski pokazatelji poslovanja riječkog kazališta za prvih devet mjeseci ove godine zasad ne upućuju da je na djelu totalni potop u riječkom hramu kulture. Zahvaljujući opet izdašnijim uplatama iz proračuna Grada Rijeke u odnosu na isto razdoblje lani, samo ovog puta i manjim troškovima, kazalište je s koncem rujna iskazivalo plus od gotovo 860.000 kuna.

Gotovo uvijek kad se povede priča o financijskom poslovanju riječkog kazališta, sve se rasprši u obrazloženjima da je riječ o naslijeđenom dugu bivših uprava ili, pak, da bi rezultati na kraju godine bili s pozitivnim predznakom da su svi subjekti koji zajedno s Gradom Rijeka, kao osnivačem, iz javnih proračuna sufinanciraju rad ove nacionalne kazališne kuće uplatili sredstva u onim iznosima koja su bila i predviđena godišnjim planom HNK-a Ivana pl. Zajca. Porast akumuliranog gubitka kazališta lani na gotovo 7,3 milijuna kuna prošle godine pravdalo se pravomoćnošću rješenja o starom poreznom dugu u iznosu od 2,2 milijuna kuna.

Od odlaska osporavane intendantice Nade Matošević-Orešković prošlo je punih šest godina, no s njezinim se likom i djelom i danas barata kada se pravdaju dubioze riječkog HNK-a. Zaronili smo u godišnja financijska izvješća o poslovanju kazališta od 2014. godine naovamo, držeći se onih ključnih, uvjetno rečeno najjednostavnijih i svima razumljivih parametara koji mogu oslikati kako se planiralo, radilo i trošilo, pogotovo u odnosu na proračunska sredstva osnivača, odnosno Grada Rijeke koji je daleko najizdašniji izvor novaca kazalištu, čak i do 80 posto.

Milijunske transakcije

Činjenica je da je kazalište kroz taj protek godina, uz izuzetak možda 2017. godine, baratalo sa sve više novca. Taj skok u prihodima i primicima, a proporcionalno tome i iz gradskog proračuna, primjetan je u 2015. te posebno u zadnje dvije godine kada su ukupni prihodi iznosili nešto iznad 54 milijuna, odnosno lanjskih 57,3 milijuna kuna. Svako veće izdvajanje za kulturu načelno treba pohvaliti, međutim, problem je što se kroz te povećane godišnje budžete kumulirani gubitak kazališta nije uspio ni smanjiti, dapače, samo je linearno rastao – s 4,3 milijuna kuna, s koliko se podvukla crta ispod 2014. godine, na 7,3 milijuna kuna s krajem prošle godine.

Problem za poslovanje i rad kazališta je i što se povećavaju i ukupne obveze Kazališta koje su se lani približile iznosu od gotovo 11 milijuna kuna, a dodatno alarmira što gotovo polovinu te sume obveza čine one dospjele, dakle one koje su se već morale platiti. Iz izvješća je vidljivo da su iz Grada Rijeke znali kasniti s uplatama za redovnu djelatnost kazališta, no nije se, kao kod talijanske Vlade, radilo o tako značajnim iznosima i obično su se ti zaostaci namirivali početkom iduće proračunske godine.

I dok neuplata sredstava može poremetiti ravnotežu između prihoda i rashoda, ono što ne ide u prilog kumuliranju gubitka jesu stavke prema kojima je Grad kazalištu od 2015. naovamo platio oko 3,8 milijuna kuna kreditnih i drugih obveza. Prvi kredit u iznosu od milijun kuna zatvoren je 2015. godine, dok je drugi od milijun i pol kuna, koji je te iste godine podignut s ciljem osiguranja likvidnosti i sanacije gubitka, Grad platio 2016. godine.

Marin Blažević
Foto Damir Škomrlj

Pod stavkom »otplata zajma« u namjenskoj strukturi prihoda iz gradskog proračuna od 2017. godine naovamo u izvješćima o poslovanju riječkog HNK-a naišli smo da je evidentirano dodatnih milijun kuna. U odgovorima koje smo dobili od intendanta kazališta Marina Blaževića navodi da se te stavke od po 400.000 kuna godišnje odnose na Sporazum o namirenju duga iz prethodnih godina Energu pri čemu, slijedom Blaževićevih navoda, nije riječ o milijun, nego 1,2 milijuna kuna. Valja reći da bi ovom iznosu od 3,8 milijuna kuna bilo pošteno pribrojiti još dodatnih 800.000 kuna, s koliko je Grad kazalištu umanjio porezni dug po osnovi spornih obračuna poreza i doprinosa na dohodak za razdoblje od veljače 2012. do studenoga 2016. godine.

Sve te milijunske transakcije iz gradskog proračuna, dakle mimo financiranja redovne djelatnosti, nisu se ni približno u tom obimu odrazile na stanje obveza i gubitka. Istina, 2015. kumulirani gubitak je nešto pao, s 4,3 na 4,1 milijun kuna, a smanjene su i dospjele obveze na 2,9 milijuna kuna. Međutim, nešto se dogodilo 2016. godine jer dospjele obveze kazališta skaču na gotovo 4,6 milijuna kuna, a ukupni gubitak na nešto malo iznad 5 milijuna kuna.

Summer Classics

Od pročelnika Odjela gradske uprave za kulturu Ivana Šarara htjeli smo čuti kako komentira da se unatoč povećanim i namjenskim izdvajanjima iz gradskog proračuna kumulirani gubitak, kao i dospjele obveze kazališta ne smanjuju, nego još i rastu. Prema Šararu, cjelokupan dug kazališta koji je proizišao iz mandata Nade Matošević-Orešković iznosio je oko 6 milijuna kuna.

– Taj je dug djelomično saniran otplatama zajmova i kredita koje spominjete u vašem pitanju. Do novog povećanja duga došlo je u najvećoj mjeri zbog utvrđenog poreznog duga od 2,2 milijuna kuna koji se odnosi na period do 2017. godine. Veći dio preostalog duga odnosi se na kašnjenje uplate Republike Italije za potrebe Talijanske drame, a u manjoj mjeri radi se o kašnjenju uplata od Grada Rijeke, kratko je elaborirao Šarar, upućujući da ćemo sve detalje dobiti izravno iz HNK-a. Što i jesmo, ali samo za razdoblje od početka 2017. godine.

Produkcija Talijanske drame bila brža od financiranja

Nije sporno da neuplate planiranih sredstava u tekućoj godini otežavaju držanje ravnoteže između prihoda i rashoda, kao i da kazalište po tom pitanju treba sagledati kroz specifičnu prizmu same produkcije programa. Referirajući se na gubitak u 2017. godini, intendant Blažević podsjeća kako je kazalište za rad Talijanske drame do kraja te godine dobilo samo dio sredstava od talijanske Vlade, a rashodi su učinjeni u ukupno planiranom iznosu, odnosno u vrijednosti ugovora o sufinanciranju.
– Drugim riječima, produkcija programa Talijanske drame je dinamički bila brža od financiranja, što je slučaj sa svim proračunskim izvorima financiranja programa s tom bitnom razlikom što sredstva iz Italije drastično kasne i te su godine, kao i svih kasnijih, bilo u cijelosti ili djelomice, stizala na naš račun tek u narednoj godini, navodi, između ostalog Blažević. Spomenuo je Blažević da je te godine od Grada izostala uplata od 653.000 za pokriće režija
i drugih troškova redovne djelatnosti. Prema Blaževićevim pojašnjenjima, iduće, 2018. godine za rad Talijanske drame nije uplaćeno 118.000 eura, a vraćala se i pozajmica prema Talijanskoj uniji u iznosu od gotovo 300.000 kuna, koju je Kazalište uzelo kao pomoć do uplate sredstava talijanske Vlade.
– Usto, na kraju 2018. godine rashodi su ostvareni na temelju planskih veličina u proračunu Grada, ali prihodi za pokriće učinjenih rashoda nisu ostvareni u planiranom iznosu, zbog čega je manjak iznosio dodatnih 161.242 kuna za EPK program. Grad, odnosno Osnivač, u pravilu zatvori te obaveze već tijekom siječnja, a najkasnije do ožujka, no za sredstva iz Italije borimo se duboko u narednoj godini. Vi biste, naravno, mogli postaviti pitanje zbog čega onda produciramo program prije nego uopće pristignu sredstva za Talijansku dramu, a ja vam mogu odgovoriti da bi u protivnom došlo ne samo do zastoja kompletne produkcije kazališta, nego i do zatvaranja Talijanske drame. Uostalom, treba biti korektan i reći da ta sredstva kad-tad i stignu na naš račun, no uvijek prekasno da bismo na kraju proračunske godine imali ravnotežu ostvarenih prihoda i rashoda ili čak uspjeli konačno ostvariti realni višak prihoda, navodi Blažević. Prošle je godine talijanska Vlada riječkom Kazalištu uplatila 1,7 milijun kuna što je, prema Blaževićevom pojašnjenju, dijelom amortiziralo da gubitak te godine ipak bude manji od iznosa poreznog duga od 2,2 milijuna kuna koji se, s obzirom na to da je rješenje postalo pravomoćno, morao evidentirati u rashodima.
Intendant nije propustio spomenuti da je Grad kazalištu lani ostao dužan 484.000 kuna za pokriće troškova režija, programa i projekata EPK-a. Međutim, nameće se pitanje koliko su godišnji planovi i troškovi kazališta (bili) uopće usklađivani s realnim stanjem riječkog gradskog proračuna. Neodrživa je situacija da su godišnji budžeti HNK-a iz godinu u godinu sve veći, a da se gubitak ne smanjuje, dapače, samo raste. Osim toga, ne bi li za jedan od ciljeva kod izbora kazališne uprave, kad je već situacija takva kakva jest, trebao biti i taj da, zajedno s osnivačem i nadležnim gradskim odjelima za kulturu i financije, rade na sanaciji dugovanja, neovisno o tome iz čijeg su mandata. Tako se i u nalazu Državne revizije Grada Rijeke za 2018. godinu upozorava da, pored toga što se nije obavila kontrola namjenskog trošenja sredstava, riječki HNK Ivana pl. Zajca nije dostavio prijedlog pokrića gubitka poslovanja u tadašnjem iznosu od šest milijuna kuna što je, podvlači Revizija, bila njihova obveza. Iz zapisnika s jedne od sjednice bivšeg Kazališnog vijeća iz veljače prošle godine, na kojoj se raspravljalo o rezultatima poslovanja u 2018. godini, intendant Blažević ustvrdio je pred članovima vijeća kako je »Uprava kazališta u više navrata izrađivala plan sanacije duga, međutim, kako su svi prijedlozi i odbijeni«. Pročelnik Šarar ovu Blaževićevu tvrdnju nije komentirao, samo navodeći da sanacija duga u Kazalištu nije bila moguća zbog »financijske zahtjevnosti« projekta EPK-a te da će se tome pristupiti nakon završetka ciklusa EPK-a.

Zanimljivo je, naime, pratiti kako Blažević uporno inzistira na tome da njegova zona odgovornosti počinje s 1. siječnja 2017., kada je formalno dobio aktualni mandat. Onih prethodnih pola godine gdje je, kao dotadašnja desna ruka Oliveru Frljiću, vodio riječki HNK kao vršitelj dužnosti kao da ne postoji. Dobili smo i packu da nismo dobro informirani o početku njegovog intendantskog mandata, no srećom, imali smo pitanja koja se itekako tiču Blaževića kao čelnog čovjeka riječkog kazališta. Prije svega ticalo se se to festivala Summer Classics u pulskoj Areni 2018. i 2019. godine. Zanimalo nas je, naime, s obzirom na to da je riječ o tržišno orijentiranom projektu, barem je tako predstavljen, te koji se izrodio na pepelu Riječkih ljetnih noći, koliko je riječko kazalište zaradilo od tih ljetnih koncerata i opernih predstava u Puli.

Jer, u godišnjim financijskim izvješćima HNK-a Ivana pl. Zajca i načinom na koji se prikazuje prihodovna i rashodovna strana nemoguće je doći do izdvojenih brojki koje se tiču ovog festivala, a istovremeno kuloarske informacije, ali i neki drugi službeni podaci ukazuju na velike troškove organizacije ovakvog jednog festivala u drugom gradu. Samo pregledom onog što je objavljeno u registru sklopljenih ugovora kazališta u 2019. godini, grubim smo izračunom došli do iznosa od najmanje 800.000 kuna, koliko je plaćen prijevoz glazbenika, smještaj dijela njih, najam audio i videoopreme, zaštitarske službe i svega onog drugog kad su u pitanju ovako ambiciozni poduhvati. Pogotovo nakon što smo »ubrali« podatak iz jednog Blaževićevog intervjua, prema kojem su troškovi prošlogodišnjeg Summer Classicsa u Puli iznosili oko dva milijuna kuna te da će se 85 posto tog iznosa uspjeti pokriti od prodaje ulaznica, a ostatak od sponzorstva.

Bivši suradnici

– Prihod od prodaje karata u 2018. godini ostvaren je u iznosu od 1.125.175 kuna, a u 2019. godini čak 1.449.992 kuna. Uzevši u obzir i druge ostvarene prihode u vidu pokroviteljstava u robi i uslugama, projekt Summer Classics jedan je od financijski najuspješnijih projekata riječkog kazališta u posljednjih pet godina. Štoviše, on je generirao dodatnu simboličku, ali i marketinšku i financijsku dobit – medijsku vidljivost neusporedivu s bilo kojim drugim projektom, suradnju s turističkim agencijama koje su nastavile dovoditi publiku i na predstave i koncerte u Rijeci, dogovorene turneje, odnosno gostovanja riječke Opere i prihode od turneja, kao i konačno trogodišnji ugovor o suradnji s Gradom Pulom, a uskoro i s Istarskim narodnim kazalištem, navodi Blažević, objašnjavajući kako se u kulturnoj produkciji i projektima ne mogu, zbog čitavog niza razloga, podvlačiti »konačne crte«.

Teško da se, prema tom ključu, onda može i za marekting, no pokušat ćemo i to. Dakle, marketing Ljetnih klasika u Puli odrađivale su tvrtke Neuro radnik i Surogat kojima je kazalište u te dvije godine isplatilo 350.000 kuna, s PDV-om. Neuro radnik je, inače, bivša Šararova tvrtka koju je vlasnički i upravljački prije devet godina preuzeo Dražen Baljak, kolega iz benda Let 3. Vlasnik Surogata je, pak, Zoran Medved, nekadašnji član uprave Manufaktura kojoj je, do svog dolaska na mjesto riječkog pročelnika za kulturu, također suvlasnik bio Šarar. Od nešto svježijih korelacija, spomenimo da je Medved radio i glazbu za predstavu »Vježbanje života« u Blaževićevoj režiji.

– U trenutku kad sam 2011. godine postao pročelnik za kulturu bio sam vlasnik ili suvlasnik u tri trgovačka društva, iz kojih sam odmah istupio. Zaista se, nakon devet godina, ne bavim time tko i pod kojim uvjetima s tim društvima posluje, a Odjel za kulturu to svakako ne čini. Ipak, kad me već to pitate, logično je da se ti ljudi angažiraju na organizaciji i promociji velikih kulturnih događanja. Bave se tim poslom profesionalno i uspješno već desetljećima, na području čitave Hrvatske, bio je Šararov odgovor na naše pitanje kako komentira angažman svojih bivših poslovnih suradnika.

Samo jedna ponuda

Ako već pročelnika Šarara ne zanima niti se bavi time, reći ćemo da su Neuro radnik i Surogat kao podizvođač dobili posao na natječaju. Koji je bio objavljen na web stranicama kazališta i bio otvoren cijelih osam dana. S obzirom na to da i natječaji za intendanta riječke nacionalne kazališne kuće traju po 15 dana, cinici bi po toj logici uistinu teško mogli naći zamjerku vremena trajanja i ovog natječaja. Naravno, sve je prema zakonu, statutima i u skladu s procedurom. Doduše, teško je ne uočiti da je 2018. godine taj natječaj proveden doslovno u posljednji trenutak, zadnjih dana svibnja, a hodogram aktivnosti iz natječaja predviđao je da se počinje već 4. lipnja.

Predviđena vrijednost nabave bila je 125.000 kuna s PDV-om, na koliko je bila i ponuda. Jedina pristigla. Prošle godine s natječajem se krenulo nešto ranije, koncem ožujka, a i vrijednost traženih usluga je narasla s obzirom na to da se lani radilo o tri događaja u Puli, operne predstave »Aida« i »Carmen« te koncert Beethovenove »Ode radosti«. Sve prolazi kroz Kazališno vijeće s obzirom na to da intendant ima ovlast za sklapanje poslova do 100.000 kuna. I ovaj put radilo se o samo jednoj pristigloj ponudi, Neuro radnika i Surogata s kojima se dogovara taj posao za 187.000 kuna s PDV-om. Iz registra sklopljenih ugovora vidljivo je da im je do sredine rujna ukupno isplaćeno 227.500 kuna, uz što stoji opaska da se radilo o povećanom obimu usluga. Za intendanta Blaževića nema ničeg spornog u ovom angažmanu.

– Summer Classics u Areni u Puli je uvelike tržišno usmjeren projekt te je logično da smo za potrebe takvog projekta morali potražiti usluge vanjske marketinške agencije, za što je uredno bio raspisan natječaj. Naša služba marketinga, prodaje i promidžbe naravno da odrađuje dio poslova vezanih uz Summer Classics, ali je istovremeno angažirana i oko niza drugih redovnih poslova.

Glede iznosa isplaćenih angažiranim marketinškim agencijama, ukupna cifra koju navodite odnosi se na dvije sezone Ljeta klasike u Puli te uključuje osmišljavanje i koordinaciju marketinške i PR kampanje, dogovaranje medijskih pokroviteljstava u Hrvatskoj i Sloveniji, pregovore sa sponzorima, koordinaciju dizajna i tiska svih promotivnih materijala, ugovaranje i koordinaciju suradnje s ticketing agencijom, planiranje i asistenciju u pripremi i realizaciji tehničke produkcije glazbenih događanja u Areni, planiranje i koordinaciju prodaje karata u Puli, kao i dio troškova oglašavanja i tiska, elaborira Blažević.

Skupi najam opreme

Da informacija bude potpuna, valja reći da se za uslugu prodaje karata na internetu, ali i promocije izvedbi na domicilnom i tržištima Slovenije, Italije, Austrije i Mađarske anagažirala i agencija Eventim, za što je riječko kazalište u ove dvije godine održavanja Summer Classicsa platilo oko 220.000 kuna s PDV-om. Ostaje za vjerovati da je riječ samo o pogreški što u istom tom registru sklopljenih ugovora kazališta za 2018. stoji da je ugovor s Neuro radnikom i Surogatom sklopljen 2. veljače jer to ispada četiri mjeseca prije nego što je zaključen natječaj.

Jedna od većih stavki oko održavanja festivala u Puli jest i stavka najma audio i videoopreme, pogotovo kada naletite na podatak da je jednom te istom subjektu u 2018. godini, jednokratno, 31. srpnja, isplaćeno dva puta po 70.000 kuna, s PDV-om. Taj isti »Vox«, a potrajalo je dok nismo ušli u trag da je riječ o zagrebačkom obrtu Vox, u vlasništvu Mile Blaževića. Naime, u registru kazališta stoji da je riječ o d.o.o-u, no pod tim OIB-om ne postoji takva tvrtka. Taj je obrt i lani dobio posao na Summer Classicsu, samo što je veći dio kolača pripao tvrtki Eldra, a Voxu je isplaćeno 43.750 kuna, s PDV-om.

Tako barem kazuje službeni registar ugovora na stranicama kazališta. Intendant Blažević naše je pitanje o tome je li na bilo koji način u prijateljskim ili rodbinskim odnosima s vlasnikom obrta Vox najprije ocijenio – neumjesnim.

– Milu Blaževića o kojem pitate poznavao sam davno, dok je bio suradnik na Akademiji dramske umjetnosti, a nisam ga ni vidio niti čuo preko deset godina, odgovorio je ipak na kraju Blažević. Inače, Blažević je potvrdio da se njegova bruto plaća kao intendanta riječkog Kazališta kreće oko 28.000 kuna ili, preciznije, 28.389 kuna. Njegova osnovna, neto plaća, kako veli, iznosi 15.684 kune, ali s dodatkom na doktorat u području teatrologije i studija izvedbe konačni neto je – 18.306 kuna.