RIJEKA – Nakon što je Grad Rijeka pravomoćno izgubio parnicu kojom se htjelo utvrditi da je ugovor o dugoročnom najmu Preluka raskinut prije njegova isteka, neuspjeh je doživjela i incijativa pred Vrhovnim sudom koji je odbacio zahtjev za dopuštenjem revizije u ovom predmetu.

S obzirom na to da Grad pokrenutom parnicom, pa ni ovim izvanrednim pravnim lijekom, pred Vrhovnim sudom nije uspio osporiti i anulirati svoju obvezu plaćanja preostalog, pozamašnog iznosa najamnine, koji u ovom trenutku, pribroje li se zakonske zatezne kamate, vrlo vjerojatno već premašuju iznos od milijun eura, od gradonačelnika Marka Filipovića htjeli smo čuti kako i kada planira riješiti problem i time zatvoriti ormar svojeg prethodnika Vojka Obersnela iz kojeg se rasuo ovaj osamnaest godina stari kostur. Tim više što je u tijeku više desetaka postupaka za naplatu tih potraživanja koje je unazad nekoliko godina pokrenuo aktualni vlasnik zemljišta na Preluku i za koje valja očekivati da će kad-tad doći svome kraju, samo je pitanje koji će biti konačni ceh.

– Moram naglasiti da, unatoč tome što je Vrhovni sud odbacio zahtjev za pokretanje postupka revizije u slučaju Preluk, nisu iscrpljene sve pravne mogućnosti koje nam stoje na raspolaganju u vezi s postupkom utvrđenja raskida ugovora za zemljište na Preluku. Što se tiče postupaka koje je vlasnik zemljišta pokrenuo radi naplate zakupnine, oni još uvijek nisu pravomoćno okončani. S obzirom na to da su pravni postupci, kao i priprema daljnjih pravnih koraka u tijeku, trenutno nisam u mogućnosti iznositi detaljnije informacije o okolnostima vezanim uz ovaj predmet, stoji u odgovoru Filipovića.

Čudan aranžman

Kojim se to pravnim koracima Grad i odvjetnički tim koji ga zastupa još misli obraniti, teško je percipirati, pogotovo ako se imaju u vidu argumentacija s kojom se dosad nastupalo pred sudovima, ali i potezi koji su se vukli ili se, pak, nisu vukli. U proteklih šest i pol godina, naime, Grad Rijeka pokrenuo je tek jednu parnicu, i to radi utvrđenja raskida ugovora koja je završila tako da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Čudan aranžman s najmom gotovo 60.000 četvornih metara zemljišta na Preluku, koji datira još od kraja 2006. godine, kada je između Grada Rijeke i Raiffeisen Consultinga, koji je prethodno bio kupio to zemljište u stečajnom postupku Trgovačkog Opatija, potpisan petnaestogodišnji ugovor, tijekom godina puno je puta bio propitkivan i kritiziran, počevši od nekih oporbenih vijećnika, ali i Državne revizije koja je u svojim nalazima kontinuirano dijelila »packe« i upozoravala na problematične i po Grad otežavajuće elemente potpisanog ugovora. Sve to, očito, nije ostavilo puno traga na USKOK koji je 2019. godine, nakon provedenog postupka, odbacio kaznenu prijavu protiv bivšeg gradonačelnika Vojka Obersnela u slučaju Preluk. Štoviše, ovo je istražno tijelo čak zaključilo kako su »postojali valjani ekonomski i drugi opravdani razlozi za ugovaranje dugoročnog najma radi realizacije projekta Preluk«. Iz riječkog gradskog proračuna uredno se svaki mjesec Raiffeisen Consultingu plaćalo 21.000 eura za najam »golog« zemljišta na kojem se svih tih godina nisu uspjele ostvariti značajnije prihodovne aktivnosti, osim povremenog održavanja sajmova rabljenih automobila.

Tiha prodaja

I sve tako do 2018. godine, kada kreće rasplet u kojem je i dan-danas teško povezati konce, osim bjelodane činjenice da je iz riječkog gradskog proračuna Raiffeisen Consultingu plaćeno nešto više od 21 milijun kuna, odnosno oko 2,8 milijuna eura, što otprilike odgovara iznosu za koji je ova tvrtka kupila to zemljište od Trgovačkog Opatija u stečaju. Valja podsjetiti da su glavni argumenti u pokušajima pravdanja ovog aranžmana bili da Grad želi zadržati kontrolu nad ovim atraktivnim prostorom, da u danom trenutku, kad je to zemljište oglašeno za prodaju u stečajnom postupku, Grad nije imao proračunskih mogućnosti kupiti to zemljište, zbog čega se prihvatila ponuda Raiffeisen Consultinga iz kojeg su nudili da će kupiti zemljište, uz uvjet da Grad plaća najam dok se ne nađe investitor za razvoj cijele zone Preluka. Štoviše, tijekom svih tih godina tvrdilo se da će budući investitor preuzeti obveze Grada i nadoknaditi uložena proračunska sredstva.

Početkom 2018. godine, međutim, dolazi do prodaje 60.000 četvornih metara na Preluku, i to kanadskom biznismenu Nikoli Grgicu, odnosno njegovoj tvrtki Sea Quest Property Developments, koji je tih 60.000 četvornih metara kupio za 3,35 milijuna eura. Nakon što je ova informacija isplivala u javnost, iz Grada Rijeke tvrdili su da nemaju nikakvih saznanja o tome, odnosno da ih njihov ugovorni partner Raiffesien Consulting o tome nije izvijestio niti zatražio njihovo očitovanje što je, kako se tvrdilo, protivno odredbama ugovora o dugoročnom najmu. Krenula je halabuka, najavljivani su postupci radi zaštite interesa Grada, a sve kulminira dopisom Grada Rijeke prema Raiffeisen Consultingu s početka lipnja 2018. godine, kojim izjavljuju da raskidaju ugovor iz 2006. godine što se, sudeći prema pravomoćnoj sudskoj odluci, pokazao kao neosnovan i pogrešan potez, zbog čega je i odbijen tužbeni zahtjev s kojim je Grad Rijeka istupio nakon što su na Korzo 16 počeli dolaziti prvi prijedlozi za ovrhu od strane Grgiceve tvrtke.

Pravorijek suda

Sud je, naime, utvrdio da Raiffeisen Consulting nije postupio protivno odredbama ugovora o dugoročnom najmu čime su, ujedno, izbijeni argumenti s kojima je bivša gradska vlast, na čelu s Vojkom Obersnelom, godinama pred javnošću i gradskim vijećnicima pravdala najam Preluka i milijunske svote koje su odlazile za tu namjenu. Prema onom kako su odredbe tog ugovora protumačili mjerodavni trgovački sudovi, pravo Grada Rijeke da s Raiffeisen Consultingom dijeli »višak« novca ostvaren od prodaje Preluka budućem investitoru, kao i da za tu prodaju mora postojati pisana suglasnost s Korza 16, vrijedila je samo prve dvije godine trajanja ugovora o dugoročnom najmu, drugim riječima do konca studenog 2008. godine, što implicira da se punih deset godina pričala priča bez pokrića.

»Bubrenje« zateznih kamata

Koliko zatezne kamate mogu nabubriti prvotni dug, zorno ilustrira slučaj riječkog brodogradilišta. U nedavnoj Vladinoj odluci kojim preuzimaju trećemajsku tvrtku-kćer, spominje se potraživanje po protestiranom državnom jamstvu, izdanom 2015. godine, od kojih na glavnicu, redovne kamate i ostale troškove otpada gotovo 32 milijuna eura, međutim, zatezne kamate na dužničkom su taksimetru natukle dodatnih 16 milijuna eura, tako da ukupni dug danas iznosi 48 milijuna eura.