Foto iStock
Vukovi su početkom ovog mjeseca uhvatili, ubili i počastili se s najmanje dva teleta iz Mihelićevog stada
povezane vijesti
LIČ – Čim na području Gorskog kotara, a slično je i u Lici te sličnim hrvatskim brdsko-planinskim krajevima, krene sezona ispaše stoke, ili kako to lijepo Gorani kažu »blaga«, na »teren« kreću i vukovi.
Svjedoči nam o tome i Željko Mihelić, vlasnik firme Vitek koja, između ostalog, brine i o uzgoju vrlo kvalitetnih goveda koja su već ovih prvih dana lipnja – nastradala. Naime, vukovi su uhvatili, ubili i počastili se s najmanje dva teleta iz Mihelićevog stada. Iako shvaća da je riječ o prirodnom slijedu stvari i činjenici da vukovi jedu ono što mogu, Mihelić upozorava na ugroženost čovjeka, bolje reći onih koji se bave stočarstvom.
– I ovaj novi primjer pokazuje da je očito da je suživot vuka i čovjeka nešto na čemu treba raditi i napraviti takav društveni dogovor u kojem svi dionici moraju naći načina da žive zajedno. Poljoprivrednici naprosto ne mogu biti jedini »krivac i platioc« u nastojanju države da zadrži bioraznolikost u Gorskom kotaru.
Iznos od 300 ili 500 kuna po izgubljenom teletu toliko je mizeran da se ne može pričati o pravilnoj naknadi za štetu koju počini vuk kad usmrti tele. S druge strane, očekivati od poljoprivrednika da zaštiti svoje blago na način propisan pravilnikom koji regulira isplatu štete od velikih zvijeri, zapravo je nemoguća misija. Naime, pravilnik propisuje ogradu, odnosno tzv. električnog pastira, visine minimalno 1,7 metara s minimalno sedam žica. Kad bi poljoprivrednici tako ogradili svoje pašnjake, to bi za njih bilo ekonomski nezamislivo skupo, ali i neprihvatljivo za lovce, kao i lokalno stanovništvo koje te pašnjake koristi i za šetnju, vožnju biciklima, ali i za branje gljiva i ostalog samoniklog bilja.
Nužno je, dakle, povećati svotu odštete jer su u ovom trenutku i uz ovakve zakonske odredbe jedini koji trpe štete u cijeloj ovoj priči baš stočari i poljoprivrednici koji se nalaze u pomalo šizofrenoj situaciji u kojoj su – ma što napravili – uvijek u krivu – gorko zaključuje Mihelić.