TURKE – Na nedavnom državnom prvenstvu u rici jelena naslov prvaka Hrvatske osvojio je Alen Čop, mladi lovac, član Lovačkog društva Vidra. Riječ je o jednom od najmanjih, ali i najagilnijih lovačkih društava Gorskog kotara. Iako dolaze iz malog mjesta Turke i iako ih je samo 34, »vidraši« su itekako aktivni, govori nam njihov dugogodišnji predsjednik Mladen Mauhar, ugledni goranski šumar i lovac.

– Iduće godine obilježit ćemo punih 30 godina rada i postojanja. Osnovani smo 1995. godine, nakon što je došlo do promjena Zakona o lovstvu u okviru kojih je tadašnji LD Divokoza iz Broda na Kupi/Brod Moravica pretvoren u tri lovačke udruge – LD Srndać iz Brod Moravica, LD Divokoza iz Broda na Kupi i naš LD Vidra. Tim činom mi u Vidri dobili smo lovište koje nikad ranije nismo imali, točnije prostor od 2.350 hektara koji je kasnije proširenjem Nacionalnog parka Risnjak umanjen i danas gospodarimo područjem od oko 2.000 hektara na kojem imamo sve goranske vrste divljači – od tri velik zvijeri (medvjed, vuk i ris) do brojne srneće divljači, ali i divokoza koje su naš zaštitni znak jer ih nema u svim dijelovima Gorskog kotara. Također, kao posebnost ističemo i činjenicu da na našem lovištu obitavaju i vidra te odnedavno i dabar, što su također životinje kojih nema u većem dijelu Gorskog kotara.

Raste broj vukova

Populacija tih životinjskih vrsta je vrlo stabilna. Štoviše, kod niza vrsta bilježimo i povećanje, pri čemu je negativno jedino to što raste broj vukova, što se pak negativno odražava na broj srneće divljači koja je tim predatorima glavni izvor hrane. Nekad su u ovom dijelu Gorskog kotara vukovi lovili pojedinačno i to gotovo isključivo zimi, kad bi ih snijeg otjerao s visina prema dolini Kupe. No, u posljednjih nekoliko godina, točnije od 2015. godine, to se događa tijekom cijele godine, i to ne samo od strane vukova samotnjaka, već i od tzv. disperzivnih vukova koji traže nova staništa, ali i čak dva čopora koji obitavaju na ovim područjima te uz također prisutne risove zaista predstavlja sve veću opasnost za srneću divljač i tu će možda trebati učiniti nešto kako bi se vratila prirodna ravnoteža.

To što smo prvi put uopće imali lovište je odlično, ali je značilo i puno rada jer – nismo imali ništa! Ni lovačku kuću, ni čeke, ni druge lovno-tehničke objekte… Polako smo počeli raditi i danas imamo deset novoizgrađenih čeka, a u tijeku su i pri svom su kraju i radovi na izgradnji naše lovačke kuće koja bi, nadamo se, do proslave svetog Huberta 3. studenog ove godine trebala biti gotova. Naravno, izgradnja traje već nekoliko godina jer brže i nije moglo. Najprije je trebalo kupiti dio zemljišta i srediti svu potrebnu dokumentaciju, potom dovesti vodu te krenuti u izgradnju, što je u najvećoj mjeri ostvareno kroz dobrovoljni rad. Uredili smo prostor za boravak i druženje, tu je i kuhinja te sanitarni prostor, a u podrumu je komora za odstrijeljenu divljač. Trenutačno se bavimo opremanjem tog prostora namještajem i završnim radovima na uređenju kuhinje i sanitarnog čvora, a naravno da kad sve bude gotovo, nećemo stati jer ćemo se svakako pobrinuti i za što bolje uređenje okoliša.

Podizanje standarda

Zahvalni smo na potpori svima koji nam pomažu, pri čemu posebno zahvaljujem Primorsko-goranskoj županiji na dugogodišnjoj i svestranoj suradnji zahvaljujući kojoj nam pomažu u podizanju standarda lovstva našeg područja. Posebno ističem da je jako velik dio našeg rada vezan uz zaštitu prirode i ekološke aktivnosti. Tako, primjerice, svake godine tijekom zime obavljamo vrlo obimnu prihranu, odnosno pomažemo divljači, ponajprije jelenskoj, da preživi. Trenutačno imamo spremno oko 400 bala sijena, dodatnih šest stogova sijena, 30 tona šećerne repe, 400 kila soli i dovoljno jabuka pa smo za zimu spremni. Uz to, mi svakog ljeta kosimo livade kojima gospodarimo. Oko 6 hektara ili 60.000 »kvadrata« mi svakog ljeta pokosimo i time sprečavamo zarastanje tih šumskih livada u šikaru. Također redovno održavamo šumske i lovačke puteve i staze i nastojimo u što većoj mjeri održavati prirodnu ravnotežu te štititi prirodu – rekao je Mladen Mauhar.

Žene sedmina članstva

Lovačko društvo Vidra trenutačno broji 34 člana, od kojih je čak pet žena, odnosno lovkinja, kako se to kaže.

– Imamo još nekoliko kandidatkinja pa je vjerojatno da će taj broj rasti. Prosjek godina našeg članstva je oko 40 do 45, po čemu smo među mlađima, a lijepo je da nam jednu sedminu članstva čine žene – rekao je Mauhar.

Pri osnivanju našu smo udrugu nazvali Vidra, po lijepoj i plahoj životinji koja je bila na rubu istrebljenja. Nazivom po toj životinji željeli smo istaknuti aspekt našeg rada vezan uz zaštitu prirode i brigu o njoj. U skladu s tim se i ponašamo te nastojimo vlastitim primjerima pokazati da lovci nisu, što je inače najčešći način razmišljanja, ubojice životinja, već itekako puno rade i na zaštiti prirode – istaknuo je Mladen Mauhar.