LIČ – Hrvatska je poljoprivreda u iznimno teškom stanju i nije pretjerano reći da propada, tvrdi Željko Mihelić, jedan od najuspješnijih hrvatskih i poljoprivrednika s područja Primorsko-goranske županije. U trenutku dok uvozimo dvije trećine hrane – a to je itekako opasno u trenucima sve učestalijih svjetskih kriza i ratova – gotovo nitko ozbiljnije ne promišlja o poljoprivredi, smatra Mihelić kojeg posebno razočaranim čini i činjenica da se poljoprivreda koristi i u aktualnim političkim razračunavanjima vezanim uz sve nam bližu »superizbornu« godinu.

Slabosti sistema

– Najbolji dokaz su sve ove rasprave oko epidemije afričke svinjske kuge, inače teške zarazne bolesti svinja za koju nema lijeka niti cjepiva. Da Hrvatska nije Njemačka koja ima uhodane mehanizme i u kojoj se točno zna tko što i kad radi u slučaju elementarne nepogode, prirodne katastrofe ili epidemije zarazne bolesti, to svi znamo i tome se nitko ne čudi. Isto tako nije Hrvatska ni Kina, država u kojoj centralni komitet naredi i nitko više ništa ne pita, niti komentira odluke. Hrvatska je naprosto mlada država sa slabim institucijama koje se teško bore sa svakodnevnim situacijama, a kad dođu izvanredna stanja, onda se tek vidi prava slabost sistema. Ne treba biti previše mudar da se zaključi kako se moglo i moralo bolje i poslije potresa na Banovini, i poslije epidemije svinjske kuge.

Željko Mihelić

Problem nije ni u tome da neki na tome rade političku promociju, već je problem u tome što je prošlo deset godina od ulaska u članstvo EU-a, a velika većina hrvatskih svinjogojaca ima svinjce prve i druge kategorije, dakle kategorija koje su ispod minimalne razine biosigurnosnih mjera potrebnih za držanje svinja. Pravo je pitanje zašto se Ministarstvo poljoprivrede nije pobrinulo u tih deset godina da sva poljoprivredna gospodarstva koja drže svinje uđu u treću kategoriju farmi i zadovolje standarde za držanje svinja u EU-u. Odgovor je jednostavan – jer to nikome nije bilo, niti jest u interesu. Ministarstvo se ne želi zamjerati jer su to potencijalni birači, a poljoprivrednici neće ući u te investicije – jer ne moraju. Dakle, odgovornost je podjednaka, ali budući da je Ministarstvo znalo za problem afričke svinjske kuge, ili je moralo znati, onda je na njima i odgovornost – govori Mihelić koji upozorava da je priča o afričkoj svinjskoj kugi tek jedna od potencijalnih opasanosti za posustalu hrvatsku poljoprivredu.

Tempirana bomba

– Dolina Neretve je tempirana bomba hrvatskog voćarstva. Poslije trideset godina od neovisnosti Hrvatske nema ni naznaka, a kamo li rješenja, za poljoprivredno zemljište na kojem rastu mandarine. To je za ljude koji imaju nasade mandarine problem iste razine kao i afričke svinjska kuga za svinjogojce u Slavoniji. Ako im neko u jednom trenutku odluči izbrisati parcele iz Arkoda, oni su u istim problemima kao svinjogojci iz Vukovarsko-srijemske županije danas. Imati će mandarine, ali ih neće moći prodati jer neće moći dokazati porijeklo mandarine. I svi to znaju, i svi šute. Ministarstvo nema rješenja i prebacuje problem na gradove i općine, oni naravno to sami ne mogu riješiti, a poljoprivrednici su opet ti koji će izvući kraći kraj i nastradati.

O govedarstvu je besmisleno pričati. Činjenica da u Hrvatskoj godišnje pada proizvodnja kravljeg mlijeka oko 5 posto, dok u susjednoj nam Sloveniji raste 5 posto, sve govori. Da su poljoprivreda i proizvodnja hrane u Hrvatskoj pred kolapsom, više nije tajna. Ministrica priča o povećanju prihoda u poljoprivredi, ali ne kaže da su za to zaslužna dva nepoljoprivredna uzroka. Prvi je inflacija, a drugi prošlogodišnja nerealno visoka cijena žitarica. U odnosu na ministričine tvrdnje, istina je upravo suprotna. Proizvodnja pada u svim sektorima. Bilo litara, bilo tona, bilo čega drugog – svega smo proizveli manje 2022. nego 2019. godine, kad je sadašnja ministrica došla na funkciju ministrice. Već i iz tog podatka vrlo lako bi se dalo razaznati uzrok propasti hrvatske poljoprivrede – zaključuje Mihelić.