Cilj ovog skupa trebao bi biti i promjena ratničko-pobjedničko-stradalačkog narativa – tipičnog za hrvatski i srpski narod – u mirotvorni narativ, istaknuo je Siniša Tatalović na okruglom stolu održanom povodom tridesete godišnjice potpisivanja “Dogovora o održanju mira u Gorskom kotaru”.

Naime, 6. srpnja 1992. godine predstavnici Hrvata i Srba s područja tadašnjih općina Ogulin i Vrbovsko potpisali su sporazum koji je, po mišljenju organizatora skupa – Srpskog narodnog vijeća (SNV) i SKD-a Prosvjeta – stvorio pretpostavke za očuvanje i razvoj tadašnjih općina Ogulin i Vrbovsko kao multikulturnih i multietničkih zajednica unutar RH.

“Time se pokazalo da je stanovništvo ovog kraja, kako hrvatske, tako i srpske i drugih nacionalnosti, bilo opredijeljeno za mirno rješavanje svih otvorenih pitanja unatoč ratnim sukobima koji su se u tom vremenu događali u pojedinim dijelovima Hrvatske i bivše Jugoslavije”, piše u pozivu na skup koji je okupio nekoliko uglednih političara, stručnjaka i pacifista, a o samom Dogovoru najviše je govorio Tatalović koji je i osmislio odrednice tog dokumenta.

“Sa strane srpskih naselja potpisnici su bili Lazo Mamula, Vojo Jakšić, Đuro Trbović i Milan Mamula, a sa hrvatske strane Ivan Štajduhar, Davorin Pocrnić, Robert Jurašić, Davorin Rački i Ivan Kolić, dok su državu zastupali ministri Josip Boljkovac i Živko Juzbašić.

Taj sporazum nije popularan i nema mjesto koje zaslužuje jer se u nacionalnim narativima Srba i Hrvata mir i mirotvorstvo ne cijene kao nešto dobro i pohvalno, iako se za njega, primjerice, zalažu i srpska i hrvatska crkva.

No, dijelom i zbog tog dokumenta i tih dogovora iz Domovinskog rata na ovom su prostoru svi izašli kao pobjednici jer niti jedna kuća nije srušena, nitko od civila nije stradao, a među žrtvama na strani hrvatske policije i vojske bilo je i Hrvata i Srba.

Zato danas živimo u državi koja je država svih, i Hrvata i Srba i svih koji u njoj žive. Trebamo biti ponosni na našu državu, a mi u ovom kraju na to da ovdje nije bilo žrtava i da jedni drugi možemo slobodno pogledati u oči”, rekao je Tatalović.

Tuđman presjekao

Sjećanja na te dane osvježio je i Stjepan Mesić, predsjednik RH u razdoblju od 2000. do 2010. godine, rekavši kako je to bilo burno vrijeme kad su se greške lako činile, a teško ispravljale:

“Bilo je s hrvatske strane poruka koje su uznemiravale Srbe u Hrvatskoj. Isto tako bilo je i emisara iz Beograda koji su ovamo dolazili i svojim porukama uznemiravali Hrvate.

Problemi su počeli onog trenutka kad su neki radikali u Gorskom kotaru ljudima počeli oduzimati oružje. Znali smo da to može izazvati sukobe pa smo ja i Joža Boljkovac otišli do predsjednika Tuđmana i nagovorili ga da to zaustavi.

On je to i učinio i tako je, u stvari, počeo proces dogovaranja koji je i doveo do tog dokumenta”, rekao je bivši predsjednik Mesić

. Još detaljnija pojašnjenja ponudio je Jean-Claude Concolato, bivši UN-ov diplomat koji je u to vrijeme poslom bio u Beogradu gdje su, rekao je, čuli kako u Gorskom kotaru dolazi do tenzija koje bi mogle rezultirati sukobom:

“Zato sam s Miloradom Pupovcem odlučio otići na područje Bjelolasice, točnije selo Jasenak. Prije sastanka s mještanima otišao sam na groblje kako bih vidio ima li svježih grobova koji bi značili da su tenzije već dovele do tragičnih sukoba.

Na svu sreću novih grobova nije bilo, ali sam vidio vrlo stare grobove, grobove iz sredine 18. stoljeća što je svjedočilo da je riječ o starosjediocima, obiteljima i narodu koji tu žive više od dva i pol stoljeća.

Kad smo došli na sastanak vidjelo se da su ljudi uzbuđeni i jako nervozni. Rasploženje se promijenilo kad je jedna od stanovnica ostalima postavila pitanje o tome zašto bi se sada oni trebali pripojiti Krajini za koju su svi znali da je jedna od najsiromašnjih regija tadašnje države.

Ja sam ih pak, poučen onim što sam vidio na groblju, upitao zašto žele otići iz kraja gdje njihovi preci žive više od dvije stotine godina.

I čim smo razgovor skrenuli s fikcije poiltike na stvarni život, ljudi su počeli reagirati normalno i vjerujem da su baš takvi stavovi i razmišljanja doveli do kasnijeg potpisivanja Dogovora o miru”, rekao je Jean-Claude Concolato.

Mamula i Starčević

Milorad Pupovac, čelnik SNV-a, naglasio je kako je od četiri na prostoru Hrvatske potpisana Ugovora o miru (Daruvar, Kordun, Slavonija), jedino goranski bio uspješan:

“O tome što se zbiva na goranskom području i susjednom Ogulinu saznali smo od gospodina Concolata, Siniše Tatalovića i Josipa Boljkovca.

Pridružili smo se njihovim naporima u očuvanju mira, ali najbitniju ulogu imali su ljudi koji su od srpnja 1991. godine pa do potpisivanja ugovora bili na čelu srpskih zajednica.

Posebno tu mislim na Lazu Mamulu, a u ljude koji su dali veliki doprinos svakako treba svrstati i Franju Starčevića, slobodumnog katoličkog intelektualca koji je i tada, kao i za poratnih godina, dao ogroman doprinos stvaranju kulture mira i nenasilnog rješavanja sukoba”, rekao je Pupovac, a bivša novinarka Nada Glad također se prisjetila Starčevićevih brojnih aktivnosti i odlazaka prema srpskim naseljima te brojnim razgovorima i dogovorima koji zu također utirali stazu mira.

Zaključak okruglog stola posvećenog mirotvorstvu, suživotu i suradnji dao je Željko Bartulović s Pravnog fakulteta u Rijeci, istaknuvši kako se o ovom aktu premalo govori, a za to smo krivi svi:

“Ovaj ugovor i aktivnosti koje su ga pratile pozitivan su i svake hvale vrijedan posao, a na takvim dobrim primjerima treba se učiti, o njima treba govoriti i pisati jer se time stvara dobra atmosfera, suprotna onoj koja danas vlada u gotovo svemu jer se sve proglašava loše, loše i loše. Baš zato potrebni su ovakvi skupovi i nužno je o njima govoriti i pisati”, rekao je Bartulović.