DELNICE – U Zadružnom domu Fužine održana je projekcija filma »Matić poljana – život ili smrt« delničkog režisera Rasima Karalića. Povod prikazivanju je obilježavanje Dana oslobođenja Gorskog kotara, kao i stota obljetnica rođenja Ivanke Trohar, partizanke po kojoj fužinska osnovna škola nosi ime. Karalićev film obrađuje jedan od tragičnih trenutaka Drugog svjetskog rata na području Gorskog kotara pa je idealan za obilježavanje sjećanja na te dane i antifašistički doprinos Gorana borbi za slobodu. Podsjetimo, marš preko zaleđene i snijega pune Matić poljane u veljači davne 1944. godine nije preživjelo najmanje 26 partizana, a u sjećanje na njih desetljećima se na tom području tijekom veljače odvija manifestacija Memorijal mira – 26 smrznutih partizana. Baš tijekom ovogodišnjih memorijalnih svečanosti u mrkopaljskom Domu kulture prikazan je Karalićev film, a o čemu govori film i kako je nastao, razgovaramo s autorom.

Drukčija mišljenja

– Na ideju o obradi te teme prvi sam put došao negdje početkom ovog tisućljeća. No, u tom sam trenutku imao niz drugih projekata koji su bili prioritet. Oko 2009. godine napokon su se stvorili uvjeti za okretanje ovoj temi pa sam sve intenzivnije počeo razmišljati o realizaciji. Posebno me motiviralo to što su o tom događaju u sve većoj mjeri bila isticana potpuno drukčija mišljenja – antifašisti su to smatrali nečim iznimno bitnim i značajnim u smislu hrvatske borbe protiv fašizma, a ljudi sa suprotnog političkog spektra, ponajprije oni koji razmišljaju desno, nastojali su taj događaj minorizirati. To me ne samo kao autora koji voli dokumentarne filmove, već i kao osobu sklonu povijesti, sve više zanimalo i odlučio sam napraviti film. Već u samom početku moja je ideja bila ne dati prostor subjektivnom doživljaju tog događaja, već svemu pristupiti krajnje objektivno i dokumentaristički. Vjerujem, po sudu publike koja je prva pogledala film u Mrkoplju, da sam u tome uspio – govori Karalić, koji spominjući proces nastanka filma kaže da je za njega kao malog producenta to bio zahtjevan posao.

Arhivska građa

– Lakši dio bio je pronaći ljude s kojima ću razgovarati. Puno je teže – posebno financijski i vremenski – bilo doći do filmske i arhivske građe, posebno platiti njezino korištenje, što je, kako se to kaže, vrlo skup sport. Baš zbog toga sve skupa trajalo je desetak godina. Prikupljajući podatke obišao sam arhive u Gospiću i Rijeci, Državni arhiv Republike Hrvatske, Državni arhiv Republike Slovenije… Uz rad na prikupljanju podataka svakako moram spomenuti i film s igranim sekvencama koji je o Matić poljani još osamdesetih snimio riječki sineist Bernardin Modrić. Na postojanje tog filma pažnju mi je skrenula goranska novinarka Nada Glad, za što sam joj zahvalan. Uspio sam doći do tog filma te radeći svoj film iskombinirao neke dijelove tog filma s mojim. U konačnici smo, smatram, dobili filmski dokument o tome što se dogodilo i zašto je do te tragedije došlo – rekao je režiser Rasim Karalić.

– Što će biti dalje s filmom, vidjet ćemo. Prikazivanje u Fužinama organizira je tamnošnja Udruga »Dr. Franjo Rački« i OŠ »Ivanka Trohar«, kojima zahvaljujem. Vjerujem da će biti još tih projekcija, posebno na području Gorskog kotara, gdje bi dobro bilo da se film prikaže i u osnovnim te još i više srednjim školama. Uvjeren sam da film ima kvalitetu za prikazivanje na HTV-u, ali s njima je izuzetno teško ostvariti suradnju – zaključio je Karalić.