GEROVO – Preskupa je cijena zaborava, a plaća se ponavljanjem užasa koji su zaboravljeni, rekla je tijekom obilježavanja osamdesete godišnjice oslobođenja logora Kampor i povratka preživjelih stanovnika čabarskog područja iz talijanskih fašističkih logora, goranska novinarka i spisateljica Nada Glad.

Tim je riječima sažela temeljnu ideju zbivanja kojima je središte bilo Gerovo, jedno od naselja čabarskog kraja iz kojeg je u kolovozu 1942. godine odveden velik broj ljudi koji su bili zatočeni u fašističkim talijanskim logorima u Kamporu na Rabu i talijanskom gradiću Gonarsu.

Pobune i sukobi

Jedan od njih, tada kao dječak od 5,5 godina, bio je poznati goranski proučavatelj povijesti i publicist Slavko Malnar koji je tijekom skupa, kojem je domaćin bila OŠ »Petar Zrinski«, odnosno Područna škola Gerovo, iznio niz sjećanja na te davne dane.

– Na pokušaje potpune talijanizacije ovih prostora, koji su dogovorom Pavelića i Mussolinija postali dio Italije, ljudi ovog kraja počeli su odgovarati pobunama, a sve to vodilo je do oružanih sukoba koje je vodio partizanski pokret koji su Talijani željeli na svaki način zaustaviti pa su počeli činiti zločine nad domaćim stanovništvom, a sve je kulminiralo prisilnim odvođenjem velikog broja ljudi s ovog područja u koncentracijske logore.

Od 20. srpnja pa do nasilne deportacije koja se dogodila u kolovozu te 1942. godine, na čabarskom području spaljeno je 1.530 objekata, od čega 811 kuća, a stanovništvo je, čak i djeca, odvođeno u sabirne logore u Bakru i Lovranu, odakle je potom upućivano u logor na Rab i u Gonars. Živjeli smo u Kamporu u tako niskim šatorima da ja kao dječak od 5,5 godina nisam mogao uspravno stajati. Prehrana je bila užasna, vrućine nesnosne i već desetak dana po dolasku počela je umirati najprije dojenčad, a potom i ostali.

Zbog izuzetno lošeg stanja reagirala je i tadašnja međunarodna humanitarna zajednica pa smo krajem studenog te godine premješteni u Gonars gdje smo ostali do 8. rujna 1943. godine i kapitulacije Italije. Već idućeg dana mnogi su pješice krenuli kući, pri čemu je njih stotinjak uhvatila njemačka vojska i prisilno ih otpremila u zlogasni Dachau iz kojeg ih se pola nije vratilo. Po dolasku u zavičaj povratnici su došli na zgarišta, a pred vratima je bila jesen i jaka goranska zima… – prisjetio se Malnar koji je iznio i niz tužnih i dramatičnih podataka.

Primjerice, iz njegova sela Ravnice odvedeno je svih tadašnjih 155 stanovnika, među kojima je bilo 58 djece koja su, kao i odrasli, optužena da su komunisti!

U Kamporu na Rabu u četiri mjeseca umrlo je 480 ljudi s područja čabarskog kotara, od toga 109 djece, a u desetak mjeseci boravka u Gonarsu umrlo je njih 423, od čega 146 djece.

Nada Glad, Slavko Malnar i Vesna Teršelič

Što češće podsjećati

To su podaci, brojke i životne sudbine o kojima se mora govoriti i na koje se sve treba što češće podsjećati, složili su se sudionici skupa.

Škole su mjesto gdje treba prenositi istinu, naglasila je Nada Glad, istaknuvši da današnji mladi ili znaju malo, ili im uopće nije poznat taj dramatičan dio povijesti Hrvatske.

– Tragedije i zbivanja iz Domovinskog rata potisnule su u sjenu priče iz Drugog svjetskog rata, a uz to je problem i činjenica da postoji niz ljudi koji smatra da te priče nisu istina i da se tih tragedija ne treba sjećati – rekla je Nada Glad, a poznata hrvatska mirotvorka Vesna Teršelič naglasila je potrebu da se kroz školski sustav mlade upoznaje s tim dijelom hrvatske i europske povijesti kako bi spoznaja o zlu koje je fašizam donio bila osviještena i kod mladih.

Kako to činiti potom je pokazao Darko Fanuko koji je predstavio projekt SAB-a PGŽ-a »Domovina se brani ljepotom«, a o literarnim natječajima i posjetima lokacijama vezanim uz Drugi svjetski rat govorila je i profesorica Neda Macan.