Sportska legenda

Punih sedam desetljeća života sa sportom i za sport. Gorski kotar tuguje za Josipom Šporerom Pepijem

Marinko Krmpotić

Vezan uz sport od najranijih dana svog života pa do starosti, Šporer je dao ogroman doprinos sportskom razvoju i promidžbi Delnica, Gorskog kotara, Primorsko-goranske županije i Republike Hrvatske



DELNICE – Uz pojam Josipa Šporera Pepija često se još za života vezao pojam legenda, a sada – nakon što nas je napustio u 93. godini života i nakon što se rezimira njegov život, jasno postaje zašto je taj pojam stvoren i potpuno opravdano korišten. Vezan uz sport od najranijih dana svog života pa do starosti, Šporer je dao ogroman doprinos sportskom razvoju i promidžbi Delnica, Gorskog kotara, Primorsko-goranske županije i Republike Hrvatske.


Trud i rezultati


Primjerice, i danas je još uvijek najznačajniji i najuspješniji hrvatski skijaš skakač (19 puta republički prvak Hrvatske, od toga 3 puta kao junior i 16 puta kao senior), hrvatski rekorder u skijaškim skokovima na Planici sa 102 metra još davne 1960. godine. Dva desetljeća je bio nogometni vratar NK Goranina s kojim je ostvario osvajanje naslova prvaka Riječko-pulske zone 1966. godine i potom je nastupio u kvalifikacijama za 2. saveznu ligu u utakmici protiv Metalca iz Zagreba. Poslije je kao veteran igrao za NK Goranin do 2008. godine. Najduže se bavio kuglanjem gdje je bio aktivni igrač 50 godina – sve do 84. godine života! Paralelno s natjecateljskom karijerom bavio se kao sportski djelatnik osnivanjem kuglačkih klubova: Mladi radnik, Industromontaža i Delnice, trenirao je skijaše skakače Goranina među kojima su bili uspješni i njegovi sinovi, uspješno je radio i kao trener kuglanja trenirajući mušku i žensku ekipu Delnica. U nogometu je prvo bio tehnički referent u NK Goranin, gdje je trenirao i sve dobne kategorije od pionira, juniora, seniora i veterana, postižući uspjehe na regionalnom nivou, a kasnije je bio i predsjednik u istom klubu. U svim tim sportovima bio je uz trenera i sudac.


Radni vijek


Poput sportske karijere, zanimljv je bio i njegov radni vijek. U prvom dijelu bio je zaposlen u poduzećima Elektroprimorje, DIP-u Delnice u Lučicama i Industromontaži, a od 1964. do odlaska u mirovinu 1991. godine bio je profesionalni tajnik SOFK-e i SIZ-a za fizičku kulturu Općine Delnice. U tom razdoblju aktivnog rada u sportu dao je tadašnjoj Općini Delnice i Gradu Delnicama velik doprinos i u izgradnji sportske infrastrukure i zaslužan je za izgradnju brojnih objekata: od rukometnog i košarkaškog igrališta do automatske četverostazne kuglane te Doma sportova s plivačkim bazenom. Uz to, u njegovom mandatu 45-metarska skakaonica je povećana na 75 metara, a i 1966. godine preuređeno je i potravljeno nogometno igralište.





Sudjelovao je u organizaciji jubilarnog 25. prvenstva Jugoslavije u klasičnom skijanju 1970. godine u Delnicama, bio je član Inicijativnog odbora za osnivanje Kuglačkog saveza Zajednice općina Rijeka, bio je član Organizacijskog odbora Memorijala 26 smrznutih partizana u Mrkoplju, a posebna mu je čast ukazana na Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu 1984. godine gdje je bio voditelj zaletišta u skijaškim skokovima na 90 i 120-metarskim skakaonicama.


Brojne nagrade


Prvi je sportaš, trener i sportski djelatnik rodom iz Gorskog kotara koji je dobio najznačajniju državnu nagradu za sport. Za svoje predano sportsko postignuće dobio je još brojna priznanja i nagrade – proglašen je najboljim sportašem Općine Delnice u prvom izboru održanom 1962. godine, u izboru Novog lista 1966. godine proglašen je najboljim vratarom Riječko-pulske zone, 1991. godine dobio je prvu Republičku godišnju nagradu »Franjo Bučar« Ministarstva prosvjete, kulture i športa, 1976. godine medalju Skijaškog saveza Jugoslavije povodom 50. godišnjice osnutka, Povelju Grada Delnica 2000. godine, Priznanje Kuglačkog saveza PGŽ-a za 45 godina rada i unapređenja kuglačkog sporta, 2002., Priznanje MOO-a i FIFA-e za amaterski rad u nogometu, Zlatnu povelju HSS-a za 50 godina predanog rada 2005. godine, Nagradu za životno djelo Grada Delnica 2006. godine i Nagradu za životno djelo Zajednice sportova PGŽ-a 2010. godine.


Josip Sporer Pepi na Planici 1957. godine


Doživio je lijepe godine života i imao je privilegij biti u dodiru sa sportom sedam desetljeća, dokle god mu je zdravlje to dopuštalo. Njegov odlazak veliki je gubitak za sve nas, tako da će ostati vječno upisan u analima goranskog sporta kao sportska legenda.


Sportska obitelj


Predugo bi trajalo da se spomenu svi njegovi uspjesi i uspješna ostvarenja u sportu. Jednostavno, tko je god tijekom posljednjih osamdesetak godina došao u doticaj sa sportom na području Primorsko-goranske županije, itekako zna za brojnu sportsku delničku obitelj Šporer čiji su se članovi aktivno bavili sportom – pokojni mlađi brat Dušan bio je skijaš-skakač, sestra Mira bila je skijašica trkačica, mlađa sestra Katica bila je svestrana uspješna sportašica i sportska djelatnica te profesorica tjelesnog odgoja u Sarajevu te po povratku u Hrvatsku vrlo značajna sportašica u veteranskoj kategoriji. I Pepijeva prva supruga Marija Šporer, rođ. Pleše, bila je do prerane smrti jedna od najuspješnijih delničkih kuglačica. Njegovi sinovi Marijan i Josip bili su uspješni skijaši skakači, a Goran skijaš trkač i po uzoru na oca nogometni vratar.