JABLAN Naravno, jedna lasta ne čini proljeće, ali je bez obzira na istinitost te tvrdnje, lijepo bilo na cesti od Vrbovskog prema Ravnoj Gori, taman u lijepom mjestašcu Jablan, sresti jednog od prvih, ma možda baš i prvog turista koji ove »korona sezone« prolazi kroz Gorski kotar. Da je riječ o strancu bilo je jasno već na prvi pogled jer je mladić na uzbrdici u spomenutom mjestašcu uz dosta muke gurao bicikl pretrpan opremom koja svjedoči o svjetskom putniku – šator, kabanice, zalihe hrane i vode…

Na upit možemo li porazgovarati za »Novu list« odgovor je, praćen širokim srdačnim osmijehom, bio potvrdan:

– Ja sam Edgar Bodiao i iz Portugala sam, iz malog mjestašca Ollnao smještenog uz obalu Atlantika. Volim putovati svijetom na biciklu, a povremeno negdje zastanem i na dulje vrijeme prihvatim neki posao te ostanem nekoliko mjeseci živjeti u toj sredini. Tako sam početkom ove godine otišao u Poljsku, u grad Wroclaw i tamo sam u tzv. free školi radio s djecom. Nažalost, korona je zatvorila sve škole u Poljskoj pa i tu u kojoj sam radio. Ostao sam tamo još nekoliko dana, a onda odlučio krenuti na more i to prema Hrvatskoj gdje sam već jednom bio, ali samo na tri dana i to autobusom. Hrvatska mi se tada jako dopala pa sam si da ću sigurno doći jednom vidjeti vaše prekrasno more. I tako sam krenuo iz Poljske, prešao Češku i Mađarsku te kroz Sloveniju baš jučer stigao u Hrvatsku, a sad mi je cilj doći do obale, a onda što bude. Nemam neki plan. Možda odem na neki otok kao što je Krk ili Rab, a možda se samo nastavim spuštati niz obalu i uživati u pogledu i netaknutim plažama. Meni je baš super što nema ljudi i sigurno ću uživati, rekao nam je Edgar.

Na upit kakvi su mu dosadašnji dojmovi kaže:

– Opijen sam ovim zelenilom i ljepotom ovih šuma u kraju za kojeg sam iz GPS-a i interneta saznao da se zove Gorski kotar. Vidio sam i vozio se uz jednu prekrasnu malu rijeku, a posebno me oduševljavaju ljudi koji su iznimno srdačni, pozdravljaju me, nude piće ili hranu, pitaju me odakle sam i pomalo se čude što sam u ovo vrijeme krenuo na put. Na biciklu sam od 9. travnja i mogu reći da sam prvi put tek u Hrvatskoj osjetio kako ljudi nisu toliko uspaničeni zbog korone, kako ne bježe od mene i ne čude se. To je ono što je odlično, a ono što mi je puno manje lijepo su ovi planinski tereni i ceste. Inače sam dnevno prelazio biciklom oko 60 kilometara, ali sad će to biti puno manje jer su uzbrdice velike pa zbilja malo mogu voziti bicikl i više ga moram gurati, a posebno mi je težak baš ovaj uspon na kojem ste me zatekli.

Edgar je vidno odahnuo kad smo mu rekli da je to i najgori dio puta te da će mu kad nakon pet-šest kilometara dođe do Ravne Gore već biti puno lakše, a kad stigne do Gornjeg Jelenja već će moći more i namirisati. Uz jedno njegovo doviđenja, kaže da tu riječ zna jer se tako pozdravljaju i Poljaci, te naše na portugalskom izgovoreno adeus, Edgar je nastavio put prema Kvarneru, a nama ne ostaje do li nadati se da će ga mnogi slijediti. Na biciklima ili kako god, nije važno jer Hrvatska je zemlja koja od turizma živi.