ČABAR, LOKVE – Stare zgrade sve su veći poblem u svakom goranskom naselju.

Naime, proces depopulacije koji traje desetljećima u svakom je goranskom mjestašcu ili većem naselju ostavio, između ostalog, i jako puno praznih kuća o kojima se nitko nije brinuo, niti ih je održavao. Uz tu negativnu pojavu, svoj doprinos ovom sve uočljivijem problemu dao je i zub vremena pa je danas teško naći neku goransku sredinu u kojoj nema niz starih i ruševnih kuća koje ponekad i opasno prijete svojoj okolini, bilo da je riječ o opasnosti prema susjedima koji žive uz takve objekte, bilo da se radi o ugroženosti pješaka ili vozila koja prolaze uz taj ruinirani građevinski objekt.

Naravno, lokalne samouprave nastoje riješiti te probleme, ali je svaki čin rušenja, rekli su nam gotovo svi goranski čelnici, složen i nimalo jednostavan. Naime, mnoge od tih kuća imaju veći broj vlasnika, koji najčešće više i ne žive u Gorskom kotaru. Još je dobro ako žive u Rijeci, Zagrebu ili nekom drugom dijelu Hrvatske. Puno je veći problem, a to je vrlo čest slučaj, da nasljednici žive van Hrvatske, često i van Europe, i tada je kvalitetno rješenje vrlo upitno. Jer, ponajbolje rješenje znači, u stvari, rušenje takvog objekta. A taj čin, govori nam gradonačelnik Čabra Kristijan Rajšel, financijski je prilično zahtjevan.

Veliki troškovi

– Problem koji često ne znaju građani koji se potpuno opravdano žale na ruševne zgrade, je u tome da to što mi uspijemo ishodovati nalog za rušenje, ne znači i rješenje problema. Troškove rušenja trebali bi, logično, snositi vlasnici ili njihovi nasljednici. Nažalost, tu se često događaju problemi jer je rušenje skupo pa mnogi odustaju i ne žele izvršiti tu obvezu. Svakako, mi nakon toga imamo pravo srušiti tu kuću kao lokalna samouprava. No, kao što je to skupo vlasnicima, skupo je i nama, pogotovo ako imamo veći broj takvih objekata, a na području grada Čabra ih je sve više. Ukupni troškovi rušenja kreću se u iznosima od recimo, 20 tisuća kuna za manji objekt, pa do čak 50-60.000 za veću kuću. To nije malo, pogotovo ako imamo, primjerice, desetak-dvadasetak takvih kuća jer se onda samo troškovi rušenja približavaju brojci od oko milijun kuna, a koliko milijun kuna znači za goranske proračune – ne treba nikome pojašnjavati. To što zakon kaže da takvi objekti moraju biti srušeni je lijepo, ali u stvarnosti je stanje daleko od toga jer bi se na te poslove trebao trošiti znatan dio ionako ne baš velikog gradskog proračuna – rekao je Rajšel.

Slojevit problem

Slične muke muče i Lokvarce gdje je, kao i u Čabru i u Delnicama, opasnost od dotrajalih starih kuća također bila vijećničko pitanje. Lokvarski načelnik Toni Štimac ističe kako je riječ o problemu koji ima nekoliko razina.

– Na području Općine Lokve mi imamo nekoliko takvih objekata opasnih po okolinu, a korak do rješenja trenutačno smo samo kod tzv. Slikaričine kuće i to stoga jer je tamo 90-postotni vlasnik Ministarstvo socijalne skrbi s kojim smo stupili u kontakt i oni su spremni platiti svoj dio troškova rušenja pa očekujemo da će to biti riješeno u ovoj godini. Kod svih drugih objekta takve vrste stanje je teško jer troškove rušenja snosi vlasnik, a ako on ne želi rušiti, lokalna samouprava ruši na njegov račun. To ponekad nije jednostavno napraviti, a još je teže naplatiti te troškove pa se rušenje starih kuća posvuda u ruralnim krajevima Hrvatske pretvara u sve veći problem – smatra Štimac.

Delnice će naći način naplate

I u Delnicama je na jednu od opasnih lokacija, kuću u Amerikanskoj ulici, upozoreno na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća. Gradonačelnik Ivica Knežević pritom je rekao kako se s vlasnicima, koji trenutačno žive u Zagrebu, stupilo u kontakt i traži se rješenje, a ukoliko kod njih ne bude spremnosti za postupanje sukladno zakonu, Grad će kuću srušiti o vlastitom trošku, ali i pronaći načine na koji će naplatiti svoj trošak.

Čisti teret

Kreativnost svakako pomaže u rješavanju pitanja starih kuća, ali ni ona nije neiscrpna, govori gradonačelnik Čabra Kristijan Rajšel: »Mi smo krajem prošle godine u središtu Čabra uspjeli kroz dogovor s vlasnicima srušiti jednu staru kuću i taj prostor pretvoriti u parkiralište pa smo tako anulirali naše troškove i napravil nešto korisno. No, taj postupak ne možemo u besvijest ponavljati jer prostor oko svake stare kuće i nije uvijek pogodan za neku sličnu korisnu namjenu. Drugi je veliki problem što te stare kuće i zemljišta na kojima se nalaze nisu ni blizu atraktivni poput sličnih lokacija na moru ili, npr. u Zagrebu. Jednostavno, nama su te stare kuće čisti teret, a bojim se da će iz godine u godinu biti sve teže«, zaključio je Rajšel.