Teška su vremena i bez da se svako malo to i spominje. Ono što je donijela pandemija koronavirusa, teško da se riječima može opisati. Prevladava strah, zbunjenost, nemoć, briga za sutra, financijski problemi, a još se niti ne nazire kraj, a ni posljedice svega toga.

Nitko ne podcjenjuje niti ne precjenjuje ovu pandemiju, ali u moru lošijih vijesti, pokušali smo pronaći jednu osobu koja je voljna o tome porazgovarati javno, iskreno, a da je to i sama prošla.

– Prvotni osjećaj koji sam imala je panika. Hladni znoj. Ciničan smijeh. I uvijek ono vječno pitanje: »Zašto baš meni?«. Kada sam se smirila, onda je razum nastupio. Sljedeći dan me nazvala epidemiologinja, ali u međuvremenu sam već dobila temperaturu, a to je bio znak za mini-uzbunu.

Poslana sam na testiranje i dobila sam pozitivan nalaz. Imala sam koronavirus – započinje nam svoju priču Barbara Petranović, vlasnica Centra za sport i rekreaciju Ludus u Delnicama te učiteljica tjelesnog odgoja u delničkoj osnovnoj školi.

Simptome koje je osjećala su bili dosta blagi. Visoka temperatura, gubitak mirisa. Dan poslije testiranja pojavila se i glavobolja, a svi simptomi su nestali unutar 3 dana. Ostao je samo umor, nije se mogla ni po stepenicama popeti, što je izazvalo kod nje veliku frustraciju zbog inače aktivnog načina života.

U karanteni

Barbara u izolaciji nije bila sama jer se zarazio i njen zaručnik koji nije imao nikakve simptome, stoga su 14 dana imali dostavu od obitelji, prijatelja i poznanika na kućni prag.

Dani su im prolazili poprilično brzo, ali kako se bližio izlazak iz karantene, bilo im je sve teže biti zatvoren u kući. Jedino dobro je bilo što je padala kiša cijelo vrijeme pa ih, kako kaže Barbara, nije vuklo van.

Kad je saznala za pozitivan nalaz, dr. Komljenović iz Delnica i epidemiologinja u Rijeci su bile izrazito susretljive i odlične. Uz njih se osjećala bolje i sigurnije čim je saznala takve, ne baš lijepe vijesti.

– Treba slušati što kaže struka, možda nam se ne sviđa svaka odluka koju donesu, ali vjerujte mi da se jako trude i to treba cijeniti. Moram odmah reći kako je jako puno ljudi pozitivno i dobro reagiralo, bez panike.

Podrška koju sam dobila je bila ogromna i zato hvala svima. Od šefa, doktorice, obitelji, članova Ludusa, roditelja učenika, mojeg 8.b razreda… Hvala vam! Na tebe, ako imaš koronu, bačena je neka vrste stigme, što se nadam da će s vremenom nestati, pojašnjava nam Barbara i poručuje da ne treba raditi paniku.

Pokrenite se

– Pustite da epidemiolozi i doktori odrade svoj dio posla, vjerujte im. Korona je virus. Prenosi se. Nema cjepiva. Nitko nije kriv i nitko nikoga namjerno neće zaraziti. Budite solidarni, budite tu jedni za druge, provjerite susjede i starije osobe. Ako treba, nazovite liniju za podršku i podijelite s njima svoje strahove, kaže Barbara.

Ona je, čim je saznala za rezultate, odmah zatvorila svoj centar. Otvorila ga je nakon 14 dana i smatra da će opet mirne duše zatvoriti ako se bude pokazala potreba. Naglašava da će se ljudi koji su tjelesno aktivni prije oporaviti od ovog virusa, a to misli zbog činjenice jer oni imaju jači imunitet i grade ga tijekom mjeseci.

Uz to je bitna te potrebna pravilna prehrana, antistresna okolina, dobar san. Sve to utječe na tijelo. A danas je razina stresa ogromna.

– Ako ćemo na trening gledati kao na ulaganje ili investiciju, mislim da bi svaki broker rekao: »Daaa, uloži odmah!«. Ulagati u svoje zdravlje je najbolja investicija ikad. Sav novac svijeta vam ništa ne znači ukoliko ste bolesni.

Treba imati volje, snage i želje za krenuti se baviti nečim u ovo smušeno doba. Ali u tome je i poanta vježbanja. Osjećaj poslije treninga je fenomenalan, a tjelesna aktivnost/fitness postaje stil života, životni prioritet.

Biti zdrav i dobro se osjećati, zar nije to super? Zato pokrenite se. Zapamtite – to radite za sebe i za svoju obitelj! Čak će se i oni osjećati bolje ako vide vas aktivne, zaključila je Barbara.