Smotra je okupila brojne svirače heligonki i malih sastava s goranskog područja, ali i Hrvatskog primorja, Istre, Hrvatskog zagorja i Velike Gorice, a nastupili su i redoviti gosti - svirači iz Slovenije i Slovačke
povezane vijesti
PLEŠCE – Malo u ritmu valcera, više u brzometnom tempu polke, treslo se malo Plešce proteklih dana, a za ove pozitivne glazbene udare zaslužni su bili sudionici već dvadesetih po redu »Glazbenih susreta Gorskog kotara«, atraktivne i svake pažnje vrijedne priredbe koju je pred puna dva desetljeća osmislio, pokrenuo i svih ovih dvadeset godina održavao Davor Grgurić, književnik i novinar Radija Gorski kotar. I ove je godine smotra okupila brojne svirače heligonki i malih sastava s goranskog područja, ali i Hrvatskog primorja, Istre, Hrvatskog zagorja i Velike Gorice, a nastupili su i redoviti gosti – svirači iz Slovenije i Slovačke. Komentirajući ovogodišnje jubilarne goranske glazbene susrete, Grgurić nam je rekao:
»Posebnost ovogodišnje smotre predstavljala je činjenica da je nastupilo vidljivo više mladih heligonkara i mladih svirača okupljenih u glazbene sastave. Nastupili su i jedan kvintet i sekstet, a najmlađi je heligonkar imao osam godina! Naravno, to nas jako raduje jer je jedan od ciljeva ove smotre baš širenje ove vrste glazbe, afrmacija mladih svirača heligonki, a to znači i čuvanje tog dijela goranske etno tradicije. Želimo promovirati što veći broj svirača heligonki, tj. dijatoničkih harmonika koje su u Gorskom kotaru tradicijski instrument. Uspjeli smo to i ovog puta što nas, logično, ispunjava zadovoljstvom«, govori Grgurić koji pojašnjava i neke posebnosti ove goranske smotre.
Putujuća smotra
»Glavna su obilježja ove smotre ta što se upriličuje jednom godišnje kao jedina »putujuća« glazbeno-folklorna smotra u Gorskom kotaru jer se svakog ljeta organizira u drugoj goranskoj općini ili gradu te što predstavlja najveći prikaz goranske tradicijske glazbe, folklora i dijalektalnih pjesama. Tijekom programa same smotre, sudionici se često »ad hoc« udružuju u male glazbene sastave i izvode spontane zajedničke nastupe pa ih ponekad svira i petnaestak istovremeno, što također pridonosi zanimljivosti ovog događanja. Sudionici su mahom amateri, no njeguju prepoznatljiv vid glazbenog izražavanja pa su zanimljivi mnogobrojnoj publici, ali i muzikolozima, etnolozima i dijalektolozima jer neki od njih izvode i uglazbljene dijalektalne pjesme na odumirućim kajkavskim govorima Gorskog kotara.
Goranska etnoglazba
Time ova smotra pridonosi kulturnoj ponudi i promidžbi goranskog prostora, ali i Primorsko-goranske županije u cijelosti«, rekao je Grgurić koji se rado prisjetio i »davnih« početaka smotre koja je zaživjela 2002. godine.
»Smotra je nastala na poticaj magistre Miroslave Hadžihusejinović Valašek koja je te 2002. godine u redakciji narodne glazbe Hrvatskog radija radila na goranskom području istraživanje o goranskoj glazbenoj tradiciji. Na temelju tog istraživanja stvorena su četiri CD-a s goranskom etnoglazbom, a stav magistre bio je da je goransko glazbeno nasljeđe vrlo zanimljivo, specifično i vrijedno pažnje, bez obzira na činjenicu da su Gorani svoju glazbu primali s raznih strana (Slovenija, Austrija, Njemačka, Slovačka, Češka…). Višestoljetna tradicija korištenja tih glazbenih obrazaca u našem se kraju udomaćila i postala domaći glazbeni izraz koji je, po njezinom mišljenju, vrlo zanimljiv i treba ga čuvati. To istraživanje i njeni stavovi potaknuli su me da krenem u osnivanje udruge »Glazbeni susreti Gorskog kotara«, odnosno priredbe kojom ćemo čuvati tu tradiciju, posebno onu vezanu uz heligonku i svirke malih tzv. žičanih sastava kao što su tamburaške i slične skupine. Tako smo 2002. godine krenuli, a evo nas tu i dvadeset godina kasnije što je dovoljan razlog za ponos, tim više što se u tih dvadeset godina stvorilo i odgojilo puno mladih goranskih glazbenika«, rekao je Davor Grgurić.
Nema nekog pravila
Prva smotra održana je 2002. godine na Polanama kraj Delnica. Nakon toga, govori Grgurić, obiđene su baš sve goranske općine i gradovi: »Nemamo nekog pravila i domaćinstvo određujemo na temelju dogovora, razgovora i trenutačne situacije u našim općinama i gradovima. Uglavnom svake godine mijenjamo odredište, ali se zna dogoditi da se domaćinima dopadnemo pa traže da nastupimo i naredne godine«, rekao je Grgurić.