BROD NA KUPI – S mostovima na području gornjeg dijela Kupske doline sve je više problema, a konkretnija i dugoročnija rješenja za sada su prilično daleko. Takav se zaključak nameće nakon što je ova tema dotaknuta i za nedavnog hrvatsko-slovenskog susreta čelnika pograničnih slovenskih i hrvatskih lokalnih samouprava ovog područja održanog u slovenskog naselju Osilnica, ali i iz vijećničkih pitanja zabilježenih na sjednicama Gradskog vijeća Delnica.

Problem mostova ovog pograničnog područja moguće je podijeliti na muke s visećim mostovima te slične probleme sa zidanim, dakle čvrstim građevinama ove vrste. Kad je riječ o visećim mostovima koji slovensku i hrvatsku stranu vežu na tri lokacije (Turke – Grintovec, Čedanj – Savski Laz te most prema slovenskom seocu Srbotnik) tu svakako treba istaći kako je prije desetak godina zahvaljujući suradnji brodokupske Udruge za sport, turizam i rekreaciju Kupa te Turistično-športnog društva Kostel pokrenuta inicijativa o obnovi i turističkoj valorizaciji tih i danas zanimljivih i atraktivnih objekata. Nažalost, najprije šengenska granica na Kupi, potom i muke oko pandemije COVID-19 te potom i muke s migrantima, bitno su usporile i zaustavile realizaciju projekta koji je imao ne samo lijepe mogućnosti za realizaciju, već i veliku vjerojatnost sufinanciranja iz sredstava EU fondova.

Nestvarna situacija

U međuvremenu je pandemija korone prošlost, nema više ni šengenske granice koja je sada daleko od Kupe, a i migranata je sve manje. Drugim riječima možda bi se iznova moglo razmisliti o obnovi tih mostova i njihovom pretvaranju u zanimljivu turističku ponudu. No, kad se pokušalo iznova krenuti u tom smjeru, ustanovljeno je kako u službenim dokumentima ti mostovi – ne postoje! Jednostavno, nisu ucrtani u karte pa je bilo kakva građevinska aktivnost nemoguća jer se ne može financirati nešto što ne postoji! Naravno, to itekako nezadovoljnim čini stanovništvo tog dijela Kupe pa Davorin Klobučar, predsjednik MO-a Broda na Kupi, kaže kako je po njemu trenutačna situacija – nestvarna!

– Još 2014. godine mi i naši prijatelji iz Kostela zajednički smo bili uspješni u kandidaturi za EU fondove i dobili 30.000 eura za izradu projektne dokumentacije namijenjene sanaciji i turističkoj valorizaciji tih mostova. U tom trenutku apsolutno nitko nije govorio kako mostovi nisu ucrtani u zemljišne knjige. Prvi u planu uređenja bio je najduži most, onaj koji veže Čedanj i Savski Laz, a da bi se nešto počelo raditi, trebala je dozvola Slovenskih voda. Nažalost, ta dozvola nikako nije stizala, a kad sam ja prije godinu-dvije od Grada Delnica zatražio da iznova krenemo u taj projekt, ispostavilo se da niti jedan od triju postojećih visećih mostova nije ucrtan u zemljišne knjige! Ako je to zaista tako, onda bi, po meni, sada Grad Delnice i Općina Kostel trebali učiniti sve da se to riješi i da ti objekti budu ucrtani u važeću dokumentaciju, rekao je Klobučar.

Nezainteresiranost država

I dok viseći mostovi »ne postoje«, stanje s onima koji postoje također je loše. Naime, ti mostovi, a neki su od njih sagrađeni prije 150 godina, u sve su gorem stanju i sve su veća opasnost za prometovanje. Naravno, prva je pomisao da tu ne bi smjelo biti problema jer se te mostove sigurno može obnoviti, sanirati oštećeni asfalt, učvrstiti ograde… No, neće to ići tako lako i jednostavno. Naime, da bi do takih radova došlo potrebna je suglasnost hrvatske i slovenske strane, a doći do te suglasnosi očigledno je sve veći i veći problem. Zašto se dvije države na razini ministarstava nadležnih za to nisu u stanju dogovoriti, u osnovi nije jasno. Čini li se »centralama« u Zagrebu i Ljubljani da su ti mostovi potpuno nevažni i da na njih ne treba trošiti eure za sanaciju, teško je reći, ali mnogi smatraju da je upravo to temelj svih neaktivnosti.

Naravno, jedine žrtve u cijeloj toj priči su stanovnici hrvatskih i slovenskih područja tih pograničnih dijelova ovih država. Zadnje kvalitetnije sanacije, kako nam govore ljudi s tih područja, ostvarene su u drugom dijelu sedamdesetih godina prošlog stoljeća, te potom nešto manje i krajem devedesetih. To znači da će uskoro biti pola stoljeća od posljednjih kvalitetnijih popravaka. Logično je onda da su brojni od tih mostova, posebno onaj koji veže Brod na Kupi i Petrinu i kojim svakog ljeta prolazi zaista veliki broj automobila, ponajviše slovenskih državljana koji putuju na more ili s mora, u vrlo teškom stanju. Sanacija tog mosta je neophodna, a bilo bi dobro kad bi do nje došlo uoči naredne turističke sezone.

S lokalne razine

Za bolje vijesti od trenutačnog stanja na terenu pobrinula se delnička gradonačelnica Katarina Mihelčić koja nam je rekla kako je slovenska strana u plan rada za 2025. godinu stavila sanaciju mosta Petrina – Brod na Kupi, a sad bi isto to trebalo napraviti i naše ministarstvo. Ukoliko se to dogodi, moguće je da će se naredne godine krenuti u sanaciju, najavljuje delnička gradonačelnica koja za viseće mostove nudi originalno rješenje.

– Svima je jasno da dogovor na državnoj razini vezan uz te mostove ide iznimno sporo. Zato smo ja i Nataša Turk, županica Občine Kostel, odlučile krenuti s naše lokalne razine. Angažirali smo geometre koji će svaki sa svoje strane napraviti sve što je potrebno da se osigura ucrtavanje, a potom i sanacija mosta Čedanj – Savski Laz. Ako to bude uspješno, krenut ćemo i na ostale viseće mostove, a nakon izvršenih radova brigu o tim mostovima vodit ćemo zajednički, rekla je gradonačelnica Katarina Mihelčić.