Nažalost, sva pompa koje će sigurno biti pri skorašnjem otvaranju delničkog Doma za psihičke bolesne odrasle osobe – ili kako god drugačije bude nazvan – neće prikriti ono što je svima jasno iz skoro pa punih 17 godina povijesti ovog »objekta« koji je po mnogočemu simbol brojnih, na žalost, tipično hrvatskih negativnosti, pojava i načina ponašanja kojih bi se svi morali sramiti i činiti sve da se stanje promijeni.

Podsjetimo, gradnja doma inicirana je željom delničke Kanađanke Janet Majnarich koja je u svojoj ostavštini izdvojila pozamašnu svotu namijenjenu izgradnji doma za starije osobe. Bilo je to davne 2008. godine i ta je plemenita i svake pohvale vrijedna želja ostala jedino dobro i pozitivno vezano uz objekt koji je ime trebao dobiti po njenom ocu, Tomu (Tomislavu) Majnarichu. Sve nakon toga, a eto brojimo već sedamnaestu godinu od njezine odluke, bilo je loše ili gore. Promijenile su se u tih 17 godina na državnoj razini dvije temeljne političke opcije, ali promjena nije bilo, a proces izgradnje išao je toliko izluđujuće sporo da su već mnogi počeli sumnjati u završetak. Jer, čim bi se štogod i napravilo, odmah bi se javili problemi – te nije rađeno u skladu sa zakonom, te nisu ispoštovani rokovi, te se ulažu žalbe na odabir izvođača… Sve je djelovalo kao da netko ne želi izgradnju tog objekta, odnosno kao da netko ne želi iskoristiti darovan novac i urediti objekt koji je itekako potreban hrvatskom zdravstvenom i socijalnom sustavu.

Napokon je, pod rukovodstvom aktualne državne vlasti (lokalna samouprava, bitno je to reći, s poslom gradnje, kao ni s upravljanjem, nema ništa), objekt zgotovljen prošle godine kad su i pokrenute aktivnosti oko zapošljavanja stručnog osoblja i rukovodstva. I to je, navodno, napravljeno kako treba tako da budući dom, kako se god zvao i kome god bude namijenjen, ima i ravnateljicu i uposlenike. Ali – ne radi. Kad će – ne zna se. Zašto ne radi, nitko ne želi reći. Čeka li se predizborno vrijeme da bi se objekt koristilo kao politički adut? Vjerojatno. No, sve to skupa baš je u stilu ovog »ukletog« objekta, a najnoviji doprinos neshvatljivoj »povijesti« ovog »Doma« svakako je činjenica po kojoj, navodno, dvadesetak uposlenih prima plaću, iako ništa ne rade jer – nemaju što raditi! Definitivno, delnički je »dom« prava suluda priča iz Hrvatske, zemlje u kojoj postoje radnici koji rade i nisu za rad plaćeni, a ima i onih koji ne rade, ali dobivaju plaću.