Ni izgledom ni mirisom nimalo ugodni delnički početak 2023. godine bio je, na svu sreću, svjetlosnim godinama daleko od napuljskog ili zagrebačkog scenarija s gomilanjem otpada, ali je i u tom svom »light« obliku pokazao elemente neugode i nezadovoljstva kojima bismo, na žalost, mogli sve češće svjedočiti posvuda po Hrvatskoj u kojoj će i vlasti lokalnih samouprava i poduzeća koja se bave komunalnom infrastrukturom biti sve izloženiji kritici.

Delnički slučaj to zorno pokazuje. Iako brojni komentari koji su pratili ovaj u osnovi vrlo kratak sukob lokalnih vlasti i lokalnog komunalnog društva u prvi plan opravdano stavljaju nedostatak kvalitetne komunikacije, srž problema je u novcu. Odnosno u tome što novca nema dovoljno. Jer, delnički Komunalac prorijedio je odvoz otpada da bi uštedio na troškovima, a Grad Delnice odugovlačio je s potpisom nove odluke znajući da ona za građane znači rast cijena. Oboje su, u stvari, željeli uštedjeti nešto novca, kako sebi, tako i građanima. Djelomično se u tome i uspjelo, ali je to slaba utjeha, s obzirom na ono što nas čeka.

Već više mjeseci uočljiv rast cijena svega i svačega (postoji li uopće nešto što je pojeftinilo!?) sve će se jače i češće odražavati na svaki segment života prosječnog stanovnika Hrvatske. Sve ćemo češće gledati koliko što košta i uspoređivati to s onim što imamo u džepu, odnosno na karticama. A ta će poredba sve izraženije biti praćena mrmljanjem i psovkama u bradu upućenim i ovome i onome, i državi i gradu, i općini i načelniku ili načelnici, i direktoru i šefu… Jer, nije problem to što cijene svega živog rastu li ga rastu, već što plaće ili ne rastu nikako, ili nedovoljno da bi pratile ludilo poskupljenja.

U toj općehrvatskoj »revoluciji njurganja« Goranima se »smiješi« dodatni problem uočljiv baš u delničkom primjeru (ne)odvoza otpada. Naime, rast cijena te vrste usluge nije posljedica takve želje ni Grada Delnica, ni lokalnog komunalnog poduzeća, već državnih zakonskih odredbi, ali i rasta kvalitete tog dijela komunalne infrastrukture. Izgrađena su odlagališta otpada, postavljeni brojni zeleni otoci, podijeljene kante za opad, nabavljeni novi kamioni… a sve to košta i netko to mora platiti! Zaista, standard tog dijela komunalija u većem dijelu Gorskog kotara već je na EU razini. A goranske su plaće i dalje – ispod hrvatskog prosjeka. I eto ti problema. I eto ti psovki upućenih, za sada, pod bradu… A da stvar bude gora, slično stanje s kvalitetom infrastrukture sve je vidljivije i kod sustava vodoopskrbe i odvodnje (izuzetak je Čabar). Dakle, i za taj EU standardima sve bliži sustav vodoopskrbe i odvodnje morat će »netko« (čitaj obični građani) s ispodprosječnim hrvatskim primanjima plaćati cijenu blisku razini sličnih troškova u EU-u. I na sve to još val poskupljenja ama baš svega. A djeci trebaju tenisice, cipelice, jakna ili ne daj bože čak i skafander…

Dakle – nije dobro. A bit će još gore. Baš stoga na čelnicima lokalnih samouprava i komunalnih poduzeća posvuda po Hrvatskoj veća je odgovornost no ikada ranije pa bi zaista bilo dobro da pokušaju što više surađivati jer ako se nastavi ova kroz sumanuti rast cijena ozakonjena pljačka većine naroda, uskoro neće od koga imati što naplatiti za svoje usluge, niti ubrati poreze za plaće uposlenih.