Igre i igrice oko azbestne kazetice – ma, poigrajmo se malo riječima kojima je nevino ime kazeta dano tom ogavnom objektu – idealno pokazuju odnos »nadređenih« prema Gorskom kotaru. Ovo »nadređenih« odnosi se i na županiju i na državu koje u ovom slučaju imaju isti cilj – uvaliti Goranima azbest. Milom ili silom. Krenulo se u početku pred petnaestak godina milom, a kad je sve moralo biti zaustavljeno zbog građanske tužbe koju bi država izgubila, okrenulo se »tihom radu« kojim su posljednjih godina stvoreni svi uvjeti da »kazetica« primi svoje puno višetonsko sljedovanje azbesta. To što bi tim činom moglo biti ugroženo gotovo pola stanovništva Gorskog kotara koje za pitku vodu koristi vodotoke na koje bi »kazetica« mogla imati utjecaja, nije nimalo bitno. Uostalom, Gorana je malo, sve su stariji, pa koja bi onda uopće tu neka posebna šteta mogla i biti… logika je kojom su se rukovodili i rukovode kreatori zbrinjavanja azbestnog otpada.

Uz to, vjerne se suradnike nalazi i u samom Gorskom kotaru jer se uz batinu nudi i mrkva pa će, pristane li se na »kazeticu«, doći lova za ovo i ono, moći će se uložiti u infrastrukturu tu i tamo, bit će posla za naše i vaše… i tako to. Sve skupa djeluje toliko prozirno i degutantno da čovjek jednostavno ne može zatomiti osjećaj gađenja. Jer kako drukčije reagirati na tvrdnju delničkog vijećnika Kneževića po kojem je nadležna županijska služba smatrala kako studija utjecaja na okoliš za izgradnju kazete za azbestni otpad – nije potrebna! Pa ako za to ne treba studija vezana uz zaštitu okoliša, a za što onda uopće, majke ti, treba!

U cijeloj su priči, bar za sada, najveće žrtve Delnice i svi stanovnici toga kraja (više od minimalno šest tisuća ljudi) koji kao vodu za piće koriste vodu iz vodotoka nad kojima će vrlo brzo biti smještene tone azbesta. Jedan od apsurda ove mučne situacije je da o svojoj sudbini Delničani neće moći odlučivati sami. Jer, uz njih, Skupštinu »Komunalca« koji bi trebao voditi te radove, čini još šest goranskih općina (Brod Moravice, Fužine, Lokve, Mrkopalj, Skrad i Ravna Gora) koje bez problema mogu, a to se već znalo dogoditi, »pomesti pod« stavovima i željama Delničana.

Kako će članovi Skupštine, a to su redom čelnici goranskih općina, reagirati tek će se vidjeti. No, Delnice bi tu mogle odigrati tako da onima koji budu za izgradnju »kazetice« u Sović lazu, predlože – uz delničko puno plaćanje svih troškova, makar digli i kredit – izgradnju te »kazetice« na području onih goranskih lokalnih samouprava koje nemaju ništa protiv azbesta u Delnicama jer ga smatraju neštetnim. Još bi bolje bilo, ali takvo jedinstvo kod Gorana je jednostavno nemoguće, da se gradnja »kazetice« bilo gdje na goranskim prostorima rezolutno odbije, a »nadležnima« postavi vrlo jednostavno pitanje – ako je već azbest netopiv u vodi, a to tvrdi struka i elaborat o izgradnji kazete u Sović lazu, zašto se te i takve kazetice, pa i kazetine, ne bi gradile na nenastanjenim jadranskim otocima? Zašto baš moraju biti nad goranskim vodotocima?