Najava mogućnosti gradnje prvog goranskog sela za digitalne nomade mogla bi biti sjajna vijest ne samo za Grad Vrbovsko – na čijem području se planira gradnja tog »sela« – već i za cijeli Gorski kotar. Naime, ta vijest potvrđuje kako uz već itekako uočljivo zanimanje za kupnju goranskih nekretnina namijenjenih stalnom ili povremenom životu ili bavljenu turizmom, sve više potencijalnih ulagača razmišlja i o ulaganjima čisto poslovne vrste. Jer, selo za digitalne nomade upravo je to – osmišljen prostor u kojem će, koliko god to budu željeli i mogli plaćati – boraviti oni koji digitalnim komuniciranjem iz Vrbovskog mogu svakodnevno raditi u Brisbaneu, Kairu, Parizu, Los Angelesu…

Baš Gorski kotar pruža gotovo pa idealne uvjete za takvu vrstu rada. Autocesta je najveći dio Gorskog kotara dovela u status predgrađa Zagreba i Rijeke pa je tako, primjerice, Vrbovsko od ova dva grada udaljeno četrdesetak minuta vožnje. Zahvaljujući višegodišnjim ulaganjima u infrastrukturu, gotovo svi dijelovi Gorskog kotara imaju asfaltirane ceste, vodu i struju. Gorski je kotar gotovo u cijelosti pokriven svim mogućim internetskim i info »mrežama«. A da ne govorimo o autohtonim i isključivo goranskim karakteristikama kao što su mir, tišina, prekrasna priroda i sve ostale prednosti koje su na raspolaganju onima koji žele raditi bez kaotičnog ometanja kakvom su izloženi u napučenim i vreve punim gradskim sredinama. Jedina potencijalno otežavajuća okolnost – mada itekako rješiva – je ono što i inače muči Gorane, a to su vremenske (ne)prilike te pojačani troškovi grijanja tijekom zime. No, s obzirom na koristi, ovi su minusi, dojam je, manje bitni.

Kad su se prije dvadestak i sitno godina Bakar, kao i neki drugi dijelovi riječkog prigrada, streloviti počeli razvijati baš zahvaljujući gradnji i iznajmljivanju poslovnih zona, mnogi su Goranima savjetovali da se i oni tome okrenu. Neke su goranske lokalne samouprave to i pokušale, ali uspjeha u pravoj mjeri nije bilo. Razlog je jednostavan – troškovi (pogotovo tijekom zime) su bili puno viši od zarade pa se »groznica« širenja poslovnih zona s Kvarnera nije premjestila u gorje. Kod digitalnih nomada poteškoće takve vrste bit će puno manje jer će i troškovi biti znatno niži pa je logično očekivati i jače zanimanje, odnosno veća ulaganja. Baš stoga dolazak prvog investitora ovakve vrste treba ne samo pozdraviti, već nastojati najrazličitijim vrstama aktivnosti i kontaktiranja privući i slične ulagače kojima Gorski kotar – baš stoga što su cijene nekretnina još uvijek u odnosu na velike gradove i lokacije uz more iznimno povoljne – može biti pravi mali El Dorado za digitalne lutalice. Odradiš na računalu sve kontakte u miru i tišini, a onda izađeš u zelenilo. Ili, ako ti je do gradske vreve, »skočiš« do Rijeke ili Zagreba. To je, nadajmo se, jedna od budućih lijepih slika iz Gorskog kotara.