Bravo, bravo i bravo! Tri puta za svaku medalju koje su osvojile članice Sportskog društva Bjelolasica Mrkopalj u skijaškom trčanju na natjecanju Skiri Trophy u talijanskom Val di Fiemmeu. Paola Jakovac u konkurenciji 110 svojih vršnjakinja u U10 kategoriji osvojila je zlatnu medalju, dok je odmah iza nje bila Lara Zorc Radić na drugom mjestu. U kategoriji U12 Eleonora Crnković u konkurenciji 184 natjecateljice osvojila je srebro!

Skiri Trophy nastavak je najpoznatijeg dječjeg svjetskog natjecanja – Topolina, koji je ove godine okupio oko 1.500 natjecatelja iz 110 klubova, pokrajinskih i državnih reprezentacija. Primorsko-goranska županija osvojila je treće mjesto u ukupnom poretku, najviše zahvaljujući baš trima djevojkama iz SD-a Bjelolasica Mrkopalj koje su osvojile pregršt bodova. Uz njih još osmero skijaša nastupilo je na Skiri Trophyju iz SD-a Bjelolasica Mrkopalja, a iz PGŽ-a ih je ukupno bilo četrdesetak, sa svojim klubovima i trenerima.

SD Bjelolasica Mrkoplaj na Skiri Trophyju / Foto MATINA JAKOVAC

Snijeg i role

Nastavljaju se tako i ove godine sportski uspjesi koji stižu iz Mrkoplja, hrvatske kolijevke skijanja, u kojoj se počelo skijati još 1913. godine, a koja je 1934. godine nastala dobila i prvu skijašku skakaonicu u Hrvatskoj.

Treneri Ferdinand i Marijan Petrović budno bdiju nad dvadesetak djece i mladih, među njima i naše sugovornice i osvajačice medalja, koje u mrkopaljskom sportskom društvu rade svoje prve korake na skijama, ali i nastavljaju svoj rast sve do seniorske kategorije, u skijaškom trčanju i biatlonu, ako se za to odluče.

Paola Jakovac / Foto VEDRAN KARUZA

Paola Jakovac skija već dvije godine, a skijaško trčanje odabrale je jer voli rolati, ali i snijeg, pa se skijaško trčanje nametnulo kao logičan odabir.

– Rolanje je bilo prvo, a onda skije. I dalje ću nastaviti trenirati i truditi se, čvrsta je u odluci Paola.

Lara Zorc Radić / Foto Vedran KARUZA

Lara Zorc Radić također skija dvije godine, a na skijaško trčanje odlučila se na poziv prijateljice.

– Isto jako volim rolati i snijeg, isto želim profesionalno nastaviti sa skijaškim trčanjem, kaže nam Lara.

Na pitanje ima li tu i neka druga ljubav uz snijeg (i role), Paola i Lara će k’o iz topa poručiti: »Samo snijeg!«

Eleonora Crnković / Foto Vedran KARUZA

Eleonora također voli zimske radosti, kako je malo starija od Paole i Lare, u skijaškom je trčanju već pet godina. Prvi joj je poticaj bio njen tata, biatlonac. Skijaško joj je trčanje, dakle, u genima.

– Oduvijek volim snijeg i zimske sportove. Sada sam u skijaškom trčanju, ali u budućnosti bih više voljela ići u smjeru biatlona, opisuje nam Eleonora.

U biatlonu se već okušala, pa kako joj ide?

– Ovisi kako kad, ha-ha. Brzine super, pucanje tako-tako, govori nam.

No, nije tu samo zima, u vidokrugu je i, ne biste vjerovali – boks.

– Volim i sportove s tučom, boks i tako to. Tata je prije trenirao boks, a ja se nisam još okušala, iako me privlači. Ali mama mi ne da, jer misli da ću svima polomiti rebra, ha-ha, »prijeti« Eleonora.

Ovisni o snijegu

I to je to, učenice brže-bolje, natrag u školske klupe, a novinarska ekipa s trenerima Ferdinandom i Marijanom Petrovićem u razgovor. Kakva je situacija u Mrkoplju? Podcrtat će dobra, kad ima snijega. Druga, površinom veća, snježnosportska mjesta imaju taj privilegij da mogu trenirati i na umjetnom snijegu, dok Mrkopaljci ovise o prirodi i vremenskim prilikama. Jer, još su više sportskih uspjeha imali ranijih godina, kada je bilo više djece, ali i veći broj skijaških dana, odnosno snijega.

– Prvi smo skijaški trening ove godine imali 9. prosinca, kad je pao prvi snijeg, na Vrbovskoj poljani, gdje treniramo. I od tad nastojimo sve do danas održavati kontinuitet treninga. Žao ti bude vidjeti lijepi skijaški dan, a da ne staneš na skije i snijeg. Lani je bilo manje snježnih dana, što znači i manje treninga na snijegu, pa se to i osjetilo na rezultatima, no svejedno smo imali izvrstan rezultat Josipe Mandić, treće mjesto na Skiri Tropjhyju. Ove godine situacija je po tom pitanju bolja, pa se to odmah vidi i većem broju dobrih rezultata, kažu naši sugovornici.

VEDRAN KARUZA
Caption:
Marijan i Ferdinand Petrović / Foto VEDRAN KARUZA

Puno ulaganja

Jasno, u tome paze da broj treninga ne prijeđe produktivnu brojku, jer za sve postoji vrijeme, i za trening i za potreban odmor. Rezultatima su zadovoljni, jer konkuriraju s drugim zemljama, koje ili imaju veći broj snježnih dana, ili pak umjetni snijeg.

U SD-u Bjelolasica Mrkopalj prvi polaznici dolaze i prije prvog razreda osnovne škole, no tek s kretanjem u školu mogu početi i s natjecateljskim dijelom. Za vrijeme tih osam godina, nastavljaju s treninzima, a prva veća selekcija obično nastupa zbog logističkih razloga nakon završene osnovne škole. Jer, mnogi odlaze u srednju školu u Rijeku ili Zagreb pa ne nastavljaju s treninzima, dok oni koji odu u Delnice, najčešće nastavljaju.

– Velika je »čistka« i nakon dovršetka srednje škole. Jednostavno slab savez nije omogućio najperspektivnijim sportašima bilo kakvu financijsku satisfakciju. To je osnovni problem osipanja. Dijete do 18. godine života niti ne traži neka financijska sredstva, dovoljno im je to da su prepoznati u društvu i da populacija prepoznanje njihov trud. No, kasnije, kada se odlučuju za fakultet ili posao, financije su jednostavno bitne. Profesionalno bavljenje sportom iziskuje puno treninga i ulaganja, govori Ferdinand Petrović.

Marijan će dodati kako se ta selekcija, ali i sveopći manjak djece, kod njih više osjeti. Nogometom se bavi puno više djece, pa će od njih 200, deset ostati u nogometu, a dvojica uspjeti.

– A kod nas se svaki manjak osjeti. No, kandidata za dobre profesionalce nam ne nedostaje, nego samo kod nas, nego i drugdje, kaže Marijan.

Pripreme za zimsku sezonu kreću već u petom mjesecu za starije uzraste.

– Počinjemo s crossevima, vožnjom bicikala i skijama za nordijsko rolanje. I tako treniramo cijelo ljetu i jesen dok ne padne snijeg i stvore se uvjeti za skije. Role su nama zamjensko sredstvo i po prilici su istovjetne skijama, tako da se na njima može dobro trenirati, opisuje nam Ferdinand.

Zagmajna i Vrbovska poljana

Trenutno se uređuju dvije lokacije – Zagmajna i Vrbovska poljana, kad to bude gotovo situacija će biti vrlo dobra. Plan je da na Vrbovskoj poljani, jedinoj mikrolokaciji u Hrvatskoj s planinskom visoravni okruženom šumom, gdje ima snijega od početka prosinca pa do 1. svibnja, izraste nordijsko-biatlonski centar. Paralelno se uređuje i Zagmajna. Ističu da će ti projekti biti važni i za privlačenje inozemnih sportaša. Iako zimi teško mogu konkurirati nekim većim skijalištima, Mrkopalj je kao destinacija za treninge ljeti idealan.

– Imali smo međunarodne kampove skijaškog trčanja i biatlona i svi koji bi došli su bili oduševljeni. Trenira se ovdje pa se ode do Novog Vinodolskog i Selca na more, i onda se vrati ovdje gdje se opet spava na plus 18 Celzijevih stupnjeva. Malo tko to može ponuditi. Posebno je to dobar mamac za nordijske zemlje i sportaše koji rado dolaze zbog našeg mora, govori nam Marijan.

Ponosni Marijan i Ferdinand / Foto MATINA JAKOVAC

Ferdinand će dodati da će uređenjem Vrbovske poljane i Zagmajne postojati dobra podloga za daljnji rad. Također, nakon uređenja, cilj je ići u smjeru zadržavanja snijega. Velike količine snijega mogu se deponirati u zavjetrinama u prirodi, pokriti drvenom sječkom koja je toplinski izolator, i onda iduće godine, kad dovoljno zahladi, taj se spremljeni snijeg može postaviti na staze.

– To imaju Pokljuka i Planica, a i nama bi jako dobro došlo. Baš na Vrbovskoj poljani bi se to dalo pripremiti, kažu nam.

Djeca i mladi paralelno treniraju i skijaško trčanje i biatlon, ovisno i o uzrastu, a onda se odlučuju za jedno ili drugo.

– Imamo biatlonski laserski program, koji je osnovan i za manje uzraste. Onda kad malo porastu mogu pucati iz zračne puške, a zatim i puške malog kalibra, kojom mlađi adolescenti mogu rukovati uz nadzor trenera, opisuje Marijan Petrović.

Trenutno je u klubu više djevojčica.

– Odgovornije su. Emocionalno ranije sazrijevaju nego dečki, što se u nižim uzrastima jako osjeti. Poslije se to izjednači, u 16 i 17 godini, opisuju nam.