Mjestašce Ložac, prekrasno goransko naselje smješteno uz samu Kupu, donedavno je bilo poznato samo u okviru gotovo četvrt stoljeća trajanja projekta izgradnje prometnice Hrvatsko – Ložac.

Tih dva i pol kilometra ceste od Hrvatskog do Lošca građena su godinama pa je mnogima u svijesti ostalo ime Ložac kao oznaka seoca do kojeg iz smjera Hrvatskog dolazi cesta. No, uskoro bi Ložac mogao mnogima biti znan kao mjestašce na ulazu u koje je, ovog puta sa strane naselja Turke, dakle iz smjera Delnica, smještena nesvakidašnja umjetnička instalacija, atraktivan i nesvakidašnji »zahvat« u prirodu čiji je autor mještanin Lošca Toni Gašparac.

Zahvala prirodi

Ukratko, nepunih kilometar prije Lošca, na jednom dijelu uz samu prometnicu, Gašparac je izradio pravi mali raj za oko, uho i ostatak tijela, svojevrsno odmorište na kojem je moguće odmoriti se, predahnuti, osjetiti mir i tišinu prirode, uživati u zvuku vode koja napaja izgrađenu malu »vodenicu«, slušati cvrkut ptica, osjetiti mirise prirode, čitati knjigu…

Mogućnosti su različite i ovise o vlastitom odabiru. Priliku za odmor pruža velika lijepo uređena sjenica s drvenim krovom i kamenim stolom oko kojeg su uređena također kamena sjedala, a uz to sa strane sjenice uređena su u vidu malih »tribina« dodatna mjesta za sjedenje pa cijeli prostor sjenice pruža, u stvari, mogućnost okupljanja većeg broja ljudi te, primjerice, druženja uz glazbu, recitacije ili neku sličnu aktivnost.

Neposredno do sjenice iznimno je dobro uređen prostor uz potok. Tu je podignuto nekoliko manjih skulptura te uređena mala fontana, a posebna je atrakcija tog dijela veliko vodeničko kolo koje pokreće vodotok tog malog potoka. Na vrhu tog kotača smješteno je zvono koje ritmički svakih tridesetak minuta ukrašava cijelu sliku skladnim tonovima. Ulaz u cijeli taj prostor, smješten s desne strane kad iz Lošca vozite ili hodate u smjeru Delnica, također je uređen manjim skulpturama, a točno nasuprot te lokacije, na dijelu prostora gdje je moguće parkirati auto, Gašparac je ovih dana kraju priveo uređenje velikog i visokog kipa psa koji, očigledno, čuva cijelo ovo malo bogatstvo, ali i Kupsku dolinu općenito. Sve stvoreno dio je imaginacije Tonija Gašparca koji se već dugo bavi kiparstvom i uređenjem prostora, a cilj ovih skulptura i uređenja cijelog tog prostora je, ističe Gašparac, svojevrsna zahvala prirodi koje smo dio i s kojom moramo biti što jače vezani, ali isto tako i zahvala i pohvala snazi ljudskog duha, dobroti i plemenitosti ponajprije.

Ljepota živi u svemu

– Ovo što ovdje radim isključivo sam, svojom snagom, sredstvima i znanjem, nazvao sam Oaza dobre energije. Sve ovo je, na jedan način, izložba onoga što mogu i znam, mog pogleda na svijet, mog duha i svega što ja mogu svojim rukama i maštom napraviti. Ovo je zahvala plemenitosti mojih misli, ideja i raspoloženja… Mislim da ljepota postoji u svemu, čak i u onome što neki smatraju ružnim. Stvar je u tome kako na to gledate, kako na bilo što gledate. Ako ste u stanju otkriti ljepotu, otkrit ćete je u svemu što gledate… To treba otkriti u sebi, to treba shvatiti i onda će čovjek biti sretan. Nažalost, ljudi suvremene civilizacije najčešće rade suprotno i ne trude se uopće spoznati te svoje prave suštinske vrijednosti ljepote, dobrote i plemenitosti. Sve smo to zanemarili u ime lažnih vrijednosti, u ime toga da svatko od nas ima što više bilo čega. Sve to je posljedica krivog pristupa suvremene civilizacije životu i onome što u životu mora biti na prvom mjestu, govori Gašparac.

Radost postojanja

Na pitanje ima li ta njegova oaza dobre energije smještena uz ljepoticu Kupu neku poruku, odgovara:

– Za mene je umjetnost iskazivanje radosti što postojim, što sam tu, što nešto mogu učiniti, reći, iskazati. Zato ja to radim i zato je sve ovo što sam napravio iskaz moje radosti, mog života, mene kakav jesam u duši i umu. Istodobno, sve je ovo napravljeno u skladu i u suradnji s prirodom. To je oslikavanje tog živog duha ove prirode, ovog dijela Kupske doline, duha koji izvire i potvrđuje svoju ljepotu i pozitivnu energiju baš kroz sve što sam napravio, kroz skladnost tih oblika, kroz njihovo sjedinjenje s okolišom. Želim time čovjeka podsjetiti na taj duh prirode koji postoji i koji sam izrazio, želim mu poručiti da čuva taj duh i tu prirodu, da je što više čuva i nastoji što više živjeti u skladu s njom jer tek tako može doživjeti tu iskonsku radost, pripadanja i pripojenja prirodi.

Zadovoljan sam ovime što sam napravio, a siguran sam da su onda i ljudi koji ovdje dođu, zadovoljni i sretni. Vjerujem da baš to moje zadovoljstvo, sreća i energija s kojom sam sve ovo radio i radim, djeluje i na svakog tko ovdje dođe. Znam da su mnogi već bili ovdje, opustili se i odmorili i to me čini sretnim jer sam uspio prenijeti tu svu svoju i pozitivnu energiju prirode i na druge. A to je, rekao bih, pravo bogatstvo.

Radi kad osjeti potrebu

Na svojoj Oazi dobre energije Toni, govori nam, radi više od godinu dana, nekako od doba kad je svijet zahvatila pandemija koronavirusa.

– Svakako me i to uputilo na još više razmišljanja i okretanja samome sebi i prirodi. Svakako mi u svemu, od rada i razmišljanja, pomaže Isus i vjera. Isus mi daje vjeru, ljubav, strpljenje i mir potreban za izradu svega ovoga. Radim često, dolazim raditi kad osjetim potrebu, baš onako kako to moj duh traži. Ne radim planirano i u okviru radnog vremena, već baš po diktatu te motivacije, želje i potrebe da krenem i napravim nešto… Jednostavno osjetim da moram ići nešto raditi i – krenem, rekao nam je Gašparac.

Ideja »more«

Oaza dobre energije prostor je koji će Toni i dalje uređivati, obogaćivati te uzimajući iz njega snagu i energiju, darovati mu svoje misli, osjećaje i energiju.

– Mogao bih još toga napraviti i na drugim lokacijama. Ideja imam, ali trenutačno ih ne mogu realizirati jer su za njih potrebna velika ulaganja. No, možda se i to dogodi, rekao je Gašparac.