Čuvari prirode Dina Botta i Andrej Grgurić / foto M. KRMPOTIĆ
Posao čuvara je edukacija svih koji tu dolaze i očuvanje uvjeta zbog kojih je ovo područje i proglašeno strogim rezervatom, najvišim stupnjem zaštite. Mi ta područja ne želimo zatvoriti, ali boravak u njima mora biti pod kontrolom, ističe ravnatelj NP-a Mario Antolić
povezane vijesti
MRKOPALJ Od jučer u središtu Mrkoplja djeluje Ured čuvara prirode Bijelih i Samarskih stijena čiji će se zaposlenici brinuti o što kvalitetnijoj prezentaciji i zaštiti tog strogo zaštićenog rezervata prirode. Spomenuti Ured djeluje u okviru Nacionalnog parka Risnjak, najmanjeg hrvatskog nacionalnog parka čiji su dio prije tri godine postale Bijele i Samarske stijene što je, ističe Mario Antolić, direktor NP-a Risnjak, nedvojbeno obogatilo turističku ponudu, ali važnija od turizma za NP Risnjak je edukativna funkcija te funkcija zaštite i očuvanja tih prostora.
Terenski posao
– Briga o zaštiti povjerenih nam područja temelj je rada svakog NP-a pa shodno tomu otvaranje ovog ureda, u kojem će biti zaposleno dvoje djelatanika, ima prvenstveno funkciju zaštite tog područja te edukacije svih koji u njega dolaze. Posao čuvara prirode nije uredski, već terenski što znači da će oni nakon obavljanja poslova u uredu kretati već oko 8 ili 8.30 sati na teren, a to znači voditi brigu o području Bijelih i Samarskih stijena te upućivati sve koji to područje posjećuju kako se ponašati. To konkretno znači da na najrazličitije načine – od direktnog kontakta, preko društvenih mreža i sličnih načina komunikacije – treba ljude i potencijalne posjetitelje upozoravati da se ne dolazi kad je snijeg ili druge nepovoljne vremenske prilike, da se ne dolazi u odjeći, obući i opremi nepogodnoj za zahtjevne terene poput ovih, da ne dolaze ako fizički nisu spremni jer ovo područje traži višu razinu fizičkih sposobnosti i snalaženja u tom prostoru, da se ne ide izvan strogo označenih planinarskih staza… Dakle, njihov je posao edukacija svih koji tu dolaze i očuvanje uvjeta zbog kojih je ovo područje i proglašeno strogim rezervatom, a to znači najvišim stupnjem zaštite. Baš zbog toga, ovdje i ne možemo govoriti o turizmu, već o posjećivanju zaštićenog područja i to bez naplate ulaznica. Mi ta područja ne želimo zatvoriti, ali boravak u njima mora biti pod kontrolom, a svatko tko dolazi mora znati gdje dolazi i kako se ovdje ponašati da ne bi naštetio prirodi, samom sebi i svima nama koji se o ovom području brinu, rekao je ravnatelj Antolić.
U Uredu čuvara prirode Bijelih i Samarskih stijena radit će Dina Botta i Andrej Grgurić, dvoje mladih zaljubljenika u prirodu koji znaju da im posao neće biti fizički lak, ali će im pružiti puno uživanja. Dina Botta ističe da je zbog konfiguracije krškog terena to područje iznimno zahtjevno.
Ostvarenje životnog sna
– Riječ je o pravoj planinskoj divljini u koju ne treba kretati ako za to niste potpuno spremni ili ako tim područjem vladaju loše vremenske prilike, odnosno kiša ili snijeg. Na nadmorskoj visini od oko 1.300 metara nije se, zbog zahtjevne konfiguracije, poželjno kretati po lošim vremenskim uvjetima. Primjerice, nama je posljednji put za preći pet kilometara sjevernim dijelom – i to po dobrom vremenu – trebalo više od pet sati. To samo po sebi dovoljno govori da to sigurno nije nikava šetnja i izlet te da na Bijele i Samarske stijene ne smijete doći nespremni. Dakle, ako nemate pravu opremu i niste fizički izdržljivi, ne krećite prema tim lokacijama, a pogotovo to nemojte činiti ako je vremenska prognoza loša, napominje viša čuvarica prirode Dina Botta, koja već nekoliko godina radi u NP-u Risnjak, a taj joj je posao, ističe, ostvarenje životnog sna jer će u svakom trenutku biti u kontaktu s prirodom.
Na sličan način razmišlja i Andrej Grgurić, koji je s prirodom »na ti« i zbog iskustva rada u šumi, ali i brojnih boravaka u planinama i šumi.
– Volim prirodu i šumu, bavim se i drvorezima te fotografijom pa će mi i zbog toga boravak u ovoj divljini itekako puno značiti i odgovarati, kratak je bio Grgurić, a oboje jedva čekaju da nastave s već započetim istraživanjem područja Bijelih i Samarskih stijena, flore, faune, životinja i svega drugog te da oboružani svim tim znanjem mogu pomoći u proučavanju stručnjacima, odnosno pomagati svim posjetiteljima koji će, prvi put od 1985. godine kad je to područje proglašeno strogim rezervatom, imati mogućnost susresti tamo čuvare prirode.