MRKOPALJ – Na području Čabra, ali i nekih drugih dijelova Gorskog kotara, moguć je veliki povrat šuma nekadašnjim vlasnicima, čuvenoj njemačkoj plemićkoj obitelji Thurn-Taxis.

Ta je vijest u posljednje vrijeme sve jače nazočna u goranskoj javnosti, a na nju nas je upozorio Ivan Butković, privatni poduzetnik i nekadašnji načelnik općine Mrkopalj. Po njegovom je mišljenju, s obzirom na činjenicu da je Hrvatska dio EU-a, mogućnost rješenja sudskog spora u korist davnašnjih vlasnika itekako izgledna, a značila bi za veliki dio Gorskog kotara velike probleme. Riječ je, smatra Butković, o još jednom krupnom promašaju države prema Gorskom kotaru, ali i samih Gorana koji nisu imali dovoljno upornosti da se izbore za povrat Zemljišnih zajednica, odnosno nekadašnjeg sustava upravljanja šumskim bogatstvom, sustava koji je omogućavao da velik dio zarade od iskorištavanja šuma ostaje na području gdje se šume sjeku.

Pusta obećanja

– Podsjećam da je još 1996. godine EU donio rezoluciju kojom je Hrvatska trebala vratiti Zemljišne zajednice na sljednicima ovlaštenika nekadašnjih Zemljišnih zajednica. Te su zajednice bile garancija opstanka u ruralnim prostorima, a osnovane su u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije s ciljem da se spriječi depopulacija ovakvih prostora kao što je Gorski kotar. Na žalost, sve političke opcije, sve do ovih izbora, pa i sada, obećavale su sve i svašta, a ljudi su im naivno vjerovali i nadali se da će Rezolucija EU-a iz 1996. godine o povratu oduzete imovine biti ispoštovana.

Sjećam se kao da je bilo jučer kada je HSS nakon Domovinskog rata pridobio mnoge naše glasove tiskajući veliki plakat na kojem je bila udarna poruka »Vratimo Zemljišne zajednice«. Potom je s tom pričom nastavio HDZ, nakon njih SDP koji je čak imao i potpisan zahtjev od strane njihovih zastupnika, nakon toga dolazi Plenković na vlast koji isto ponovo obećava kao i svi njegovi prethodnici. Nažalost, ništa od obećanog nije ostvareno. No, istodobno je itekako indikativno da su crkvi u Hrvatskoj vraćena nekadašnja crkvena imanja. Vjerojatno je to bila obveza zbog vatikanskih ugovora pa se, eto, to moralo. Uz to, također je vraćeno i nešto privatne imovine koje su zastupale poznate odvjetničke kuće koje su se, naravno, dobro u tom postupku naplatile. Nažalost, svi mi ostali koji smo u Udruzi Zemljišnih zajednica Hrvatske u svemu smo tome izvisili, i to iz više razloga.

Kao prvo, jasno je da nema političke volje kod naših političara za vraćanje Zemljišnih zajednica, vjerojatno iz razloga što u tome ne vide osobnu korist. Nadalje, Udruga Zemljišnih zajednica nema novca da bi platila odvjetnika koji bi zastupao njihove interese, a da stvar bude dodatno gora, lokalna samouprava ne pokazuje interes za pokriće troškova odvjetničkog ureda koji bi radio na povratu Zemljišnih zajednica. Napokon, uslijed 30 godina ignoriranja naših aktivnosti za povrat Zemljišnih zajednica, splasnuo je interes za njihov povrat. Taj su povrat prije tri desetljeća tražili već tada ponajprije stariji ljudi od kojih je znatan broj u međuvremenu umro, a mladi ne pokazuju preveliki interes jer su nedovoljno informirani koje bogatstvo leži u Zemljišnim zajednicama. Sve što bi, po mom mišljenju, trebalo učiniti jest to da bi lokalna samouprava trebala donijeti zaključak za prijedlog zakona kojima bi Zemljišne zajednice trebale pripasti njima i način na koji bi se upravljalo tom imovinom te za što bi se konkretno ostvareni prihod trebao trošiti. Nažalost, u to nitko od načelnika ili gradonačelnika ne želi ulaziti. Štoviše, velikli broj njih uopće i ne zna o čemu je riječ!

Slovenski primjer

Suprotno tome, u ostalim zemljama EU-a vidimo potpuno drugačije stanje. Primjerice, sve države sljednice proizašle iz socijalističkog uređenja vratile su u potpunosti ili djelomično Zemljišne zajednice. Susjedna nam Slovenija vratila je još te 1996. godine Zemljišne zajednice, a poznato je da je tamo velik dio šuma inače u privatnom vlasništvu, za razliku od Hrvatske gdje je obrnuto i gdje su šume najvećim dijelom u državnom vlasništvu i upravo radi toga ne bi trebalo biti problema po pitanju povrata nekada nacionalizirane imovine nepravednim Zakonom o nacionalizaciji iz 1947. godine. Također, u zemljama tzv. Istočnog bloka u Slovačkoj, Poljskoj Češkoj i Mađarskoj su Zemljišne zajednice vraćene u potpunosti ili djelomično.

Kod nas se ništa od toga nije ostvarilo, a zašto se u to ne ide, meni je potpuno nejasno jer je riječ o mogućnosti da svaka općina ili grad koja na svom području ima šumu, stekne od povrata Zemljišnih zajednica lijepa sredstva! Mene osobno je frapiralo da nitko od naših goranskih kandidata za Hrvatski Sabor niti jednom riječju nije spomenuo problematiku Zemljišnih zajednica i tako si osigurao barem određen broj glasova nas Gorana. Također, nevjerojatno je da od svih domaćih političara i famozne goranske koordinacije načelnika i gradonačelnika nitko nije reagirao na informaciju da kneževska obitelj Thurn-Taxis aktivno radi na povratu navodno 15.000 hektara šume na području grada Čabra.

Do mene je došla neslužbena informacija da je to već gotova stvar. Ako je to zaista istina, onda je žalosno da su Gorani bez ispucanog verbalnog metka pali. Znači, naši saborski zastupnici Zemljišne zajednice ne daju narodu, ali zato daju hrvatske šume privatnim osobama i što na to reći nego da je to odrađeno najvjerojatnije radi nečijih partikularnih interesa – ogorčen je Butković.

Dio otplate za ratne štete

O ovoj će temi svakako biti još govora, a ono što smo neslužbeno saznali je sljedeće:

– Nakon Drugog svjetskog rata šume u vlasništvu njemačke plemićke obitelji Thurn-Taxis konfiscirane su i kao dio otplate za ratne štete koje je njemačka vojska učinila tadašnjoj državi stavljene pod raspolaganje SFRJ. Predstavnici spomenute obitelji jednom su se prigodom žalili i izgubili taj spor, a nedavno su pokrenuli novi sudski spor, pri čemu Hrvatsku zastupa državno odvjetništvo jer je riječ o državnom interesu. O konačnoj presudi sad je nemoguće govoriti, ali u slučaju da bi ona išla u korist nekadašnje velikaške obitelji, Hrvatske šume izgubile bi znatan dio šuma na području Čabra, Crnog Luga, Delnica i Lokava.