RIJEKA – Nije gljiva, a još manje gljivica, već prava pravcata gljivetina, da ne kažemo gljivusina! Jer, kako drukčije opisati divovski vrganj koji teži čak dva kilograma i 100 grama?! Gljiva je to čiji se klobuk, ili bolje rečeno sombrero, uz Kineski zid, vidi čak iz svemira! Šalu na stranu, ovog gorostasa od 2100 grama pronašla je gospođa Marica Marinić, o čijem nas je »ulovu« obavijestio njezin sin Marko.

Naime, Marko je nedavno u našem listu pročitao tekst o vrganju kapitalcu kojeg je samo dan ranije nego Marica pronašao desetogodišnji Riječanin Teo Šegon. Mladi Teo je vrganj težak 1700 grama pronašao u okolici Lukovdola, dok je u pratnji oca šetao tamošnjom šumom. Protagonistica naše današnje priče – Marica Marinić, divovski vrganj od 2100 grama pronašla je, pak, u šumi koja se nalazi na području Općine Skrad, a ne u Černobilu kako bi netko ispočetka mogao pomisliti. Bezbrižno se šetajući sa suprugom Mladenom, Marica je svoj primjerak cijenjene gljive pronašla ispod naselja Hribac, na putu prema naseljima Divjaki i Bukov Vrh.

Susret treće vrste

A kako je izgledao ovaj nesvakidašnji pronalazak, opisala nam je naša junakinja dana Marica Marinić.

– U nedjelju ujutro bio je predivan, sunčan dan. Suprug Mladen i ja po običaju smo vrijeme prije ručka kratili »čeprkajući« po vrtu, kad nam je palo na pamet da bismo se mogli spustiti do obližnje šume i pogledati hoćemo li u njoj možda pronaći koju gljivu. Inače volim otići u šumu, zaljubljenik sam u prirodu i duge šetnje, ali ne odlazim toliko često u šumu s namjerom da bih brala gljive. Dok smo šetali uobičajenom rutom, pogled mi je skrenulo nešto što je izdaleka sličilo na gljivu, ali nisam uopće bila sigurna što ja to točno vidim. Kad sam se približila, nisam mogla vjerovati svojim očima. Što je to? Je li to uopće gljiva, ispričala nam je Marica svoj bliski susret treće vrste.

Kaže da se i premišljala. Na prvu je ogromnu gljivu mislila ostaviti u šumi, ali detaljan pregled izmijenio je tijek priče.

– Kad sam shvatila da se radi o vrganju koji je bio izuzetno zdrav, bez ijednog crva ili nekakvog nametnika, odlučila sam ga ipak ubrati i ponijeti kući, govori Marica.

Rekordna količina

Na pitanje je li ga do kuće morala voziti karijolom, kroz smijeh odgovara:

– Ne, ne! U ruci sam ga nosila do doma, bio je baš pravi! Kada sam došla kući, stavila sam ga na vagu i otkrila da ima dvije kile i 100 grama!

Marica otkriva da je ove godine u šumi moguće pronaći zaista rekordan broj vrganja, ali doduše, ne ovolikih dimenzija.

Druge vrste gljiva Marica pretjerano ne bere, ali kaže kako voli promatrati muhare.

– Muhare su mi iznimno lijepe i jako ih volim promatrati u šumi. Svaki put se zaustavim i gledam u njezine točkice i posebnu crvenu boju, nastavlja Marica.

A koja je sudbina u konačnici zadesila dva kilograma i 100 grama teškog vrganja, klobuka poput sombrera i stručka poput omanjeg coka, ilitiga panja?

– Izrezala sam ga na ploške, blanširala i stavila u zamrzivač. Od njega se može napraviti neka dobra fritaja, juha, rižot… zaključuje Marica, a mi na kraju možemo samo nadodati – dobar tek, Marice, gljivarska kraljice!