Dora Bolkovac

Mladu Doru nazivaju šaptačicom slasticama: ‘Moje ruke naprosto plešu zajedno s tijestom…’

Danijela Mihelčić

Dora Bolkovac

Dora Bolkovac

Najdraža slastica mi je uvijek bila i ostala štrudla od borovnica, a uvijek su me svi u čudu gledali kako tako mlada razvlačim to vučeno tijesto bez da nastane i jedna rupica



Petnaesti Dani hrvatskog kulinarstva održani u Osijeku okupili su stručnjake iz područja kuharstva, slastičarstva i posluživanja iz Hrvatske i šire.


Riječ je o najznačajnijoj manifestaciji kulinarske struke koja se održava u organizaciji Regionalnog centra kompetentnosti Ugostiteljsko-turističke škole Osijek i Hrvatskog kuharskog saveza, a pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma. Glavni sadržaji manifestacije bili su 15. Državno prvenstvo kuhara, 10. Državno prvenstvo slastičara te 13. Natjecanje učenika Kamelija kup.


Na njima je sudjelovala i Dora Bolkovac, rodom iz Kupjaka, inače zaposlena u Valamar Rivieri u Centralnoj kuhinji kao voditelj smjene u slastičarnici. Prijavila se u četiri kategorije: Umjetnost slastica – eksponati i petit four gdje je osvojila srebro, u kategoriji Umjetnost slastica – topli i hladni desert i osvojila je također srebro, kategorija Svečana torta na temu »Slavonska jesen« donijela joj je broncu, a zadnja kategorija Slastičarska artistika (skulptura) također je bila brončana.


Povučena i samozatajna




U tom povodu porazgovarali smo s Dorom Bolkovac i zamolili je da nam kaže nešto više o sebi. Zapravo pitali smo je – Doro, tko si ti?



– Dora je jedna povučena i samozatajna cura od 22 godine iz malog mjesta Kupjak u Gorskom kotaru. Najveća ljubav su mi slastice jer je to jednostavno odnos koji se ne može opisati, s tim se moraš roditi i za to moraš imati ono nešto u sebi.


Kuham od kad znam za sebe, čim sam prohodala dobila sam od mame i bake u ruke kuhaču. Kako sam odrastala, tako je i moja želja za kuhanjem rasla. Prvo su to bila neka jednostavna jela, primjerice variva sam obožavala kuhati


. Imala sam svoj mali vrt pored maminog u kojem bih uzgajala svoje povrće i čekala taj trenutak kad ću ga moći skuhati. Najdraža slastica mi je uvijek bila i ostala štrudla od borovnica, a uvijek su me svi u čudu gledali kako tako mlada razvlačim to vučeno tijesto bez da nastane i jedna rupica.


Svi koji su to ikad probali raditi znaju da nije jednostavno, ali moje ruke naprosto »plešu« zajedno s tijestom. U jednom trenutku, bilo je to negdje 4. razred osnovne škole, odlučila sam da želim biti slastičarka i to je bila odluka života od koje me nitko nije mogao odgovoriti.


Svi su mi govorili da to nije za mene, da sam stvorena za gimnaziju i visoke fakultete, jer sam uvijek imala samo odlične ocjene. Ne volim što se naša ugostiteljska struka podcjenjuje, ta škola nije samo za one »koji se nemaju di upisat’« kako mnogi smatraju, raspričala nam se Dora Bolkovac.


Natjecateljski duh


Dora na svim natjecanjima na kojima se pojavi bilježi izvrsne rezultate.



– S natjecanjima sam počela još u srednjoj školi, gdje su nastavnici Ugostiteljske škole Opatija prepoznali moj talent, želju i volju. Na regionalnom natjecanju Istre i Kvarnera sudjelovala sam 2018. godine, osvojila zlato i ujedno se kvalificirala na državno natjecanje učenika na kojem sam osvojila srebro.


S Ivanom Bruketom 2018. na Zlatnoj kuni osvojila sam zlato. Nakon toga nastala je pauza sve do 2022. kad me kolega iz Valamar Riviere Ivan Ergović (dvostruki slastičarski prvak Hrvatske) pozvao kao pomoćnicu na natjecanje Global Pastry Chefs Challenge, u Italiju, u Rimini, gdje smo osvojili srebrnu medalju. Tada se u meni probudila želja za natjecanjem.


U ožujku sam sudjelovala na natjecanju Zlatni orah gdje je zadatak bio napraviti tortu od oraha i dekoracija po vlastitoj želji. Konkurencija je bila velika, ali cilj natjecanja nije samo pobjeda, već razmjena iskustava i druženje s ostalim kolegama slastičarima.


Onda sam se htjela popeti stepenicu više pa sam se prijavila na Državno natjecanje koje se održavalo u Gospodarskom centru u Osijeku. Prijavila sam četiri kategorije i u svakoj osvojila medalju. Konkurencija je bila velika, svatko ima neku svoju viziju deserta i kombinaciju okusa.


Na kraju presude sitnice koje sucima nikad ne promaknu. Iako nam izgled prvi privuče pažnju i mami poglede, okus je taj koji presudi. Za mene je ovo bilo jedno novo, predivno iskustvo koje ću sigurno ponoviti. Stekla sam nova prijateljstva, razmijenila znanje, razmišljanja i stavove s kolegama slastičarima, izjavila je Dora Bolkovac.


Zahvala


Zahvalila je svima koji joj pomažu da postane još bolja u svijetu slastičarstva.



– Hvala Hrvatskom kuharskom savezu na organizaciji natjecanja gdje sam ostvarila odličan nastup, hvala Valamar Rivieri na podršci, a najveće hvala ide mojoj obitelji koja je uvijek tu za mene, čuvaju mi leđa i guraju me prema naprijed.


Ponosna sam na sebe i nastaviti ću usavršavati svoje znanje i koračati prema naprijed korak po korak. U budućnosti bih se htjela više posvetiti restoranskim desertima koji mi sve više zaokupljaju pažnju, a dalje kako me život odvede. Kao i za sve u životu, slušam svoje srce, ono najbolje zna kamo mi je poći, poručila je na kraju Dora Bolkovac.


A mi se nadamo da će jednom na području Gorskog kotara niknuti njezina slastičarnica!


Jedinstvenost


– Srednju Ugostiteljsku školu u Opatiji, smjer slastičar, završila sam 2018. godine, a godinu kasnije prekvalifikaciju za smjer Hotelijersko-turistički komercijalist. Bila sam učenica generacije 2017./2018. i moja zvjezdica s ponosom stoji u Ugostiteljskoj školi u Opatiji.


Trenutno radim u Istri, u Labinu u Valamar Rivieri u Centralnoj kuhinji kao voditelj smjene u slastičarnici. Tamo radimo pansionske kolače za sve Valamarove hotele u Istri i na Krku, a imamo i web trgovinu Valfresco Direkt na kojoj prodajemo domaće svježe pripremljene slastice.


Većinu slobodnog vremena provodim smišljajući nove deserte, ne volim nekoga kopirati, želim biti jedinstvena. Ako od nekoga uzmem neku ideju, prenamijenim je u nešto svoje. Deserti ne smiju samo lijepo izgledati, okus je taj koji presudi, poručila je Dora Bolkovac.