DELNICE – Srednja škola Delnice još se od prošle školske godine može pohvaliti jednom neobičnošću zbog koje definitivno zaslužuje sve pohvale. Naime, u drugom razredu strojarskog smjera, zanimanje automehaničar, od osmero učenika njih tri su – djevojke! Da se djevojka školuje za to uglavnom muško zanimanje nije nemoguće, ali jest rijetkost. A ako se školuju njih čak tri – a to je više od trećine razreda – e onda je to novinarski itekako zanimljiva tema.

Te tri mlade Goranke koje svoju budućnost vide u automehaničarskom obrtu su Patricija Vuković (Delnice), Valentina Marić (Fužine) i Manuela Vidas (Benkovac Fužinski), a razgovor s njima pokazuje da cure znaju što hoće, imaju jasno izražene stavove, dobro uče, još su bolje na praksi i – bez imalo dvojbe – muški su ih kolege jako dobro prihvatili. No, otkud cure u tom poslu? Najčešći odgovor je – ljubav prema automobilima od djetinjstva! Većinu njihovih prijateljica zanimale su lutkice. Njih – automobili.

Odlična praksa

Delničanka Patricija Vuković kaže nam da je od malena gledala kako tata i ujak rade nešto na autima i sve to ju je sve više zanimalo pa je, kad se nakon osnovne škole trebalo odlučiti što dalje, odlučila u SŠ Delnice upisati zanimanje automehaničara. Bolje je reći – automehaničarke.

Foto Marinko Krmpotić

– I nisam pogriješila. Evo me u drugom razredu, a iza mene je ljeto tijekom kojeg sam odličnu ljetnu praksu ostvarila u delničkom Gumi servisu Bolf, a sad nastavljam i sa školskom praksom, plus što im često skočim pomoći. Radim sve što treba, najviše izmjene guma i servis, a mehaniku nešto manje. Nije mi uopće teško i ostali su me radnici jako dobro prihvatili. Daljnji planovi su mi kad završim školu ostati raditi kod Bolfa – rekla nam je Patricija, a sličnu priču ima i Fužinarka Valentina Marić koja je od djetinjstva u svojoj obitelji nešto radila oko auta.

– Škola je dobra i puno sam naučlila, a praksa mi je još bolja. Na praksi sam s kolegicom Manuelom kod Vidasa na Benkovcu Fužinskom i tamo je super. Puno radimo i nikad nije dosadno, a uglavnom radimo oko motora i mehaniku, nešto manje gume. Ja sam iz Fužina, a na praksu me prevozi šefica koja je jako dobra, kao i gazda, pa bih voljela ostati tu raditi kad završim školu – rekla je Valentina, priznavši da je dečkima koje upozna malo čudno kad im kaže da je automehaničarka.

Praksu i razred s njom dijeli njena prijateljica Manuela Vidas čiji je izbor automehaničarskog smjera najlogičniji. Naime, njen tata Kristijan Vidas već šest godina na Benkovcu Fužinskom ima vrlo kvalitetan servis, a i prije se stalno bavio automobilima.

Foto Marinko Krmpotić

– Tata je stalno bio uz automobile i nešto na njima radio pa je to još od djetinjstva počelo zanimati i mene. Zato i nisam previše razmišljala kad je trebalo odabrati školu. Kad završim ove tri godine školovanja, voljela bih i nadam se da ću ostati tu s mojima i nastaviti obiteljski posao – rekla je Manuela.

Automobili strast

Iako su ove tri djevojke pravo bogatstvo 2.M razreda, činjenica je da su i dečki, vidjelo se to kroz razgovor, originalni i zanimljivi. Filip Pašić je iz Lučica, a baviti se automobilima mu je strast.

– Od malena se bavim mehanikom, slažem motore doma i san mi je da jednog dana imam svoju radionicu. Plan mi je napraviti majstorski ispit, otvoriti radionicu u Rijeci, imati tri-četiri zaposlenika i bar pet dizalica. A kad budem imao tu svoju firmu, ne bih imao ništa protiv da u njoj rade cure kakve su ove naše iz razreda – rekao nam je Filip koji praksu obavlja kod uglednog delničkog automehaničara Petrova.

Na fužinskoj Drvenjači praksu obavlja Ivan Starčević koji je u ove vode krenuo jer od djetinjstva voli raditi na autima, a vrlo je zanimljiv Mrkopaljac Šimun Grgurić koji nam je rekao da je po završetku osnovne škole želio upisati baš ovaj smjer.

– Kod kuće imamo puno strojeva i želio sam naučiti što više kako bih znao kako rade i kako ih popraviti kad se pokvare. Mislim da ovo neće biti kraj mojeg školovanja jer bih volio ići u policijsku školu, a možda kasnije i na kineziološki fakultet – rekao je Grgurić koji se bavi sportom te puno radi na poljoprivredi. Njegov sumještanin Viktor Sušić priznao je da su u odabiru škole odlučile ocjene.

– Nisam baš bio neki odlikaš i zato je najjednostavnije bilo upisati ovu školu. Uz to, zaista me zanima mehanika, imam i traktore, a ovo zanimanje je traženo i vjerujem da ću po završetku škole naći brzo posao – rekao je Sušić koji je na praksi kod Juranića u Delnicama. Mrkopaljac je i Luka Lakotić koji od prvog osnovne sanja da bude automehaničar.

– Najviše me zanima mehanika. Polako saznajem sve više i volim ovaj posao. Na praksi sam kod Čebuhara u Vratima i to u radionici kamiona, a volio bih gore i ostati kad završim školu jer je to dobar posao – rekao je Lakotić.

Nadređeni zadovoljni

Vrlo zadovoljni djevojkama na stručnoj praksi su i njihovi nadređeni. Govoreći u ime Gumi servisa Bolf, Dijana Bolf Kesić rekla je da zna da nije uobičajeno da jedna mlada djevojka odabere ovakvo zanimanje.

– No, od trenutka kad smo je primili, Patricija zaslužuje sve pohvale jer je vrlo vrijedna, redovita u dolascima, željna učenja i vrlo kvalitetna radnica, a meni koja sam jedina uposlenica jako mi je drago da je naša ženska kvota pojačana. O njenom zapošljavanju po završetku škole još je prerano govoriti, ali mogućnost za to postoji i prilično je velika – rekla je Dijana Kesić Bolf, a Kristijan Vidas kod kojeg su na praksi njegova kći Manuela i Valentina Marić zadovoljan je njihovim radom.

– Dobre su i trude se. Poslove vezane uz servis automobila odrađuju dobro, a vidjet ćemo kako će biti kad dođu neke teže stvari – kratak je i sažet bio Vidas.