Koliko će brodokupski vapaj s terena imati efekte, teško je reći i tek će se vidjeti, ali ono što je sigurno da će reakcija Slovenije i Hrvatske – što bude kasnija – to više koštati.

Sve opasnije stanje u Kupskoj dolini, mještani traže reakciju Hrvatske i Slovenije: “Ovo je neodgovorno”

Na to upućuju i podaci o tome da su iz godine u godinu štete od poplava sve veće, ali i golim okom uočljivi pokazatelji kao što su silom bujice odnesen most nedaleko od izvora Kupe, uništena cesta ispred naselja Ložac i brojna klizišta na cestama uz Kupu. Stanovništvo ovog kraja itekako zna što je problem i traži konkretnu i direktnu pomoć, a ne imaginarne novce. Treba maknuti nekoliko sprudova, očistiti obalu, očistiti korita Čabranke i Kupe na nekim lokacijama, srediti okoliš. Jasno i glasno rečeno. I itekako moguće napraviti. No, ne bez blagoslova obje države jer je riječ o rijeci koja je državna granica.

Nažalost, države se – bar kad je riječ o razini državnih poduzeća koja brinu o vodi – za sada ponašaju poput zapleta iz nekadašnjih ruskih satiričnih romana. Kad Osilnica i Kostel traže reakciju slovenskog poduzeća, dobiju odgovor kako su oni za, ali dozvolu moraju dati Hrvati jer je pola rijeke njihovo. Kad Grad Delnice traži bilo kakvu reakciju, naše poduzeće kaže kako su oni za, ali to ne ide bez pristanka Slovenije jer je pola Kupe njihovo. I dok tako Kupa pola teče uz Hrvatsku, pola uz obalu Slovenije, jedini koji su žrtve su Slovenci i Hrvati koji ne pola-pola, već sto posto, žive uz taj dio Kupe.

Druga »mantra« koju i jedni i drugi s državne razine koriste je – ekologija. Čim s bilo koje strane Kupe netko nešto poželi urediti i raditi uz vodotok, počinje pozivanja na »svetu ekologiju«. Makne li se sprud nastao naplavinama drveća, šljunka i pijeska, stradat će bubamare, amebe i račići. Pa se to, je li, ne smije. A to što će stradati ljudi i njihova imovina – nije važno.

Ako netko u Gorskom kotaru živi u skladu s prirodom, to su onda baš stanovnici Kupske doline pa je njih upozoravati na ekologiju iznimno sarkastično.

Jer, baš zbog očuvane prirode, u tu se dolinu prije petnaestak godina iznova vratio dabar, životinja znana po tome da živi isključivo u ekološki potpuno čistim vodama. I dok su se dabrovi vratili, ljudi sve više odlaze. A činit će to još i češće nastavi li se ovakav odnos prema uvjetima u kojima žive.

Pa bismo u bliskoj budućnosti mogli imati puno više dabrova i puno manje ljudi. Čast svakoj ekologiji i zaštiti okoliša, ali ni to nije dobro.