Sad će, nakon što pročita susjedni tekst na ovoj stranici, opet biti onih koji će reći – eto se Gorani opet nešto bune i jamraju. No, kako uopće ostati miran na novi primjer totalnog nerazumijevanja stanja na terenu. Jer, po procjenama autora raspodjele sredstava vezanih uz program sufinanciranja zimske službe na nerazvrstanim cestama, ruke će ove godine trljati nezimske sredine kao što su Matulji, Novi Vinodolski, Jelenje i Čavle. Istina, pojedini dijelovi tih lokalnih samouprava zaista su brdsko-planinski i zaslužuju pomoć jer i tamo zna biti snijega, odnosno i tamo se ceste moraju posipavati i pripremiti za zimu. Tu nema dvojbe, ali je još manje dvojbe oko toga da je takvih područja puno, puno više u svakoj goranskoj općini ili gradu. No, kod Gorana je nerazvrstanih cesta manje no u spomenutim sredinama, pa im se i daje manje.

I tu je srž ove nakaradne raspodjele sredstava za zimsko čišćenje. Očigledno je birokratskoj ekipi u tom i tom ministarstvu najjednostavije bilo izračunati kilometre nerazvrstanih cesta te po tome izračunati količinu novca koji će biti plasiran tim lokalnim samoupravama. A pada li na tim cestama ili ne pada snijeg, birokrate u Zagrebu baš briga. Sličan odnos donedavno smo godinama bilježili i u Županiji gdje je najjednostavnije bilo izdvojiti nešto novca iz županijskog proračuna i ravnomjerno ga podijeliti po svim općinama i gradovima, bili oni sastavljeni od 600 ili 5000 ljudi. Drugim riječima, ekipice u županiji i ministarstvima ponašaju se u stilu – ne zamarajte nas svojim problemima. Evo vam nešto siće i šutite.

Naravno da ovakav stav ljuti Gorane, ali bi morao zabrinuti i sve ostale. Jer, ovakvo ponašanje – u čijoj je srži potpuna nepravda, nerazumijevanje i površnost – predstavlja čisto razbacivanje novca, odnosno krajnje neekonomično ponašanje za koje se može i zakonski odgovarati. Koliko će od tristotinjak tisuća kuna namijenjenih Matuljima, zaista biti vezano uz zimsko čišćenje snijega? No, to su još u osnovi i male brojke jer smo u ovoj priči govorili samo o Primorsko-goranskoj županiji na čijem je području samo 15 brdsko-planinskih lokalnih samouprava. U cijeloj Hrvatskoj ih je skoro devedeset, a mnoge od njih tek su malim djelićem zaista brdske i planinske. No, beneficije poput ove o sufinanciranju zimskog čišćenja žele koristiti svi, čak i ako snijega kod njih nema, ili ga ima puno manje no u Gorskom kotaru.

I takav je stav razumljiv jer tko to ne želi od države dobiti što više? No, što je s državom? Ne bi li i ona morala pratiti kako se troše sredstva koja dijeli? Ukoliko se, kao u ovom slučaju, poštuje samo kriterij kilometraže nerazvrstanih cesta, onda ovu raspodjelu uopće ne bi trebalo zvati sufinanciranjem zimske službe. Jer se ne financira zimska služba, već kilometri nerazvrstanih cesta. Sličan odnos vidjeli smo i kod županije čiji predstavnici isto vole najjednostavnije kriterije jer se onda najprije riješe posla. No, jesu li i u županiji i u ministarstvu ti ljudi plaćeni za takav, ili za jedan bitno drukčiji odnos? Zbog toga se Gorani i u ovom, kao i slučaju raspodjele sredstava iz županijskog Fonda za Gorski kotar, bune. Bune se jer ih se birajući najjednostavnije kriterije sve nastoji svrstati u isti koš i što se prije riješiti tog dijela posla i okrenuti se nekim ljepšim i ne tako kompliciranim stvarima. A stvari, na njihovu žalost, jesu komplicirane jer je takav i život u Gorskom kotaru. Pa bi mu onda tako i trebalo pristupiti, a ne ići sustavom sancta simplicita koji, primjerice, u slučaju ove raspodjele novaca za zimsko čišćenje daje Mrkoplju, koji ima najviše naseljeno mjesto u Hrvatskoj (Begovo Razdolje s jučer izmjerena 84 cm snijega) 59.303 kune, a istodobno Matuljima daruje 305.579, Novom Vinodolskom 217.556, Jelenju 171.640, Čavlima 154.710 kuna…

U svakoj od navedenih sredina ovih dana, siguran sam, možete popiti kavu na otvorenoj terasi. Pokušajte to učiniti u Mrkoplju, Ravnoj Gori, Delnicama…