Mi smo malo selo, domaći ljudi, vjerujemo si, a i jajomat je u dvorištu naše kuće - kaže Luka Ožbolt dok stoji uz prvi goranski jajomat / Foto Heidi Janež
Kupac dođe, uzme jaja koliko mu treba i ostavi u kasici novac. Do sada nisam imao nikakvih problema, kaže Luka Ožbolt
povezane vijesti
Ono što se sve više cijeni u zadnje vrijeme je kad za nešto kažete da je »domaće«. Cijena se za to ne pita, a preporuka za kupljeno se odmah širi. Možda to i je lijek za sve više prisutnu recesiju – imati nešto svoje, tko može. A može, i što je najbitnije – želi, mladić imenom Luka Ožbolt.
A po čemu je on poseban, što to Luka ima, a drugi nemaju? E pa, Luka ima jajomat i to usred Prezida, i to jedini zasad u Gorskom kotaru. Da, dobro ste pročitali – nakon bankomata, mlijekomata, voćomata, u Gorski kotar je stigao i jajomat. Kako, zašto? Milijun pitanja…
– Moji su i prije imali kokoši, ja sam samo trebao odlučiti hoću li nastaviti voditi brigu o postojećim kokošima ili ću jednostavno prekinuti tu obiteljsku tradiciju. Tad smo ih imali svega petnaestak i sva jaja koja su koke snijele bila su isključivo za naše potrebe. A onda sam počeo razmišljati da povećam kokošju ekipu jer isto mi je vodio brigu o petnaest ili više kokoši. Briga je briga samo je broj veći, uz smijeh nam pojašnjava Luka Ožbolt.
Koka k’o u priči
I tako je Luka vremenom povećao broj koka i priskrbio si njih tristo. Nije lako, reći će Luka, no sve je stvar dobre organizacije.
– Ujutro idem do kokoši te obavim sve što je potrebno. Naravno, pripremu si napravim na vrijeme. Ponavljam, stvar je organizacije. Ako se dobro posložite, sve se brzo riješi, kaže Luka.
Na svom OPG-u »Aorta« radi sam i ništa mu nije problem, ali priznaje kad zaškripi zbog posla ili drugih obaveza u pomoć mu priskače ostatak obitelji. Rado bi svoju farmu proširio, no to ako i kada tržište dozvoli.
Otkrio nam je Ožbolt i imena dvojice pijetlova koja su uistinu specifična i tjeraju na trenutačni smijeh – pijetao Sulejman te pijetao Hugh Hefner. A mi nismo odoljeli da ga ne upitamo s obzirom na to da je mlad, kako reagira njegovo društvo i okolina na to da ima farmu kokoši i od kuda ideja baš za jajomat?
– Pa moram priznati da većina reagira na smijeh. A onda se nasmijem i ja. To je moja mala farma kokoši za koje mi se normalno brinuti od malih nogu, makar razumijem da ljudima to baš i nije uobičajeno. A jajomat? Pa htio sam si olakšati. Kako to inače ide – za domaća jaja su me zivkali, zvali na mobitel… Ako bih bio nedostupan, dolazili bi na vrata. Pa netko naruči i ne pojavi se ili ti sam ne znaš hoćeš li taj dan baš imati željeni broj jaja i odlučio sam postaviti jajomat.
Pošten narod
A kako jajomat funkcionira, pitamo.
– Funkcionira na povjerenje. U frižideru se nalaze pakirana jaja u kutije po deset komada, a sa strane je kasica prasica u koju ljudi stave eure, detaljnije nam je krenuo govoriti Luka Ožbolt kojeg smo odmah zaustavili jer nam je bio šok ono »funkcionira na povjerenje«.
I zbilja na povjerenje.
– Da, da… na povjerenje. Kupac dođe, uzme kutija koliko mu treba i ostavi u kasici prasici onoliko koliko je uzeo – po cijeni koja piše. I nikada do sada nisam imao nikakvih problema ni razbijanja. Mi smo malo selo, domaći ljudi, vjerujemo si, a i jajomat je u dvorištu naše kuće. Navrate i turisti, svi su oduševljeni. Za sada funkcionira i nadam se da će tako i ostati, poručio nam je na kraju Luka Ožbolt, vlasnik prvog goranskog jajomata.