LOKVE – Lokvarci, ali i svi ostali Gorani, ovaj mjesec svakako trebaju ući u »borbu« za Hrvatsko stablo godine. Naime, u Hrvatskoj se od 2017. godine održava natjecanje za Hrvatsko stablo godine, a pobjednik ide u daljnje natjecanje za Europsko stablo godine. Ovo nesvakidašnje natjecanje osmišljeno je tako da se organizatorima prijavi neko stablo koje, uz sebe, mora imati i neku zanimljivu priču za lokalnu zajednicu.

Potom se sve prispjele nominacije kandidiraju, a one koje budu izabrane ulaze u natjecanje koje se odvija na taj način da se uz pomoć pametnih telefona, kompjutora i laptopa glasa na link https://www.zastita-prirode-dnz.hr/glasaj-za-hrvatsko-stablo-2021-godine/.

Rezultati 15. listopada

Ove se godine udružilo nekoliko Lokvaraca – Tamara Grgurić, Andrea Šafar, Tereza Gašparac, Sanja Beljan Brkić i Bojan Grgurić – koji su odlučili nominirati svim Lokvarcima, pa i mnogima drugima, znanu staru lipu koja ponosno već stoljećima stoji ispred zgrade Osnovne škole Rudolfa Strohala. Na temelju tradicije ovog kraja stvorili su zanimljivu priču pod nazivom »Stara majka« te je kandidirali. I uspjeli! Priča je ušla među 12 odabranih za samu završnicu, a koje će mjesto u toj završnoj konkurenciji zauzeti ovisi i o glasovima. Dakle, logirajte se na link i – glasajte! Glasati se može sve do kraja ovog mjeseca, a pobjednik će biti proglašen 15. listopada. U Lokvama vjeruju da će ih podržati ne samo Lokvarci, već i mnogi drugi Gorani, pa i ostali iz Županije.

– Jedini smo predstavnici iz Gorskoga kotara. Možda naša lipa nije najljepša, ali je naša!, poručuju Lokvarci.

No, evo i priče koja je zaslužna za uspješnu kandidaturu lokvarske stare lipe za Hrvatsko stablo godine. Priča se zove »Stara majka« i glasi evo ovako:

Jedna od četiri sestre

– Ispričat ću Vam priču. Priču o svom životu. Jedna sam od četiri sestre koje su prije više od 250 godina posadili dobri Lokvarci. Nažalost, moje tri sestre ne dijele moju sudbinu, uništili su ih tijekom godina ljudi koji o nama ne znaju ništa. Svjedočila sam gradnji povijesne Lujzinske ceste, koja je tada udahnula život mome selu, te sam u svoju hladovinu ugostila mnoge uglednike koji su dolazili – od Janka Polića Kamova do Miroslava Krleže. Bila sam »nepozvani« gost na svakom vjenčanju, kuma svima u selu, budući da živim pored mjesne crkve svete Katarine. Ali daleko najdraže doba godine mi je jesen, kada mi lišće počinje poprimati razne boje, svaki u drugoj nijansi, tada sam znala da više neću biti sama.

Dočekivala sam svoje male Lokvarce i Lokvarke na njihov prvi veliki dan, kada bi dolazili uređeni na prvi dan škole, neki s roditeljima, ovi malo veći sami, tada sam ja bila glavna zvijezda. Svi su se slikali pored mene, ovjekovječili svaki novi razred, svaki novi prvi dan i novu školsku godinu. Bilo je tu i suza, ali zato sam tu bila ja, da ih utješim i umirim šumom svoga lišća. Znate, kada bi neki mališan baš jako plakao, onda bih protresla svoje grane te ga obasipala svojim zlatnim i crvenim lišćem, kako bi znao da pored sebe ima nekoga tko ga pazi i brine o njemu. Moji mališani i ove godine računaju na mene, ovo je moj vapaj. Nije mi ostalo još dugo, pomozite mi da živim, jer će me nestručnost i nebriga uništiti do kraja., piše u pismu kojeg je potpisala – Vaša stara majka lipa.

Kreatori natjecanja

Nacionalni koordinator ovog nesvakidašnjeg natjecanja je Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije u suradnji s Fakultetom šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskim šumama d.o.o. te Hrvatskim agrometeorološkim društvom.