FUŽINE – Prije 25 godina, točnije 1999. godine, o Puhačkom orkestru Fužine objavljena je knjiga »S Glazbom u novi milenij« posvećena tadašnjoj 150. godišnjici rada i postojanja jednog od u Hrvatskoj najstarijih i najaktivnijih puhačkih orkestara, popularnih »limenjaka«, kako su takvi orkestri nazivani zbog opće prihvaćenog zaziva »limena glazba« koji se za takve orkestre koristio stoga što je većina instrumenta bila iskovana i izrađena od lima.

U Europi i Africi

Činilo se tada da će ta knjiga biti sasvim dovoljan spomen na stoljeće i pol glazbe u jednom od najljepših goranskih naselja. No, u idućih je četvrt stoljeća taj orkestar odradio tako puno iznimno zanimljivih nastupa, proširio repertoar, objavio nekoliko CD-a, održao niz koncerata diljem Europe, čak i u Africi, da su svi članovi fužinskih »limenjaka« itekako bili svjesni činjenice da knjiga objavljena 1999. godine ne govori više dovoljno i potpuno o tome što su i tko su.

Na svu sreću, među fužinskim glazbenicima je i autor te knjige, bivši novinar i ugledni turstički djelatnik Marinko Jakovljević, kojemu nije bilo teško uputiti se, uz suglasnost čelništva Puhačkog orkestra, u novu avanturu te obogatiti pred četvrt stoljeća objavljenu knjigu.

Prva je ideja bila samo »nadopuniti« već postojeći sadržaj i tekst novim podacima. No, u međuvremenu se podosta toga novog i saznalo, prikupljeni su materijali kojih nije bilo ranije, nabavljene neke nove fotografije i otkriveni i neki novi podaci pa je na kraju ispalo da bi najpametnije bilo – napraviti novu knjigu! I bi tako. Tako je, eto, nastala knjiga »Živjeti s glazbom« koja je puno više od nadopune nekadašnjeg teksta.

Naravno, najbitniji novi dio je onaj vezan uz posljednjih 25 godina koje su, ponovimo to još jednom, bez premca kad je riječ o nizu raznovrsnih aktivnosti fužinske »pleh« glazbe u čiju nas »štoriju« uvodi pjesma fužinskog barda Franje Švoba Franine nazvana »Pleh muzika z Fužine«.

Poetsko ozračje s početka nove monografije fužinskog orkestra bit će povremeno itekako nazočno i u nekim drugim tekstovima, što je pak i normalno ima li se u vidu da su autori itekako već desetljećima blisko vezani, i to ne samo oni, već i njihove obitelji, uz Puhački orkestar Fužine.

Vrlo motivirajući

Ta se sklonost, simpatija i ponos vide i u tekstu »Fužine jučer i danas« čiji su autori Marinko Jakovljević i Goran Kauzlarić koji vrlo detaljno i kvalitetno pišu o povijesti Fužina i cijelog područja ove lokalne samouprave, pri čemu je tekst ne samo bogat podacima i činjenicama, već i vrlo motivirajući u smislu zanimanja za ovo goransko mjestašce jer će svatko tko ga pročita poželjeti doći u Fužine.

Dio pod nazivom »175 godina fužinarske glazbe« nadopunjen je novim podacima u odnosu na knjigu objavljenu pred četvrt stoljeća koju je napisao Marinko Jakovljević. Podastrijevši čitatelju niz zanimljivih podataka, citata, preslika dokumenata i starih fotografija Jakovljević je taj dio teksta iz okvira povijesti Puhačkog orkestra podigao i na razinu povijesti Fužina općenito, pri čemu piše pitko i čitko, povijesno-publicističkim stilom visoke razine.

Time je, naravno, osigurana visoka razina vjerodostojnosti i dokumentarnosti, pri čemu je poštovan kronološki pristup pa čitatelj lako prati što se iz godine u godinu zbivalo, gdje se sve sviralo, što se i kada snimalo te koje nagrade i priznanja su stečeni.

U poseban tekst smješteni su podaci i priče o nizu obitelji koje kroz generacije daju članove Puhačkom orkestru Fužine, o notnim zapisima i raznolikosti repertoara, o snimanju tri albuma te domaćim i međunarodnim nastupima. Riječ je u završnici knjige dana nekima od pojedinaca koje su u posljednjih tridesetak godina na različite načine pratili ili sudjelovali u radu fužinskih glazbenika, a posebnu pažnju i osmijeh svakako će izazvati cjelina »Male glazbene anegdote« kroz koju su za vječnost ispričane i sačuvane neke od brojnih duhovitih zgoda i nezgoda doživljenih kroz rad Puhačkog orkestra Fužine.

Sve u svemu »Živjeti s glazbom« iznimno je vrijedan i važan dokument koji na dojmljiv, životan, zanimljiv i precizan način donosi sve najbitnije vezano uz najstariju fužinsku kulturnu, i općenito, udrugu, Puhački orkestar Fužine koji je, poput jezera Bajer ili podnevnog ispraćaja stare godine, pravi brand i zaštitni znak Fužina.

Najuspješnijih četvrt stoljeća

Marinko Jakovljević je autor i najbitnijeg novog teksta, cjeline »Puhački orkertar Fužine – najuspješnijih četvrt stoljeća (1998. – 2023.)«, a svakako mu je rad na tom dijelu povijesti fužinskih glazbenika bio olakšan zbog činjenice da su gotovo svi sudionici još živi, a količina podataka, zapisa, fotografija, dokumenata, koja pruža suvremena digitalna tehnologija, također mu je išla na ruku. Stoga uz vlastiti tekst Jakovljević tu koristi brojne citate iz novina, posebno Novog lista i Goranskog Novog lista, odlične fotografije te, logično, izjave samih članova orkestra, od dirigenata i rukovodstva do bivših i sadašnjih članova.