VRBOVSKO – »Na početku bijaše riječ«, početak je Ivanova evanđelja, a ta čuvena biblijska rečenica u prijevodu na staroslavenski glasi »Iskoni bje slovo«. Autori prijevoda su Ćiril i Metod, širitelji kršćanske vjere koji su u 9. stoljeću iz Moravske prispjeli u Hrvatsku te, nastojeći vjeru proširiti na što više područja, osmislili i posebno pismo, točnije glagoljicu – prvo pismo hrvatskog naroda i jedno od prvih pisama Europe. Upravo te staroslavenske riječi, taj spomenik ćirilometodskoj tradiciji i pismenosti u Hrvata, nalazit će se na skulpturi knjige koja će uskoro biti postavljena uz fontanu u predvorju Gradske knjižnice Ivana Gorana Kovačića u Vrbovskom, odlično uređene nove knjižnice koja je svoj prostor našla u nekadašnjem Lovačkom domu Vrbovsko. Pojašnjavajući odluku da na skulpturi knjige stoje spomenute riječi, Mihaela Matešić, doktorica znanosti, redovita profesorica na Filozofskom fakultetu u Rijeci, kaže kako se odabirom ovih riječi odaje počast ćirilometodskoj tradiciji koja u hrvatskom narodu ima dugu povijest i ključno značenje za pismenost, kulturu i obrazovanje na narodnom jeziku.

Ćirilometodska tradicija

– Uz sve to i oblik spomenika, otvorena knjiga, dodatno naglašava povezanost s tom tradicijom, odnosno nasljeđem u kojem je upravo knjiga bila simbol duhovnog i intelektualnog rasta. Na lijevoj stranici spomenika bit će natpis »Iskoni bje slovo…«, dok bi na desnoj stajalo objašnjenje »početak Ivanova evanđelja u prijevodu sv. Ćirila i Metoda«. Sveti Ćiril, tvorac glagoljice kao prvoga slavenskog pisma, tim je pismom, prevodeći Ivanovo evanđelje zajedno sa svojim bratom, zapisao prve riječi na staroslavenskome jeziku: Iskoni bje Slovo – U početku bijaše Riječ. Do danas upravo se taj prijevod Ivanova evanđelja smatra jednim od ponajboljih prijevoda u svijetu.

Razlog za odabir upravo ovoga citata za novu gradsku knjižnicu leži prije svega u činjenici da je Gradska čitaonica zasnovana na temeljima Narodne čitaonice, a u Hrvatskoj su narodne čitaonice nicale u doba kada su imale ulogu očuvanja kulturnog i nacionalnog identiteta i jezika. One su se tako idejno nastavile na staru ćirilometodsku tradiciju zahvaljujući kojoj su Hrvati stekli već u 9. stoljeću mogućnost izražavanja na svojem, narodnom jeziku putem uporabe staroslavenskoga književnog jezika, koji je bio prvi književni jezik gotovo svih slavenskih naroda. Ćirilometodska tradicija čvrsto je ukorijenjena u hrvatskoj povijesti i ima za nas posebno značenje jer se upravo u nas ona najduže zadržala u aktivnoj uporabi. U hrvatskome narodu Sveta Braća slavljena su oduvijek kao narodni prosvjetitelji, pronositelji kulture, obrazovanja i pismenosti, osobito one glagoljaške. Može se reći da hrvatska pismenost ima snažan i prepoznatljiv oslonac u ćirilometodskoj tradiciji i da je upravo ona pomogla očuvanju hrvatskoga identiteta kroz povijest. Dok su ostali narodi u Zapadnoj Europi još stoljećima čekali na afirmaciju pismenosti na svojim nacionalnim jezicima, dotle je ćirilometodska tradicija uključivši hrvatski jezik u svoju baštinu otvarala narodnom jeziku put u uporabu u javnom životu, na svim poljima: u crkvi, državnoj administraciji i školstvu. Hrvatski jezik našao je tako svoje mjesto u ćirilometodskoj baštini kao njezin bitan dio, a ona ga je prigrlila, štitila i promicala kroz duga stoljeća.

Trajne vrijednosti

Poštovanje prema obrazovanju i želja za obrazovanjem trajne su vrijednosti u ovome kraju i vidljive su u mentalitetu svih njegovih žitelja. A ondje gdje se obrazovanje cijeni, cijeni se i čovjek oblikovan tim obrazovanjem. Tako oblikovane osobnosti on je mogao i može njegovati uključivost – vrijednost na koju se danas javno upućuje i koja se danas tek otkriva, a koja je spontano davno rođena, živjela je i živi i sad među zelenim gorama koje okružuju ovu malu zajednicu, okrenutu miru, radu i solidarnosti. I u tome nas ćirilometodska tradicija uči zajedništvu jer je ona početak, iskon, svim kršćanima slavenskih naroda, a ujedno nas je sve uključila u europsku kulturu kojoj je kršćanstvo jedno od ključnih i prepoznatljivih obilježja.

Ukratko, ovaj tekst na spomeniku odražava duh kontinuiteta, povezivanja i uključivosti. Natpis nas vraća iskonskim vrijednostima koje su važne svakome našem sugrađaninu ističući njihovu trajnu prisutnost u kulturnom i intelektualnom identitetu ovoga Grada i njegovih ljudi, rekla je Mihaela Matešić.

Posljednja »lickanja«

U samoj knjižnici nakon završetka svih građevinskih radova počelo je unutarnje uređenje, odnosno opremanje prostora policama, stolicama i ostalom opremom nužnom za rad knjižnice, suvenirnice i kafića/slastičarnice koji će djelovati u knjižnici. Jučer je postavljen i isproban razglas u dvorani koja će služiti kao mjesto održavanja raznih priredaba i druženja, a nakon što unutarnje uređenje bude privedeno kraju počet će poslovi prenošenja knjiga kako bi nova vrbovšćanska gradska knjižnica, čije je otvaranje planirano za 11. travnja, mogla što prije biti na usluzi korisnicima.