Vrijedni Slavko Malnar novom knjigom uspješno nastavlja davati veliki doprinos proučavanju i očuvanju povijesti i tradicije svog zavičaja, a to znači čabarskog područja, ali i Gorskog kotara općenito.

Taj je novi doprinos ovog puta vezan uz proučavanje jednog zanimanja koje više ne postoji, a othranilo je, tijekom više od stoljeća, generacije Gorana.

Riječ je o zanimanju furmana, odnosno kirijaša, dakle ono zanimanje bez kojeg nekad – sve tamo do šezdesetih godina prošlog stoljeća – nije bio moguć rad u šumi.

Teške trupce iz šuma nije bilo moguće izvući bez pomoći konja, ponekad i volova, a oni koji su imali konje i znanje koje im je omogućavalo da iz šume izvlače srušena stabla, bili su furmani ili kirijaši.

Koliko su nekada bili bitni, vidi se i po tome što cijeli jedan primorski dio Primorsko-goranske županije, područje Crikvenice i okolice, nosi naziv Kirija, a stanovnici su Kirci. Baš po kirijašima.

No, puno je kirijaša, odnosno furmana što je za njih udomaćeniji naziv kod Gorana, bilo i na području Gorskog kotara. Upravo o njima, ali i o zanatima (kolar, kovač i potkivač, remenar…) koji su ih pratili te vremenima u kojima su živjeli, Slavko Malnar odlučio je napisati knjigu koju je, svojim već prepoznatljivim stilom, izgradio na temelju proučavanja i istraživanja iz kojih je izvukao brojne činjenice te ih, i ovog puta uz mnoštvo fotografija, predočio čitateljstvu.

Poštujući odredbe struke Malnar i u ovoj knjizi kreće od općih pojmova vezanih uz konje kao životinje i o tome kako ih je čovjek pripitomio da bi nedugo potom krenuo na lokalnu razinu te čitatelju ponudio saznanja o konjima (ali i magarcima, volovima, mulama…) te njihovoj vezanosti uz život ljudi i privredu čabarskog područja.

Naravno, svi ti podaci, često i pronađeni u raznim službenim dokumenatima ili literaturi vezanoj uz tu temu, predočeni su jasno, pitko i čitko, a od tog čisto povjesničarskog pristupa Malnar zna odstupiti u onim dijelovima teksta kad nam nudi razne anegdote o tom zanimanju, odnosno kirijaške priče i praznovjera, opis života šumskih radnika ili pripreme hrane za životinje, popis pisanih i nepisanih prometnih pravila, ili pak vrlo kvalitetno obrađenu terminologiju furmanskog zanata.

Štoviše, na kraju knjige Malnar nudi i dvije lirske pjesme koje na dijalektu čabarskog kraja opisuju život furmana i šumskih radnika, a za sam kraj tu je zaista svake pažnje vrijedan prigodni rječnik kirijaških i uz kirijaštvo vezanih termina, kao i termina šumskih radnika, tesača…

Otrgnuto zaboravu

Iz svega rečenog više je no jasno kako autor, unatoč svoj objektivnosti i distanciranosti istraživača povijesti, ima pozitivan emocionalan odnos prema tom, kao i sličnim zanimanjima ne tako davne naše prošlosti.

No, takav je odnos i doveo do zanimanja za ovu temu te bez sumnje itekako pripomogao u konačnoj realizaciji zahvaljujući čemu smo dobili knjigu kojom je oživljen nekadašnji život koji je puno više od ovog današnjeg bio vezan uz zemlju i poštovanje prirode i njezinih zakona.

Kaže to u završnoj riječi knjige, u zahvali onima koji su mu pomogli, i sam autor.

– Opisan način rada furmana, sjekača, tesača, cestara i drugih bio je sve do početka druge polovine 20. stoljeća. Tada su polako u naše šume ulazile motorne pile, a zatim i traktori.

Stari način rada gotovo je zaboravljen. Samo rijetki još znaju nazive pojedinih dijelova alata. Uz njihovu pomoć nastao je ovaj zapis.

Neizmjerno sam im zahvalan jer će se sačuvati od zaborava barem ono što je ostalo u sjećanju, piše Malnar koji potom, abecednim redom navodi i njihova imena.

To su Ivica Janeš, dr. Vjekoslav Križ, dr. Matija Lipovac Mrđen, Valentin Lipovac, Jelena Mrđen, Milka Ožbolt, Vazmica Rajšel, Josip Tomac, Robi Tomac, Filip Turk Breskulen, Miro Turk, Andrija Zbašnik, Dubravko Zbašnik i Marinko Žagar.

Kratak komentar svoje nove knjige podario nam je i sam autor koji nam je na pitanje o tome što ga je motiviralo da krene u prikupljanje građe i izradu knjige o furmanima rekao kako je to prije svega bila pomalo tužna spoznaja da su brojna stara zanimanja ne samo nestala, već su i zaboravljena.

Ugledno zanimanje

– Nisam želio da se to to dogodi zanimanju furmana. Nekad su furmani bili značajno i vrlo ugledno zanimanje. Olakšavali su svojim radom posao svima koji su bili vezani uz šumu, odnosno izvlačenje drva.

Njihov značaj bio je vrlo velik sve od trenutka kad je šumarstvo na ovom području postalo bitno pa sve dok, tamo negdje krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, napredak tehnike nije doveo do njihova nestanka.

Kamioni i traktori mijenjali su ljude i životinje koji su u šumi radili sve češće pa tamo negdje sedamdesetih godina prošlog stoljeća furmana već gotovo da i nije bilo, odnosno bilo ih je jako malo.

U izradi knjige puno su mi pomogli bivši furmani s kojima sam razgovarao, a dio sam temeljio i na svojim sjećanjima jer su furmani, kao i druga brojna zanimanja, bili dio mog djetinjstva.

Uz sve to koristio sam logično i internet i zapise kojih i tamo ima. Uz prikaz karakteristika tog zanimanja prikupio sam i zabilježio nazive alata koje su furmani koristili, a posebnu sam pažnju posvetio specifičnim riječima i terminologiji koju su koristili pa sam knjizi pridodao i rječnik furmanskih izraza.

Stare fotografije sam prikupio od furmana, lijep dio priložio je Ivan Janeš, urednik knjige, koji ima bogatu vlastitu foto- arhivu, a manji dio je i mojih.

Sve skupa rad na ovoj knjizi trajao je negdje oko dvije godine, nešto intenzivnije mjesec-dva prije objavljivanja same knjige, rekao je Slavko Malnar.

Nekadašnja “obilaznica”

Od nekoliko navedenih anegdota vezanih uz nekadašnja kirijašenja i putovanja svakako treba izdvojiti ovu:

– Šezdesetih godina XX. stoljeća poduzeća još nisu imala osobnih automobila. Plaće radnicima isplaćivale su se u gotovini, a na području Čabra nije bilo banke. Stoga su blagajnici po radničke plaće odlazili u Delnice.

Za vrijeme velikog snijega se događalo da ih je kirijaš na saonicama vozio do Starog Trga, a dalje, do Rakeka, išli su autobusom, pa do Rijeke vlakom.

U Rijeci su prenoćili i rano ujutro išli vlakom za Delnice. Vratili su se istim putem iste večeri u Stari Trg. Tu ih je čekao kirijaš i peljao doma.

Nije za vjerovati da se za Delnice išlo preko Rakeka i Rijeke. Da, to su bila vremena iz predautomobilskog doba i danas je teško povjerovati da je to istina, zapisao je Slavko Malnar.

Pravila i kazne

Zanimljiva su i neka prometna pravila, još i više kazne, koje Malnar spominje:

– Pravilima je bilo određeno da razmak između kola mora biti od 50 do 100 metara. Na nizbrdici je bilo obvezno kočenje (žlajfanje) što je bilo obilježeno tablom (prometnim znakom) na kojoj je bio nacrtan kotač s kočnicom.

Kažnjavala se prebrza vožnja. Ako je kirijaš ostavio konje bez nadzora pa su pobjegli, neodgovorni kirijaš mogao je dobiti deset udaraca štapom.

Zimi su konji morali imati zvončiće kako bi najavljivali svoju nazočnost. Do 1926. godine vozila su se prilikom susretanja morala maknuti na lijevu stranu, a iza te godine na desno.

Prazna vozila morala su se maknuti natovarenima. Za vrijeme noćne vožnje vozila su morala imati svjetlo. Kod vožnje u koloni osvijetljena su morala biti prva i posljednja kola, naveo je Malnar.

Furmanska terminologija

Pogled na furmanski rječnik nudi bezbroj zanimljivosti i riječi koje danas malo tko zna ili razumije.

Evo nekih… aks – osovina, atrabi – posije, auf – naredba konju da digne nogu, cajna – brnjica za volovsku gubicu, eha – zapovijed zaprezi ili konju da stane, furenga – kirijaštvo, huapec – sluga, kajn – konj, šprikle – žbice na kotačima, kitne – lanci, muško mule – mulc, naglajštat – nahraniti stoku, odsjebe – zapovijed govedu da ide lijevo, prejdne žlajf – prednja kočnica…

U »Matici« radišno

Knjiga »Furmani« prva je koju je u 2023. godini objavio čabarski ogranak Matice hrvatske koji iza sebe, s ovom Malnarovom, ima ukupno 112 knjiga!

Naravno, nije tu kraj, govori nam urednik ove knjige i predsjednik MH Ogranak Čabar Ivan Janeš.

– Planovi su veliki. Prije svega je tu monografija o Domovinskom ratu na području Čabra koje je već gotovo 150 stranica, a tek sam završio 1991. godinu.

Radimo i na monografiji o sedamdeset godina Skijaškog kluba Rudnik. Bit će objavljena i nova knjiga Branke Arh, pa knjiga znanstvene tematike o tršćanskom govoru dr. Marije Malnar Jurišić, zbirka dramskih tekstova našeg vrsnog književnika Zlatka Pochobradskog…