LIČ – Velika svjetska kriza izazvana najprije pandemijom koronavirusa, a sada dodatno i opasnim ratnim zbivanjima u Ukrajini, mogla bi biti ove godine pogubna i za onaj mali broj ljudi koji se u Gorskom kotaru bave stočarstvom, smatra Željko Mihelić, jedan od najznačajnijih primorsko-goranskih stočara, vlasnik poduzeća Vitek, koje u Ličkom polju već godinama uspješno uzgaja stoku. No, što će biti dalje, veliko je pitanje, govori nam Mihelić i pojašnjava:

»Poanta cijele priče je da je repromaterijal za proljetnu sjetvu poskupio drastično. Konkretno, umjetno gnojivo čak 300-400 posto, plavi dizel 250 posto, a sjeme 50 posto. Mislim da čak i onima koji nisu posebno jaki u matematici ne treba pojašnjavati koliko ova iznimna povećanja znače rast troškova za sve koji se bave stočarstvom. I to posebno sada kada se mora obaviti proljetna sjetva kojom se osiguravaju dovoljne količine hrane za prehraniti blago preko zime. Jer, ukoliko se sad ne izvrši posijavanje, jasno je da se na jesen neće imati što spremiti za prehranu stoke, a kupovati stočnu hranu je, s obzirom na njenu cijenu, neisplativo. Primjerice, cijene kukuruza i pšenice trenutačno su oko 250 eura po toni ili 1,85 po kg. I to je trenutačno, a logično je očekivati da će zbog rata u Ukrajini, ali i zbog velike, a nikom jasne potražnje iz Kine, te cijene dodatno rasti.

Neshvatljiva računica

Treba svakako reći da ovom rastu cijena kukuruza nije uzrok rat u Ukrajini, već je ta priča krenula prije godinu dana kad je cijena žitarica i kukuruza počela naglo rasti i sav kukuruz iz Hrvatske je završio u Italiji, a iz Italije u Kini. Vrlo je čudno u cijeloj toj priči što Kina kupuje najskuplji kukuruz i pšenicu u povijesti, a istovremeno izvozi smrznuto svinjeće meso po nevjerojatno niskim, čak bih se usudio reći po dampinškim cijenama.

I dok se cijena junetine podigla za gotovo 25 posto, kod svinjetine to nije slučaj i zbog toga naši kolege svinjogojci trpe velike štete. Ista stvar je s proizvođačima mlijeka. Stočna hrana je poskupjela drastično, a otkupna cijena mlijeka je porasla samo za 10 lipa, što ni izdaleka ne može pokriti nove troškove. Dakle, pred nama je jako zahtjevna godina i onaj tko ne proizvede dovoljno hrane za svoje potrebe, neće preživjeti sljedeću zimu i morat će prodati dio ili cijelo svoje stado. Uz sve te nedaće, nas u Gorskom kotaru, ali rekao bih i i na području cijele Primorsko-goranske županije, u nepovoljan položaj stavlja i činjenica da živimo i radimo na takvom geografskom području gdje ne uspijevaju ni žitarice, ni kukuruz, a oni rijetki koji se upuste u avanturu uzgoja kukuruza imaju velikih problema sa štetama od divljih svinja«, kaže Mihelić.

Očekivanja od PGŽ-a

Po njemu, jedino rješenje ovog trenutačno iznimno teškog problema koji je prijetnja velikom broju stočara – jest financijska pomoć županije:
»Znam da ispada da stalno nešto tražimo, ali ovo je zaista posebna situacija u kojoj smo ugroženi stanjem za koje mi ne snosimo nikakvu krivnju ni odgovornost. Smatram da bi Županija trebala naći sredstva i sufinancirati troškove proljetne sjetve i to odmah jer svako kašnjenje u sjetvi rezultira manjim prinosima i mogućim štetama od suše. Mislim da je krajnje vrijeme da se PGŽ odredi prema tome želi li zadržati i ovo malo poljoprivrede koju ima, ili će sve prepustiti tržištu, a to će značiti kompletan kolaps poljoprivrede u PGŽ-u. Ovo nije nikakvo dramatično obraćanje, već tek surova realnost u kojoj su se našli poljoprivrednici. Potrebno je hitno pronaći mogućnost za sufinanciranje proljetne sjetve i na taj način omogućiti preživljavanje poljoprivrednicima, a naročito stočarima ovu godinu«, zaključio je Mihelić.

Krah mrzlovodičke farme ovaca

»Najbolji primjer ovoga na što upozoravam je primjer obitelji Lenac iz Mrzle Vodice koja je izgradila odličnu farmu ovaca i postizala iznadprosječne rezultate u uzgoju. No, kako nisu sami proizvodili hranu za životinje, farma je dolaskom prve prave krize stala s radom, a oni su morali odustati od bavljenja stočarstvom. Gotovo sam siguran da će se to dogoditi i svim ostalim stočarima koji ne budu proizveli sami na svom gospodarstvu dovoljno hrane za svoje blago. Naše poljoprivredno gospodarstvo, firma Vitek, proizvest će sigurno dovoljno hrane za naše blago i ja se županu ne obraćam zbog sebe, već zbog drugih goranskih stočara i poljoprivrednika kojima prijete teški dani«, rekao je Željko Mihelić.

Za iskorake potrebno deset puta više novca

Suradnjom sa županom uglavnom možemo biti zadovoljni. Gospodin Komadina je realan čovjek koji mora udovoljiti mnogima, a na žalost poljoprivreda nije neki prioritet. Relativno mali broj ljudi se u našoj županiji bavi poljoprivredom, a za iskorak bi bilo potrebno doslovce udeseterostručiti sredstva koja PGŽ sada izdvaja za poljoprivredu. Ta ulaganja nisu one vrste koja se odmah vidi, poput, primjerice izgradnje vrtića ili nabavke vozila hitne pomoći. Ulaganja u poljoprivredu su dugotrajan proces s vrlo neizvjesnim ishodom jer jedna suša ili jedan mraz mogu uništiti višegodišnje ulaganje. Međutim proizvodnja hrane, naročito zdrave, ekološke hrane je nešto što u konačnici donosi najviše benefita. Zbog toga bih volio da taj problem prepoznaju sve političke stranke u Županijskoj skupštini i da se prepozna potreba snažnijeg financiranja poljoprivrede kroz županijski proračun«, rekao je Mihelić.