Tko god je u veljači gledao kulinarski show “Večera za 5”, mogao je pronaći poznata lica iz Gorskog kotara. Gledatelji su u novim epizodama mogli gledati kako se za glavnu nagradu i titulu najboljeg domaćina bore natjecatelji iz Primorsko-goranske županije i susjedne Slovenije. Među natjecateljima, bilo je i dvoje iz Broda na Kupi te jedan iz mjesta Kuželj, a ostalo dvoje su bili iz Slovenije, no jako blizu Gorskog kotara.

Na društvenim mrežama, već nakon prve epizode, svi su hvalili ekipu koja je, kako se kaže – kliknula na prvu te pokazala da rijeka Kupa spaja, a ne razdvaja. Među natjecateljima je bio i svestrani Davorin Klobučar iz Broda na Kupi koji je većini Gorana poznat kao košarkaš, predsjednik lokalne udruge koja promovira sport i kulturu, po radu u GSC-u, ali i velikom angažmanu kao predsjednik Mjesnog odbora Broda na Kupi. Čim smo ga kontaktirali, odmah nam je pojasnio otkud on u toj emisiji:

Foto RTL

– Do moga sudjelovanja u “Večeri za 5” došlo je nakon poziva redakcije RTL-a i pitanja želim li sudjelovati u showu “Večera za 5” u goranskoj ekipi. Odmah sam reagirao i odgovorio da sam spreman sudjelovati, ali da imam plan i prijedlog da oformim jednu domaću ekipu Kupske doline i to međunarodnog karaktera gdje će biti sudionici Kupske doline s jedne i druge obale Kupe, hrvatsko-slovenske strane. Predložio sam da to budu tri hrvatska člana i dva slovenska. To se jako dopalo produkciji RTL-a koji su odmah reagirali i rekli da je to odlična ideja i da će to biti nešto posebno jer će po prvi put biti međunarodna ekipa i snimat će se u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji. Brzo smo se dogovorili i ja sam krenuo u sastavljanje ekipe koja se složila s mojim prijedlogom pa smo se i prijavili, pojasnio nam je odlično raspoložen Davorin Klobučar.

Foto RTL

Odlična ekipa

Na upit je li znao u što se upušta, odgovorio je:

– Što se tiče same emisije, gledao sam neke epizode ranije i dopala mi se jer sam vidio različite ljude, njihovu kulturu pripreme jela, a i običaja ljudi u takvim prigodama. Vidio sam veliku mogućnost promidžbe kraja i ljudi i njihovog suživota. Upravo me to privuklo da kroz jednu dobru međunarodnu ekipu Kupske doline prezentiramo gledateljima naš lijepi kraj, Kupu kao izvor života na ovim prostorima te običaje, govor i domaću zdravu hranu kao važan čimbenik zdravog života.

Ekipa je bila i više nego odlična.

Foto RTL

– Snašli smo se jako dobro. Poznavao sam sve te ljude od prije, a i oni mene jer smo surađivali na nekim projektima. No, svi oni se nisu poznavali međusobno što je bilo vrlo zanimljivo na početku. Bez obzira na to svi su se, odnosno svi smo se jako dobro uklopili u zajednicu s jasnim ciljem da svi želimo prezentirati ljepote našega kraja, osobnosti naših ljudi, predaka i nasljednika koji žive na tim prostorima i naravno kroz hranu predstaviti kvalitetu života na ovim prostorima. Treme gotovo i nije bilo, svi su kandidati stabilne i kvalitetne osobe koje nose u sebi baš osobine koje krase ovaj narod uz Kupu. Ni jednog trenutka nije se vidjelo nečije soliranje niti isticanje, već je to bio timski nastup gdje je u prvom planu domaći kraj i njegovi ljudi, naglasio je Klobučar.

Prva je kuhala Tinkara Hodnik, direktorica zavoda za kulturu i turizam u Kostelu, a zatim je za ekipu u Brodu na Kupi kuhala Sanja Vojković, domaćica i frizerka po struci. Vjeran Ortynski ugostio je ekipu u Kuželju. Vjeran je suvlasnik IT tvrtke i, iako inženjer prometa po struci, radi u IT industriji.

Foto RTL

Ekipa je bila i ponovo u Kostelu, gdje im je kuhao Tomislav Gavranič. Tomislav je novinar po struci i radi na lokalnom radiju, kojem je i direktor već 30 godina.

Posljednji je kuhao Davorin Klobučar, koji je ekipu ugostio u Brodu na Kupi. Davorin, iako službeno u mirovini, i dalje radi kao stručni suradnik za sport i odnose s javnošću u Goranskom sportskom centru.

Zajednički cilj

Zanimljivo je da su se tijekom svih večeri izmjenjivala jela koja su povezana na neki način s Gorskim kotarom ili pak s uspomenama natjecatelja na njihove bake i obitelji. Svaki natjecatelj dobio je maksimalnih 40 bodova, a atmosfera je uvijek bila – kao da su se stari prijatelji našli.

Foto RTL

Upitali smo i natjecateljicu Tinkaru za njene dojmove.

– Davorin mi je prvi put predstavio svoju ideju na otvaranju jedne izložbe u našem kaštelu Kostel u proljeće 2022., to je bilo čak i prije mog početka rada na mjestu direktorice Zavoda za kulturu i turizam Kostel. Ali već tad sam, zapravo sve od 2018. godine, povremeno radila kao vodičica pri Kaštelu te pokušavala promovirati turističku ponudu i kulturnu baštinu Kostela gdje god sam mogla. Ideja mi se od početka činila privlačnom jer sam rado ispred kamera, rado nastupam na pozornici, a posebice mi se svidjela zbog cjelokupne priče – prikazati, kako ljudi žive na ovim prostorima u složnosti te prijateljstvu već stoljećima. Kao mnoštvo ljudi i sama imam pomiješane korijenje, jer je moj djeda (dedi) iz Broda na Kupi doselio u Kočevje, a baka (nana) mi je iz Vasi u Kostelu. Od malena se u Vasi osjećam najviše doma, iako već cijeli život živim u Kočevju. Tu sam provela najljepše trenutke svog djetinjstva i još uvijek mi Kupska dolina pruža osjećaj doma te mira. Što brže se bližio termin snimanja, tim više sam se ispitivala: Što to meni uopće treba. Ali najviše zbog nedostatka vremena – snimili smo u početku 7. mjeseca, kad je sezona u Kaštelu na vrhuncu, jako ozbiljne su i pripreme za naše tradicionalno Tamburanje va Kostele i druge manje manifestacije koje održavamo. Ekipa natjecatelja te ekipa iza kamere bile su odlične tako da je sve skupa bilo lakše i ljepše nego što sam zapravo očekivala. Kako nisam nikad gledala emisiju, nisam ni znala što očekivati – kako ide kuhanje, koliko ću imati vremena itd. Obitelj je cijeli tjedan pripremala kuću i okolinu, a s bratom smo rano ujutro pripremili sve potrebno za kuhanje, tako da ispred kamera nisam imala više puno rada. Nije mi bilo prvi put pričati ispred kamera, pa nisam imala preveliku tremu, iako nije bilo baš najjednostavnije jer moraš misliti na puno stvari: kad ću nešto pripremiti, kako će izgledati, tko će doći u goste, a sve te misli moraš ispričati na stranom jeziku, koji nikad nisi službeno učio. Možda bih bila malo opuštenija da sam mogla pričati na slovenskom jeziku. Jezik te preciznost izražavanja znače mi puno, pa se zbog toga ponekad zbunim, jer ne mogu naći riječi kojima bih trebala ispričati što želim. Mi smo svi imali zajednički cilj – promovirati naš kraj, ljude, baštinu, turizam te napraviti nešto dobro za domaće ljude, a uz to zabaviti se te dobiti neko novo iskustvo, uz smijeh priča Tinkara.

Foto RTL

Lijepo sjećanje

Na kraju je poručila:

– Najljepše sjećanje na večeru će mi zauvijek biti zapravo zadnje zajedničko praćenje emisije, kad smo s lokalnim stanovništvom gledali emisiju u Kaštelu Zrinski. Energija, ponos te lijepe riječi, kojima je bio ispunjen prostor pun ljudi, kojima je to značilo više nego što smo očekivali, uz dobru lokalnu klopu, bilo je nešto neopisivo, što se pamti zauvijek.

Tomislav je s druge strane također bio sretan, a on je na kraju proglašen i pobjednikom u tijesnoj borbi:

– Ekipa koja se djelomice znala pri prvom danu, odmah je u kombiju kliknula. Jednostavno smo kompatibilni te smo tih pet dana bili kao pravi prijatelji, prava ekipa. Za svoju večeru se nisam posebno pripremao, jer jednostavno nije bilo vremena.

Ujutro sam radio, a poslije je bilo snimanje, tako da je to prošlo i bolje nego sam očekivao. Moja ideja je bila pri kuhanju pokazati nešto domaće, a tu sam imao i veliku pomoć Ivanke koja se razumije u našu Kostelsku kuhinju. Samo spremanje jela pred kamerom je naporno jer moraš i pričati u kameru i kuhati, ali kako ja volim kuhati, snašao sam se. Nama je cilj bio prezentirati naš kraj i zabaviti se stoga je atmosfera bila prijateljska, a ne natjecateljska što se i moglo primijetiti, a to su nam i mještani potvrdili. Najgore je zapravo bila vrućina iznad 34 Celzijeva stupnja. Ovo je zapravo bila pustolovina koju ću još jako dugo pamtiti, poručio je Tomislav.

Koliko je ekipa bila složna, dokazuje i njihovo zajedničko gledanje zadnje epizode u Kaštelu Zrinskih u Brodu na Kupi gdje su se okupili te zajedno s mještanima pogledali zadnju epizodu, a zatim se družili uz autohtone delicije i razgovore. Nazočan zbog bolesti jedino nije bio natjecatelj Vjeran, ali ekipa će zasigurno prema viđenome nastaviti druženje što dokazuje složnost Gorskog kotara i Slovenije.