DELNICE – Posljednjih šest godina Delnice, Mrkopalj i Sunger, ali i cijeli Gorski kotar lokacije su koje svakog ljeta posjećuje i u njima boravi minimalno bar dva tjedna Allison Halstead Reid, izvršna direktorica čuvenog Vashon Center for the Arts, međunarodno poznate i priznate institucije koja brine o cjelogodišnjem nizu brojnih atraktivnih kulturnih događanja na tom malom otoku smještenom nedaleko od američkog velegrada Seattle.

– Imamo 23 milijuna dolara vrijedan kampus s kazalištima, galerijama, kinodvoranama, koncertnim prostorima i svom ostalom infrastrukturom potrebnom za realizaciju i prezentaciju umjetnosti i kulture.

Prosječno godišnje organiziramo sto koncerata, održavamo vrlo kvalitetne radionice za djecu i odrasle, bavimo se umjetnošću na različite načine i Vashon je poznat po tome da je riječ o zajednici koja brine o svim vrstama umjetnosti i razvija ih. Na mom otoku žive brojni umjetnici – književnici, slikari, glumci, plesači, glazbenici… Volim svoj posao i uživam u njemu, kaže nam Allison.

Filipina Kauzlarić

No, što u Gorskom kotaru radi žena koja nedvojbeno ide u red najznačajnijih kulturnih organizatora tog dijela SAD-a i čije ime s poštovanjem izgovaraju brojni umjetnici?

Odgovor se nameće sam po sebi kad se pogleda obiteljsko stablo na kojem ovim sadašnjim prezimenima nordijskih i škotskih korijena prethode prezimena Kauzlarić, Brozović, Čop…

Dakle, podrijetlo je hrvatsko, točnije – goransko. Konkretno, govore nam Alisson i Dijana Kesić Bolf uz čiju smo pomoć i upoznali ovi iznimnu ženu, početkom 20. stoljeća, točnije 1905. godine, među stotinama tisuća useljenika koji su brodovima stizali na Ellis Island ispred New Yorka, bila je i obitelj Kauzlarić, odnosno prabaka Allison Halstead Reid, Filipina Kauzlarić.

Obitelj Brozović – Allisonina prabaka Francika stoji, a u donjem redu sjedi njena baka Anica

– Njihova su prezimena zapisana na čuvenoj tabli na Ellis Islandu i na to je cijela naša obitelj jako ponosna. Tražeći posao krenuli su na potpuno suprotni kraj SAD-a, u državu Washington i gradić Roslyn gdje je već postojala jaka i brojna hrvatska zajednica dio koje je bio i moj pradjed prezimena Brozović kojeg je moja prabaka tamo upoznala i uskoro se za njega udala.

Najveći broj hrvatskih doseljenika radio je u rudnicima.

To je bio težak i naporan posao, ali oni su bili snažni, mladi i željni rada i života pa su uspjeli osigurati sebi i obitelji dostojan život. I njihova djeca ostvarila su brak u okvirima hrvatskih iseljenika pa je tako nakon Kauzlarić i Brozović u moju obitelj ušlo i prezime Čop, odnosno Chopp.

Svi su naši preci željeli u što većoj mjeri svojoj djeci omogućiti školovanje, pa je moj djed Frank Chopp bio električar u US Army. Obitelji su se selile i napustile Roslyn, ali su ostajale u području oko Seattlea gdje nas i danas živi najveći broj.

Ljubav na prvi pogled

Iako su cijenili i voljeli Ameriku koja im je dala kruh i dobar život, ti ljudi nikada nisu zaboravljali svoje korijene pa su običaje čuvali na obiteljskim i vjerskim druženjima, pri pogrebima i vjenčanjima, krstitkama i sličnim prilikma.

Baš uz te običaje vežu me i najranija sjećanja na djetinjstvo i na mog djeda Franka i baku Anicu koji su za posebne prilike znali peći janjca, a uz to je obavezno išla hrvatska zastava i hrvatska pjesma, govori nam Allison koja ističe kako su baš zbog te ljubavi prema »starom kraju« njena baka Anica još davne 1977. godine prvi put došla u Hrvatsku.

– Bio je to njen dug prema Filipini koja je 1905. godine otišla iz Brestove Drage prema Rijeci i odatle za New York i nikad se više nije vratila u zavičaj. Tu vezu sa zavičajem obnovila je potom 2005. godine moja majka Anita.

Nakon što je moja majka posjetila Gorski kotar te upoznala Dijanu, jednu od naših rođakinja u Hrvatskoj, Dijana i ja počele smo komunicirati preko Facebooka. Majka je željela da i ja vidim zemlju naše obitelji i 2015. godine prvi sam put došla i to avionom do Venecije, a Dijana i njen suprug Darko došli su po nas.

Alisson i njen sin Beckett sa dijelom obitelji hrvatskih korijena snimljeni na feššti “kod Kesa” u Delnicama

To je bilo prijateljstvo i ljubav na prvi pogled. Odmah sam se zaljubila u Hrvatsku i od 2019. godine tu sam svakog ljeta, najmanje dva, a ove godine i puna tri tjedna i to u društvu mog sina Becketta.

U SAD-u radim složen i za mnoge ljude odgovoran posao, pa u cijeloj godini imam samo dva-tri tjedna godišnjeg odmora. Mogu ići u bilo koji dio svijeta i vidjeti što god želim, ali od te, 2015. godine znam da je jedino pravo mjesto na kojem se mogu opustiti, odmoriti i uživati – Hrvatska, odnosno Gorski kotar.

Jednostavno, već prvi dan kad dođem ovamo ja se zaista doslovno osjećam kao da sam došla kući. Ne znam je li tu riječ o nekoj podsvijesti ili o posebnim emocijama, ali činjenica je da je meni ovo, uz Vashon Island i Seattle, najljepši dio kugle zemaljske.

Možda na to utječe i činjenica da su Delnice u kojima boravim kad dođem u Hrvatsku, izuzetno slične Roslynu.

Okružene su brdima, ima puno šume, klima je planinska… Sve me to jako podsjeća na djetinjstvo jer smo često išli u Roslyn na tamošnje groblje i oživljavali sjećanja na prošlost. Naravno, obilazimo i ostale dijelove Hrvatske i neću ništa novo reći kad kažem da je Hrvatska izvanredno lijepa, jednostavno prekrasna.

Gdje god dođem, što god obiđem, prekrasno je, a još su mi bolji ljudi jer se zaista osjećam maksimalno dobrodošlom gdje god dođem. Toliko mi se ovdje sviđa, toliko se osjećam domaćom da planiram uzeti dvojno državljanstvo te se možda ovamo i doseliti, rekla nam je Allison… Halstead, Reid, Kauzlarić, Brozović i Čop.