DELNICE – Goranska novinarka i publicistkinja Nada Glad ovu će godinu privesti kraju objavljivanjem svoje nove knjige, treće u posljednje četiri godine. Podsjetimo, 2017. godine objavila je »Goranski MIR-ovi«, kojima je obradila život i djelo poznatoga goranskog mirotvorca Franje Starčevića, da bi 2019. godine objavila knjigu »Naših pedeset godina« s tematikom nastanka i rada Radija Gorski kotar. Nova knjiga »Istim nebom spojeni« obuhvaća pak ratne i poratne godine na području Gorskog kotara, dakle vrijeme od kojeg nas dijele gotovo puna tri desetljeća. Točnije, upravo je danas punih 29 godina od akcije kojom su oslobođena vojarna i vojna skladišta tadašnjeg JNA čime su Delnice i Gorski kotar na najdirektniji mogući način ušli u Domovinski rat. Knjiga, govori nam Nada Glad, prati te, ali i mnoge druge dramatične dane i godine stvaranja nove države.

Heroji mira

– S osjećajem zahvalnosti knjiga je u dobrom dijelu posvećena ljudima iz Kriznog štaba tadašnje Općine Delnice, ljudima kojima, po meni, nikada nismo dovoljno zahvalili za njihov ulog u rješavanju sudbine našeg zavičaja. Jer da nije bilo njih i njihova rada, bdjenja, odricanja, njihove želje da izmire elemente koji su drugdje bili povod za rat (etnički miješana zajednica i sukob s JNA), da ih učine maksimalno suradljivima tj. prihvatljivima – tko zna kako bi sve završilo. Nedvojbene su zasluge tih ljudi, po mome, za mirno rješenje stanja s JNA u Delnicama, u ono doba osuđivane, a nakon toga malo pomalo umanjivane. Smatram neopravdano, jer su se u ta teška vremena izuzetno dobro snašli i radili na miru Branko Kezele, Josip Horvat, Nikola Zigfrid, Ivan Liker, Ivica Mihelčić, Zdenko Holenko, Zorica i Toni Crnković, Ivica Briški, Mate Jauk. I drugi s njima. Rješenje je često tražilo sinkroniziranost djelovanja, a već i zbog jakih pojedinačnih ličnosti nije baš bilo jednostavno, no rješenje se ipak pronalazilo gotovo svakovečernjim sastajanjem, osluškivanjem i analizom i svojih i postupaka druge strane; traženjem izlaza iz svake situacije tada potencijalne iskre sukoba. S prolaskom godina, stav dijela javnosti nije se mijenjao – vjerojatno i kao posljedica jednaka stava na razini države. Dapače, bio je još žešći glede ispravnosti vrednovanja postignutog rezultata tako da je svakog 5. studenog zapravo bila nova sol na ranu onih koji su u to vrijeme, poput prvog čovjeka Kriznog štaba Josipa Bobe Horvata, dali maksimum svoga doprinosa stvaranju mira. Uvijek je bio tužan zbog toga što su se zasluge tih tada »njegovih« ljudi polako obezvrjeđivale.

Grad Delnice je prije pet-šest godina inicirao izražavanje zahvalnosti dodjelom državnih priznanja i ordena tom djelu i tim ljudima, zaslužili su ih! Nažalost, državi, koja je ostala dužna istaknuti ih bar na taj način posebnima, primjerice u kategoriji heroja mira, to nije bilo prihvatljivo kao ni pojedincima kod kuće koji su rad ljudi u Kriznom stožeru nazvali kancelarijskim poslom potpuno nebitnim za stanje na terenu. No, Gorani su hrvatskoj slobodi dali svoj obol: u oružju, streljivu i ljudstvu na ratištima! Da tražitelji mira, a ne rata nisu bili takvi kakvi su bili, da nisu našli sugovornika s druge strane, vjerojatno bi se o Gorskom kotaru i tom dijelu Hrvatske danas drugačije govorilo i pisalo, ističe Nada Glad dodajući da njezina knjiga govori i o takvim pojedincima.

Novi početak

– Govori potom o ljudima koji su došli u Gorski kotar, o brizi za njihov smještaj, status, o njihovoj djeci u našim školama. Njihovoj čežnji za domom. Njihove stradalničke priče čitatelju će proširiti ratni obzor diljem Hrvatske, otvoriti slojevitost zbivanja s njihovih područja. Dio knjige popunila sam pismima duboke zahvalnosti za sve što smo im pružili kao njihovi privremeni udomitelji. Raduje pozitivan dojam prijama, ljudskosti i dobrote kojima odišu ta pisma (Vukovar, Mostar, Čelić – tuzlanski kanton) svih izbjeglih i prognanih bez razlike odakle su došli. Nekoliko pisama s one druge strane natopljeno je prevelikom tugom i zbog izgubljenog doma i zbog spoznaje o možebitnoj izgubljenosti doticaja s Delnicama, mjestom odrastanja, parkom, gimnazijom, prijateljima iz mladosti. Ta pisma, uglavnom dolazeći mi preko Međunarodnog Crvenog križa, slika su novog početka u sredini koja ne mari za njih i iz koje nema povratka, i to je zapravo tema za novu knjigu jer je mnogo toga ostalo samo slućeno i tek usput spominjano. To je knjiga svjedočenja o domovinskom miru i domovinskom ratu. Stalno prisutan rat dotičem i putem svoja dva novinarska posjeta ratištu i našim pripadnicima 138. u Lici: na početku njihova dolaska ‘92. u Lici i na kraju, ‘95., u »snatrenju povratka kućama«, govori Glad koja u knjizi nije izostavila ni humanitarce.

Pomoć »izvana«

– Dio knjige naslovljen je »Paralelni svjetovi«, a vezan je za humanitarce koji su tih godina dolazili u Gorski kotar. Početkom 1992. godine došli su nam Nijemci iz bavarskog grada Schwandorfa: njihova je humanitarna pomoć bila najizdašnija, a veze najoplođenije kroz kulturu, sport, glazbu, ljudske kontakte i prijateljstva. Godinama me mučio dojam da im nikada nismo dovoljno zahvalili jer su zaista puno pomagali i nama i, primjerice, Ortopedskoj bolnici Lovran, a osobito KBC-u, Klaićevoj bolnici u Zagrebu. Jedan od njih je započeo, a drugi nastavio pomagati školovanje desetero goranske djece, od kojih je većina završila fakultet pa time tragovi njihove dobrote žive i danas, govori autorica dodajući da se, pišući knjigu, koristila suradničkim i svojim materijalima iz svojih novinarskih godina te kontaktirala s velikim brojem ljudi.