VRBOVSKO – Ćiro, Jasna, Rozario, Marija Veronika, Nikola i Jere – svi prezimena Majić, kao i njihovi roditelji Ivo i Vlasta jučerašnji će dan zasigurno pamtiti cijeli život, a detaljno će ga ispričati i slikama o njemu svjedočiti i ostalim mladim članovima ove obitelji, a to su još Luka, Marin, Luce i Jele. Naime, šestero od desetero djece obitelji Majić jučer je, u društvu svojih ponosnih i sretnih roditelja, primilo od Grada Vrbovskog darovnicu od 100.000 kuna zahvaljujući kojoj su postali vlasnici lijepe obiteljske kuće na ulazu u Vrbovsko, čime je uspješno ostvaren njihov prije više od dvije godine započet san o životu u prirodi, odnosno izvan gradske, često za odgoj djece (posebno tako mnogobrojne ekipe kakvi su Majići) opasne sredine.

Novi život u Gorskom kotaru – obitelj Majić ispred kuće u Vrbovskom koju su kupili uz pomoć Grada / Foto M. KRMPOTIĆ

Naime, Ivo i Vlasta Majić sa svoje desetero djece do prije dvije godine bili su stanovnici lijepog dalmatinskog gradića Solina. Iako život uz more i u manjoj gradskoj sredini nudi niz pogodnosti, istodobno su u takvim sredinama djeca izložena i brojnim opasnostima koje u suvremenom društvu mogu baš za djecu biti posebno neugodne, čak i pogubne. To, kao i želja oca obitelji Ive Majića koji je oduvijek želio živjeti, kako to on kaže, dalje od grada, na selu i u prirodi, motivirala ga je da traži po Hrvatskoj područje gdje bi mogao preseliti sa svojom brojnom obitelji. U tom su traženju naišli i na novinske tekstove o Gradu Vrbovskom koji je obiteljima s većim brojem djece nudio velike beneficije vezane uz pomoć pri kupnji kuće ili stana, ali i niz drugih pogodnosti. Da sve nije pretjerivanje, Majići su se uvjerili nazvavši Grad Vrbovsko, a nedugo potom Ivo je došao u »izvidnicu« i nakon što mu se ovaj dio Gorskog kotara učinio lijepim i pogodnim za život njihove velike obitelji, odlučio supruzi i odjeci predložiti ideju o preseljenju u Vrbovsko.

Živjeti i raditi

Jer, da bi dobili obećnu pomoć, članovi obitelji morali su imati prijavljeno prebivalište na području Grada Vrbovskog, a nužno je bilo i zaposlenje na tom području ili negdje u njegovoj blizini. Iako selidba iz Dalmacije u Gorski kotar ni slučajno nije jednostavna, Majići su odlučili riskirati. Najprije je, pronašavši posao u Delnicama, došao otac Ivo te ubrzo pronašao na poručju Vrbovskog, točnije u Presici, kuću u kojoj je mogla živjeti cijela obitelj dok ne steknu pravo na obećanu financijsku potporu s kojom su, uz podizanje kredita, mogli krenuti u kupnju kuće koja im se odmah po dolasku u Vrbovsko dopala. Prije oko godinu i pol dana cijela obitelj, s izuzetkom Luke, Marina, Luce i Jele koji već rade ili se školuju, preselila je u Presiku gdje su im se preko školskih praznika priključivali i njihovi »školarci«. Nakon više od godinu dana života u potpuno novoj okolini, stekli su pravo na obećane pogodnosti i od jučer mogu i službeno, nakon potpisivanja ugovora s gradonačelnikom Vrbovskog Draženom Mufićem, krenuti u uređenje kuće koja je sada njihov novi dom.
Prve im je čestitke uputio gradonačelnik Vrbovskog Dražen Mufić koji im je od početka pružao svu moguću potporu, ali i inzistirao na poštovanju svih određenih pravila vezanih uz donaciju 100.000 kuna iz gradskog proračuna.
– Sretni smo što vam možemo pomoći jer ste ispunili sve potrebne uvjete te svojim dosadašnjim životom i radom na našem području pokazali da zavređujete pomoć. Prekrasno vas je vidjeti ovako mlade i vesele, sve jedan drugom do uha. Napunili ste nam školu, puna vas je i crkva, osjetite se u životu mjesta svojom vedrinom i drago nam je što ste postali naši građani. Nimalo nam nije bilo teško za vas izdvojiti 100.000 kuna jer ste baš ono što želimo, a to je da nam dolaze mladi ljudi i da ostaju živjeti i raditi kod nas. I dalje ćemo pomagati takvim obiteljima koje poput vaše ispune sve odredbe, a vama ćemo pomagati i dalje na razne načine pa ćemo, primjerice, u vašoj kući preuzeti trošak uređenja jedne dječje sobe i to će biti još jedan dar Grada Vrbovskog vašoj vedroj obitelji«, rekao je gradonačelnik Dražen Mufić.

Divni ljudi

Naravno, Ivo i Vlasta presretni su što su napokon došli do željenog cilja, a to znači da su uz podizanje kredita i ovu veliku donaciju Grada, kupili lijepu, oveću obiteljsku kuću. Ivo Majić ističe veliku zahvalnost i prema Gradu i prema ljudima koje je ovdje upoznao.
– Sve što nam je Grad obećao je i izvršeno pa ne možemo nego biti i zadovoljni i zahvalni. Ovdje smo naišli na divne ljude koji su nam spremni pomoći i na koje se možemo osloniti, a mi im svu tu dobrotu želimo vratiti i dati svoj doprinos razvoju ovoga kraja koji smo već u ovih godinu i pol dana zavoljeli i jako nam je drago što smo došli u ovako dobru i zdravu sredinu. Ovih 100.000 kuna idealno će nam doći jer s njima u potpunosti zatvaramo kredit, a velik dio ići će i za uređivanje kuće koja je sagrađena 1984. godine, što znači da nije stara. No, budući da u njoj nije nitko dugo živio, sad treba dosta toga mijenjati, obnavljati i preuređivati pa ćemo sad ovim novcem to itekako puno lakše moći raditi. Posla ima puno, ali i nas je puno, pomoći će nam i prijatelji i nadamo se i vjerujemo da ćemo do polovice ili nakasnije do kraja svibnja iz našeg dosadašnjeg doma u Presiki moći preseliti u ovu našu prvu pravu, baš našu kuću«, rekao je Ivo Majić.
Njegova supruga Vlasta ističe kako nije bilo lako donijeti odluku o preseljenju, ali su čvrsto vjerovali i sve se više pokazuje kako su bili u pravu.

Dražen Mufić i direktor Poltinga Jozo Topalović / Foto M. KRMPOTIĆ

Najmlađi su najsretniji

– Nije nam ni ovdje sve bilo lako jer su razlike između mora i ovih planina velike, ali evo smo, hvala Bogu, uspjeli kupiti kuću i već od proljeća svi će Majići uzrasta od osnovne pa do srednje škole biti u svojoj kući u kojoj će sad mjesta biti i za one naše starije, od kojh neki možda i dođu ovamo. Kuća je na odličnoj poziciji, nije u samom mjestu, ali je do centra pet-šest minuta hoda, pa nam je sad sve na dohvat ruke – rekla je Vlasta Majić koju očekuje itekako puno posla, ali će sad u svojoj kući svaki učinjeni napor biti puno lakši. A uz to, ima i tko će pomoći: Ćiro, Jasna, Rozario, Marija Veronika, Nikola, Jere…
Preseljenje je, čini se, najviše osmijeha na lice donijelo najmlađima. Mali Ćiro koji je u prvom razredu OŠ Ivana Gorana Kovačića, na pitanje kako mu se čini njihova nova, baš njihova kuća, samo podigao prst u zrak i zaklimao glavom na pitanje hoće li imati i vlastitu sobu. Razgovorljivija je bila Jasna, učenica trećeg razreda, koja nam je rekla kako joj se kuća jako sviđa, a posebno joj je drago što će sada biti puno bliže prijateljicama do kojih će moći prošetati, a i do škole će pješice što do sada iz desetak kilometara udaljene Presike nije bilo moguće: »Tamo nam je bilo lijepo, ali su mi prijateljice bile daleko, a sad će mi biti jako blizu«, rekla je Jasna. Jako je zadovoljan i najstariji iz dječje ekipe Majić, Jere, koji pohađa drugi razred Obrtničke i tehničke škole u Ogulinu: »Sad će sve biti lakše jer su mi i autobus i vlak »pod nosom« pa ću puno lakše do škole«, rekao je Jere Majić.