Ljubav prema egzotici

Delničanka Lea obožava egzotične životinje: ‘Kad sam dovela kući pitona, mama mi je rekla da mogu odseliti. Danas ih sve obožava’

Danijela Mihelčić

Privatni album

Privatni album

Kako je vrijeme odmicalo, shvatila je da moja ljubav prema egzotici nikada neće prestati, priča Lea



Nema tko nije kao mali u svom djetinjstvu poželio kućnog ljubimca, bilo tipičnog, bilo egzotičnog. Nekome su se želje ostvarile, nekome nisu, netko je jedva dočekao da postane odrasla punoljetna osoba pa da ima što poželi – barem što se tiče kućnih ljubimaca.


No, postoje i oni koji su od malenih nogu očarani životinjama. Jedna od takvih je Lea Frlan, dvadesetšestogodišnjakinja rodom iz Delnica. Načuli smo da ima egzotične kućne ljubimce pa smo odlučili kontaktirati je i saznati detalje. A njezina ljubaznost nas je oduševila!


– Od malena njegujem ljubav prema životinjama, a kako sam odrastala, tako je ljubav postajala sve veća. Primjerice, kao mala sam hvatala žabe, sakupljala razne kukce… Dok sam s obitelji živjela u stanu uzgajala sam puževe na prozoru i maštala da ću jednoga dana imati egzotičnu životinju za kućnog ljubimca, pojasnila je Lea Frlan.


Piton Sky




Naglašava da sve svoje životinje smatra članovima obitelji, a ne vlasništvom.


– Sve životinje vam zaokupe pažnju i sve se to onda pretvara u hobi i jednu vrstu ljubavi. Za prvu egzotičnu životinju izabrala sam loptastog pitona kojeg sam nazvala Sky. Odlučila sam se za tu vrstu jer su, mišljenja sam, najbolje za početnike kao što sam to tad bila ja. Pri dovođenju prve egzotične životinje doma, tj. već spomenutog Skyja, mama mi je rekla da se mogu slobodno odseliti skupa s tom zmijom, ali kako je vrijeme odmicalo, shvatila je da moja ljubav prema egzotici nikada neće prestati. Nakon zmije imala sam bradatu Agamu (guštera), afričkog tvora, bezdlakog zamorca, Sphynx bezdlaku mačku. Zbog prevelikih obaveza morala sam se nažalost s njima oprostiti i proslijediti dalje u dobre ruke osobi s kojom sam još uvijek u kontaktu. Nakon nekog vremena odlučila sam si ostvariti životnu želju i kupiti marmoset majmunicu pod imenom Čiči. Kada je došla u naš dom, bila je preplašena i nije htjela izlaziti iz prostora koji smo priredili za nju. Kako je vrijeme odmicalo, postala je opuštenija i shvatila da joj ne želimo nauditi, već pružiti topli dom. Ubrzo je postala veoma aktivna, zanimljiva i neobična, priča Lea.


Kaže da svoju Čiči ne može usporediti niti s jednom životinjom koju je imala do sada.


– Takvu vrstu inače nazivaju patuljasti marmoseti, odnosno to je najmanja vrsta na svijetu. Prirodno stanište im je u središnjem dijelu Južne Amerike. Spava od 19 sati do 8 sati ujutro. Kad se probudi, svojim glasanjem me doziva i traži doručak za koji joj pripremam rižolino. Popodne jede raznoliko voće i dva do tri fobas crvića, a navečer raznoliko povrće. Moram naglasiti da bez gumearabice ne bi preživjela jer time dobiva sve potrebne hranjive tvari, a jednom tjedno joj u hranu stavljamo D3 vitamine za jačanje kosti. Rekla bih da su dosta slični maloj djeci i doma nikada ne smiju ostati sami. Moraju imati temperaturu od 25 do 28 stupnjeva, moraju imati i dosta svjetlosti jer u protivnome mogu dobiti kožna oboljenja. Zaštitnički je nastrojena kad netko nepoznat dođe u naš dom. Ljuti se dok je ne podmitite nekom poslasticom, opisuje nam svoju ljubimicu Lea.


Čiči i Saki


– Moram naglasiti da moraju imati veliki kavez pun igračaka, drveća i malu kućicu gdje će imati svoj mir. Reakcije su uvijek pozitivne i svi su oduševljeni kad je vide. Navela bih da to nije životinja koju je jednostavno i lako imati, ma koliko se to nekom činilo. Imaju specifičan miris, znaju biti jako glasne i u slučaju da im se nešto dogodi, kod nas u Hrvatskoj nema baš puno veterinara koji bi mogli pomoći. Mi joj kavez nikad ne zatvaramo, dakle uvijek je otvoren, što znači i puno čišćenja po stanu. Kupila sam Čiči u Sloveniji, od jedinog legalnog uzgajivača na Balkanu i to sa svom potrebnom dokumentacijom i papirima. Moja obitelj se posebno vezala za nju, a pogotovo moja mama koja nikad nije bila osoba kojoj su se sviđale egzotične životinje, a sad kaže da je ne bi dala ni za kakve novce na svijetu.


Uz Čiči, Lea ima i psa, francuskog bulldoga po imenu Saki i njih dvoje su postali najbolji prijatelji.


Na naše pitanje gdje nabavlja hranu, Lea nam odgovara:


– Hranu za marmoset majmuna nabavljam preko web shopa, a ostale namirnice mogu se naći u dućanima. U šetnju idemo često, uživa u tome i čest je gost našeg kafića gdje je glavna atrakcija. Kod ljudi uvijek budi pozitivnu reakciju i znaju reći kako ima pozitivnu energiju. Trenutno u planu nemam uzimati neku novu životinju, ali kod mene se nikada ne zna, tako bar kažu, kaže Lea.