Sve češće pritužbe Gorana, posebno onih koji žive u blizini Kupe i ostalih goranskih vodotoka, o sve većim poteškoćama i štetama koje im nanose kiše, dobile su završnih dana prosinca prošle i početkom siječnja ove godine novu priču – onu vezanu uz klizište na cesti koja vodi prema seocu Kupari.

To mjestašce najbliže je naseljeno mjesto izvoru Kupe i godinama je služilo kao jedna od dviju lokacija (druga je naselje Razloge) iz koje se kreće prema prekrasnom izvoru ove rijeke.

Zaposleni u OPG-u

Nažalost, kiše koje su nemilice padale prije dva mjeseca izazvale su na završnom dijelu prometnice prema tom naselju klizište koje je uništilo dio ceste u tolikoj mjeri da je promet zabranjen, a želi li netko autom do samog mjesta, može to učiniti na vlastitu odgovornost.

Odron i klizište stvorili su ogromne probleme Josipu Turku, njegovoj supruzi Heleni i njihovim djevojčicama, triipolgodišnjoj Klari i jednogodišnjoj Sonji.

– Mi ne samo da živimo u Kuparima, već smo ja i supruga tu zaposleni u mom OPG-u i bavimo se proizvodnjom hrane i pružanjem turitičkih usluga, što je itekako bitno i za Nacionalni park Risnjak.

Tristotinjak metara od naše kuće cesta je toliko uništena da prije tog dijela moram ostaviti auto te nastaviti pješice. Svatko tko ima dvoje male djece može zamisliti što to znači za svakodnevni život.

A uz to, tu je i briga o ovcama i sve druge aktivnosti koje su nužne za naš OPG. Kontaktirao sam gradonačelnika i tražio da pomogne, ali nikakvog razumijevanja nema.

Po mom sudu, problem se može riješiti na taj način da se cesta »pomjeri« u stranu, odnosno odmakne od klizišta. Za to prostora ima i za takav posao treba nekoliko sati rada građevinskog stroja. Zaista ne shvaćam zašto se to ne učini!

Ja apsolutno sve svoje obveze prema državi i gradu plaćam uredno, a sad kad se isto tako zakonom određeni postupci prema meni trebaju provesti, to se ne događa.

Moja obitelj nema pristupnog puta do svoje kuće i time je ugrožena moja egzistencija i naš život. O dostupnosti brigu vodi lokalna samouprava i Grad Čabar dužan je svakom stanovniku ovog kraja, a to znači i meni, omogućiti pristup do kuće.

Ako to nije moguće postojećom prometnicom, treba pronaći alternativni pravac. No, umjesto rješavanja, gradonačelnik Antonio Dražović ignorira problem i sa mnom je počeo pričati tek kad sam sve iznio na facebook stranici.

Njemu je, očigledno, taj posao uređenja prometnice preskup i ne želi u to ući. Umjesto toga, on nam nudi da prezimimo u stanu u Čabru. Na taj prijedlog zaista se mogu samo nasmijati.

Jer, što s ovcama, što s mojim poslom? – pita Turk, naglašavajući da će borbu za poštovanje zakonskih odredbi nastaviti pod svaku cijenu.

Milijunske štete

Gradonačelnik Antonio Dražović ističe da razumije sve probleme koje ima obitelj Turk i spreman je pomoći koliko je god to moguće, ali isto tako treba uvažavati realnost i okvire u kojima živimo.

– Na tom području prvo klizište proradilo je prije dvije jeseni, a ovo posljednje prije dva mjeseca. Mi smo za štete one prve elementarne nepogode od Županije dobili 600.000 kuna.

Na tome smo zahvalni, ali to je kap u moru jer su štete bile milijunske, i to u eurima. Za prvo klizište na tom području mi smo prošle godine u poračunu izdvojili 200.000 eura, ali je ponuda potencijalnog izvođača bila daleko viša.

Sad smo u proračunu za ovu godinu ta sredstva povećali, a onda nam se dogodilo i ovo drugo klizište! Ukupno mi na području grada Čabra imamo dvanaest takvih klizišta!

Istodobno, mi smo od države dobili 10.637 eura za sanaciju štete od elementarnih nepogoda. A nas je samo elaborat za prvo klizište koštao oko 11.000 eura.

Dakle, s pomoći od države mi nemamo dovoljno ni za jedan elaborat, a imamo 12 klizišta. Riječ je, dakle, o štetama od nekoliko milijuna eura i mislim da je svakome jasno da Grad Čabar sa svojim proračunom to nikako ne može podnijeti.

Ovo sve govorim kako bih pojasnio u kakvoj smo situaciji, a na te očigledne probleme idu i muke sa zakonima jer se sve mora raditi postupno, uz elaborate, studije i svu ostalu dokumentaciju.

Zato smo nedavno sazvali i održali sastanak s predstavnicima nadležnih minstarstava, Županije i NP Risnjaka bez čije pomoći rješenje ovog problema jednostavno ne postoji.

Na tom sastanku predložili smo alternativni pristup Kuparima, odnosno most koji može biti dugoročno rješenje. Naime, na cesti koja od Hrvatskog vodi prema Razlogama postoji jedna cestica koja vodi prema Kuparima i na jednoj lokaciji uz nju moguće je sagraditi most koji bi riješio i problem pristupa obitelji Turk i pristup izvoru Kupe.

Da bi se to realiziralo, nadležne institucije trebaju ići u što hitniju izmjenu prostornog plana i kad se to dogodi, moći će se ići u daljnje korake.

No, sigurno je da sve to neće ići brzo i da će obitelj Turk još neko vrijeme imati problema s pristupom svojoj kući. Zato smo im i predložili da se do rješenja problema presele u novouređeni stan u središtu Čabra – rekao je gradonačelnik Dražović.

Ljude se tjera

U cijeli je slučaj jako dobro upućen i nekadašnji goranski novinar Željko Raukar koji ističe da je u ovoj priči najtragičniji dio odnos prema obitelji Turk.

– Godinama se priča o privlačenju mladih i o tome da mladi moraju ostati u Gorskom kotaru. I sad kad imamo primjer da je mlada obitelj s dvoje djece predškolske dobi odlučila ostati i raditi u Gorskom kotaru, događa se, rekao bih, ogromno nerazumijevanje.

Obitelj Turk bavi se održivim turizmom pružajući usluge smještaja i prehrane uglavnom namirnicama koje sami proizvedu: od sira i mlijeka, mlade janjetine, krumpira i drugog povrća, meda…

Ovakvim odnosom njih se doslovce tjera iz tog naselja. Odlaskom Turkovih iz Kupara livade tog naselje bile bi nepokošene i zapuštene, nikad se više tu ne bi čuo meket koza i blejanje ovaca.

Najtužnije je pak što se nikad tu više ne bi čula dječja graja, a oni traže tako malo, traže samo da im se omogući civilizacijsko, ljudsko i građansko pravo da mogu cestom doći do svojeg stoljetnog doma – rekao je Raukar.

Novca za malčiranje ima, za popravak ceste nema

Komentirajući tvrdnje o tome da je riječ o financijski prilično zahtjevnom proširenju prometnice, Raukar kaže:

– Kad je o novcu riječ, dovoljno je spomenuti da su tog dana kad sam išao fotografirati obitelj Turk u Kupare uz prometnicu koja vodi, odnosno puno točnije rečeno ne vodi, do njihova naselja i doma, strojevi plaćeni gradskim novcem malčirali raslinje.

To je, u situaciji kakva je ova, zapravo bacanje novca, kojeg kao nema – rekao je Raukar, dodavši da je siguran da bi problem bio riješen da u Kuparima živi puno veći broj birača.