Male Brod Moravice opet su napravile veliku feštu! Povod je i ovoga puta sport, točnije biatlon, zahvaljujući kojem najmanja goranska općina od svega šestotinjak stanovnika postaje u okvirima tog sporta jedna od svjetski značajnih sredina.

Jer, Brod Moravice i tamošnji Biatlonski klub »Budućnost« imaju od ove godine osvajača Velikog i Malog kristalnog globusa u konkurenciji juniorskog Svjetskog kupa! Tvorci najvećeg uspjeha hrvatskog biatlona u juniorskom uzrastu su Matija Legović, osvajač Velikog kristalnog globusa u ukupnoj konkurencji i Malog u disciplini sprint, kao i njegov trener Dejan Brajdić.

Čestitke

Upravo njima, ali i ostalim članovima hrvatske biatlonske reprezentacije, Brodmoravičani su priredili još jedan nezaboravan doček pozdravivši, uz spomenute, još i Krešimira Crnkovića, Aniku Kožicu i Ines Legović koji su također iz Brod Moravica, ali i ostale reprezentativce – Filipa Crnića, Chiaru Gašparac i Emu Sobol te trenere Boštjana Lekana i Alena Abramovića.

Prigodne riječi pobjedniku Svjetskog juniorskog biatlon kupa uputio je najprije Boris Delač u ime BK-a Budućnost, pozdravila ga je potom i predsjednica kluba, ujedno i njegova majka Ivana Legović, istaknuvši kako su veliki uspjesi rezultat njegove predanosti i strasti, što je temelj za nove slične uspjehe i radosti, a čestitke i zahvale najboljem mladom biatloncu svijeta uputio je, uz prigodne darove, i Mario Šutej, načelnik Općine Brod Moravice.

Među čestitarima je u publici bila i sjajna hrvatska alpinka Leona Popović koja je također zaslužila pljesak cijele dvorane, kao i dečki i cure iz DVD-a Brod Moravice koji su bakljama dočekali hrvatske biatlonce, a taj njihov doprinos slavlju voditelj programa Boris Delač označio je normalnim jer su svi brodmoravički biatlonski reprezentativci ujedno i članovi – DVD-a Brod Moravice!

Naravno, Matija je i ovom prigodom od bake dobio tortu, čestitke i male darove predala mu je i Micika Kvaternik, jedna od najstarijih mještanki, a sam pobjednik Svjetskog biatlonskog kupa bio je, kao i obično, miran, staložen i realan.

– Osvajanje Velikog globusa možda je moj najveći uspjeh. Volim ja i medalje sa svjetskih i europskih prvenstava kojih imam već nekoliko, ali ovo je potvrda kontinuiteta mog rada. Ja sam ove sezone od 14 utrka Svjetskog kupa samo u dvije bio izvan prvih osam, a i u te dvije sam nastupio bolestan.

Dakle, jako sam zadovoljan, iako uvijek može bolje. Dva-tri puta sam bio četvrti i peti na dvije-tri sekunde od medalje. Naravno, bilo bi lijepo da sam i tada uspio doći do postolja, ali ja sam i ovako miran i zadovoljan jer sam baš svaku utrku odradio najbolje što sam mogao i na kraju sam u ukupnom poretku uspio biti pobjednik, što u ovako jakoj svjetskoj konkurenciji znači iznimno puno.

Još sam godinu dana u juniorskom uzrastu i nastojat ću i dalje biti u vrhu, a s obzirom da ovog proljeća završavam srednju školu sad ću se u potpunosti posvetiti biatlonu, rekao je Legović, zahvalivši svojoj Željezničko-tehničkoj školi Moravice i ravnatelju Borivoju Dokmanoviću na razumijevanju koje su imali za njegovo bavljenje sportom.

Potpuno zasluženo

Dejan Brajdić, Matijin i trener hrvatske biatlonske reprezentacije, tvorac je ovih velikih uspjeha koji mladog Legovića i prije dvadeset navršenih godina života svrstavaju u ponajbolje goranske sportaše svih vremena. I ovaj je uspjeh, ističe Brajdić, posljedica studioznog i postupnog rada u kojem nema robovanja rezultatu i preskakanja stepenica.

– U sportu, a pogotovo u ovako fizički i psihički teškom i zahtjevnom kao što je biatolon, ništa ne ide preko noći. Matija je još prije tri godine pokazivao naznake velikog talenta i sposobnosti za osvajanje medalja.

No, mi nismo htjeli žuriti jer znamo da je puno lakše osvojiti medalju nego u kontinuitetu biti u vrhu. A upravo to Matija je učinio ove sezone i, u konačnici, zato je i pobjednik Svjetskog kupa. Od četrnaest utrka, on je u njih čak 12 bio među prvih osam – prvi, drugi, četvrti, peti…! Niti jednom od njegovih konkurenata to nije uspjelo.

Bilo je onih koji bi pobijedili pa onda utrku-dvije kasnije osvojili tek pedeseto mjesto. Matija je konstantno bio dobar, čak i u te dvije slabije utrke koje je trčao bolestan. Zato je potpuno zasluženo pobjednik Svjetskog kupa, zaključio je trener Dejan Brajdić.

Veliki potencijali

Brajdić ističe i rezultate drugih članova biatlonske reprezentacije.

– Filip Crnić je u konkurenciji 120 natjecatelja na SP-u osvojio četrdeseto mjesto, a 38. u Junior kupu i to kao četiri godine mlađi od najstarijih iz tog uzrasta. Ema Sobol na SP-u je u konkurenciji 120 natjecateljica bila 21., 31. i 35. te 19. na Europskoj olimpijadi mladih.

Krešimir Crnković u tri je utrke jednom bio 12. i dva puta 15., a ispred njega su bili samo Norvežani, Nijemci i Francuzi, natjecatelji saveza koji zajedno imaju proračun od 100 milijuna eura! Anika Kožica je osvajanjem 60 bodova na posljednjoj utrci odškrinula vrata mogućem nastupu na Olimpijadi.

Tu su još mlade Ines Legović i Chiara Gašparac… Potencijali su nam veliki, a uvjeti rada sve su bolji, mada su nam pomoć i sponzorstvo uvijek potrebni, rekao je Brajdić.

I trener, i kuhar

Predanost, upornost, rad, ali često i improvizacija, djelići su recepta uspjeha, govori Dejan Brajdić napominjući i neke zanimljivosti.

– Šveđani, jedna od najjačih biatlonskih nacija, imaju stadione i velik broj natjecatelja, a u Ostersundu djeluje Institut za sport u kojem, primjerice, imaju laboratorij za ispitivanje kvalitete sportske odjeće kako bi i u tom segmentu pomogli što boljim rezultatima.

Dakle, ulažu ogromne novce. No, ove godine niti jedan od njihovih natjecatelja nije bio ni blizu Matiji! S druge strane, njima je nezamislivo ovo što sam ja radio znatan dio protekle sezone. Naime, uz posao trenera, ja sam bio i – kuhar!

Riječ je o tome da nismo, želeći smanjiti troškove boravka, išli u hotele, nego u apartmane, a tamo je netko trebao kuhati. Pa sam to najčešće bio ja. I nitko se nije bunio, a usput smo i osvojili Veliki i Mali kristalni globus, zaključio je Brajdić.