Digitalni nomadi

Amerikanci za život odabrali – Delnice: “Obožavamo vaše duge kave i nogomet. Sve je pozitivno usporeno”

Marinko Krmpotić

Jacob Hull i Elicia Blackford, mladi američki par već drugu godinu zaredom živi izvan domovine / Foto: Privatna arhiva

Jacob Hull i Elicia Blackford, mladi američki par već drugu godinu zaredom živi izvan domovine / Foto: Privatna arhiva

Jacob Hull i Elicia Blackford više od godinu dana živjeli su u Delnicama i to smatraju "punim pogotkom"



DELNICE – Krajem srpnja svoj više od godinu dana dug boravak u Hrvatskoj kraju su priveli Jacob Hull i Elicia Blackford, mladi američki par koji već drugu godinu zaredom živi izvan domovine, točnije američkog grada Portlanda i savezne države Oregon. Jacob i Elicia su iz Kalifornije, ali desetak su godina poslom vezani uz Oregon, a posljednje dvije godine rade u Europi, najprije godinu dana u Njemačkoj i sad, više od godinu u Hrvatskoj.


Jacob je, kaže nam, digitalni nomad.


– S obzirom na moj posao, mogu raditi u bilo kom dijelu svijeta ako postoji internet. Godinu dana ranije tako smo živjeli i radili u Njemačkoj i bilo nam je jako dobro, ali smo odlučili steći još euro iskustava pa smo, ponajprije jer su nam se dopale prirodne ljepote Hrvatske, posebno ovi planinski dijelovi, odlučili provesti godinu dana u Hrvatskoj, govori Jacob koji je bez problema odradio sve svoje poslovne obveze, a Alicia ovog puta nije radila.




Evo i zašto.


Zadovoljni Hrvatskom


– Ja sam knjižničarka i profesorica engleskog jezika. U Njemačkoj smo živjeli u većem gradu pa sam se i ja bila zaposlila te radila kao profesorica engleskog jezika. Mogli smo tako raditi i u Hrvatskoj, ali taj posao mogla sam dobiti samo u Zagrebu. No, ovog puta nismo željeli živjeti u velikom gradu pa sam odustala od posla.


Elicia uživa u ljepoti jezera / Foto: privatna arhiva


Delnice i Gorski kotar jako su nam se dopali, odlučili smo tu provesti godinu dana pri čemu sam žrtvovala svoj posao, govori Elicia.


Oboje ističu veliko zadovoljstvo životom u Hrvatskoj.


– Odabir Delnica kao mjesta gdje ćemo živjeti bio je pun pogodak. Delnice su iznimno dobro polazište za otići bilo gdje u ovom dijelu Europe. U srcu ste šuma i planina, korak vam je do prekrasnog mora, a tek koji sat više vožnje su Alpe koje jako volimo pa smo u nekoliko navrata išli u slovenske Alpe odnosno u Dolomite u Italiji.


Nadalje, presretni smo što smo znatan dio godine u Hrvatskoj boravili izvan turističke sezone pa smo neke dijelove vidjeli bez tipične turističke gužve što nam se posebno dopalo.


Primjerice, na Plitvice smo išli tijekom listopada i sa svim onim prekrasnim bojama bilo je božanstveno. Pulu smo posjetili u veljači i zaista uživali u ljepoti tog grada koji je, bar nama, puno ljepši kad u njemu nema turističke gužve, govore Jakob i Elicia koji na pitanje koja im je destinacija bila najljepša kažu – Delnice!


Odlučili i pogodili


– To je i logično jer smo odabrali živjeti ovdje. Volimo šumu i planine pa se, kad smo počeli tražiti gdje bi u Hrvatskoj živjeli godinu dana, odmah pojavila mogućnost da to bude Gorski kotar.


Vidjeli smo da su Delnice blizu Nacionalnog parka Risnjak, da su ovdje jake zime i da ima puno snijega, a sve to volimo pa smo odlučili i pogodili.


Istina, ove zime nije bilo gotovo nimalo snijega i to nam je malo žao, ali što je, tu je, kažu mladi Amerikanci koji su nam prenijeli i svoje dojmove o različitim pristupima životu Amerikanaca i Hrvata.


Jacob kaže kako mu se u Hrvatskoj sviđa živjeti jer je to puno mirniji način života od američkog.


– Kod nas u Oregonu i općenito u Americi sve je puno brže, rekao bih i nervoznije. Ovdje je sve nekako pozitivno usporeno, ljudi pažnju više poklanjaju druženju i opuštanju.


Jacob u Alpama / Foto: privatna arhiva


Jako nam se dopao taj vaš običaj ispijanja kava i druženja u kafićima jer toga kod nas nema, a nismo to doživjeli ni u Njemačkoj.


Nadam se da ćemo dio ovih vaših običaja i pristupa životu prenijeti u Oregon, kaže Jacob, a Elicia je oduševljena posvećenosti nogometu koji joj je, što je za Amerikanku neobično, bliži od američkog nogometa.


Nikad ne reci nikad


– Oduševilo me kako su svi pratili utakmice reprezentacije po kafićima i navijali. Volim nogomet, posebno ženski u kojem je naša reprezentacija odlična, a i ranije sam znala za velike uspjehe vaše nogometne reprezentacije pa sam, logično, sad navijala za Hrvatsku i žao mi je što niste išli dalje, rekla je Elicia koja prati i portlandski nogometni klub i bila je vrlo sretna kad smo joj rekli kako je Dario Župarić, donedavno jedan od stupova obrane tog kluba, u Portland došao iz Rijeke.


Elicia je istaknula i nekoliko neobičnosti na koje se, kaže, morala priviknuti.


– Primjerice, ljeti znam izaći bosa na ulicu, a ljudima ovdje je to čudno. No, s druge strane oduševilo me koliko ljudi ovdje vole životinje. S nama su dva psa (Peanut i Wesley) koji kad vide nekoga, naravno, počnu lajati.


Elicia na jednoj od bike tura Gorskim kotarom


No, ovdašnji ljudi uopće se na njih ne ljute! Dapače, većina počne s njima pričati. Mi pojma nemamo što im govore, ali psi se smire.


To nas je zaista oduševilo jer, primjerice, u Njemačkoj je bilo potpuno drugačije. Tamo je komunikacija s ljudima puno teža, nisu otvoreni kao ovdje, a to da bi razgovarali s psima – zaboravite!


Elicia i Jacob su do kraja srpnja živjeli u Delnicama, u Supilovoj kod Delničanima znanog Franceka. Potom se, nakon dvogodišnjeg izbivanja, vraćaju u domovinu.


– Sad idemo kući i tamo ćemo neko vrijeme živjeti, a onda možda iznova na godinu-dvije u neki drugi dio svijeta.


Drago nam je što smo upoznali Njemačku i, posebno, Hrvatsku. Možda se jednog dana i vratimo, rekli su Elicia i Jacob.


Hvale biciklističke staze


Jacob i Elicia puni su hvale i za biciklističke staze i šetnice Gorskog kotara. Obišli su jako puno toga i uživali ne samo u ljepotama prirode već, kažu, i u pažnji koju im posvećuju vozači automobila.


Uz sve to svakako valja napomenuti kako je Jacob vrlo uspješan u maratonima.


U Hrvatskoj je nastupio na 42 km maratona u Istri, od ranije ima zapažene rezultate na maratonu u Finskoj, a u Dolomitima je istrčao 57 km dugi ultramataron na kojem je po iznimno zahtjevnom terenu trčao punih osam sati!