Goranska vila, naziv je murala koji odnedavno krasi jedan zid kuće Andrije i Ivanke Wolf u goranskom mjestašcu Tršće. Autorica slike je američka umjetnica Rita Simonić, a slika je nastala kao plod prijateljstva obitelji Wolf s uglednim hrvatskim intelektualcem Antom Simonićem i njegovom suprugom Ritom. Rita je, govori nam Andrija, nakon što ju je prije dvije godine, znajući za njen kvalitetan i međunarodno priznat likovni rad, zamolio da na njegovoj kući izradi mural. Ona je rado pristala te, nakon ozbiljnih priprema, izradila sliku koja ukrašava njihovu kuću i privlači pažnju mnogih.

Isto tako rado Rita je pristala na razgovor s nama o radu na ovom muralu naglasivši da je njime željela iskazati sve bogatstvo osjećaja koje ima, ne samo za Andriju i Ivanku koji su divni ljudi, već i za Gorski kotar, posebno za Tršće i Vrhovce u kojem ona i Ante imaju kuću za odmor.

Divljenje

– Cilj mi je bio kroz tu sliku prenijeti dio tih mojih osjećaja, ali svakako i ispričati priču o svom viđenju ovog kraja, o ljudima koji ga čine, o ovoj prekrasnoj prirodi, govori nam Rita Simonić pojašnjavajući pritom detaljno kako je radila na svakom pojedinom dijelu murala.

– Andrijinu ideju odmah sam prihvatila, ali nisam znala što naslikati. Nakon razmišljanja postalo mi je jasno da kroz tu sliku moram izraziti svoje divljenje prema Gorskom kotaru, kraju koji sam zaista prihvatila kao svoj dom i uživam u njegovoj ljepoti. Također, željela sam spojiti i kulture na kojima sam odrasla, od azijske do zapadnoeuropske. Na kraju, osobnim sam činom željela dati doprinos ljudima i životu ovog kraja jer mislim da je zadatak i obveza svakog od nas pridonositi, dati dio svog talenta kraju i ljudima s kojima živiš. Sve to spojilo se u jednu veliku želju pa sam s puno ljubavi i strasti pristupila ovom poslu, govori Rita po čijem mišljenju je sve što postoji u ovom svijetu posljedica – svemirske energije.

Obitelj

– Dio te energije je i moj rad pa sam odlučila da slika bude puna boja, ljubavi, nade i vjere. Slika je morala uključiti i obitelj Wolf pa sam kao temeljni motiv lika odabrala gospođu Ivanku u njenim mladim danima, mada sam u njenom licu željela oslikati sve ljude ovog kraja. Njenu okolinu željela sam oslikati motivima tipičnim za ovaj kraj, motivima među kojima sam posebno odabrala cvijeće te je naslikala kako s prozora baca cvijeće. Svaki od tih cvjetova koje baca je različit, svaki je dio ovog kraja i baš svaki sam proučila detaljno na internetu kako bih ga što bolje naslikala. Isto sam tako svaki dan promatrala šumu, planine, igru svjetlosti u različita doba dana te sam svaki dan molila Svemir da mi da snage, energije i znanja da pretočim svu svoju ljubav i zahvalnost za darovanu mi ljepotu, govori Rita te napominje da je stvaralački čin za nju – putovanje.

Snimke

– Prvi dio tog putovanja je priprema, a to znači da se za realizaciju onog što želim naslikati jako dobro moram pripremiti. Tako sam, primjerice, zamolila Ivanku da s balkona baca cvijeće, a ja sam to snimila u videoformatu te detaljno analizirala tu snimku i planirala kako je prenijeti na mural. Potom sam nabavila sve slike cvijeća koje sam planirala naslikati, imala ih pred sobom, svaki od njih snimila, saznala puno o njima te ih detaljno promatrala kako bih ih mogla što vjernije naslikati. Tako sam obradila doslovno četrdeset vrsti cvijeća iz Ivankinog vrta te odabrala one koje ću naslikati.

Drugi korak je slikanje pri čemu svaki dio rada dokumentiram, a to znači da radim videozapise i fotografije kako bi to, možda, u budućnosti pomoglo nekome tko će možda nešto slično raditi. Također, u tom dijelu rada puno sam i razgovarala s Andrijom i Ivankom, pitala ih što bi oni voljeli vidjeti na slici, što bi po njima i u kojem obliku trebalo biti na tom radu. Tako smo i došli, primjerice, do nekoliko dijelova slike.

Ritual

Nakon tog drugog dijela koji nazivam kreativnost slijedi za mene također vrlo važan dio koji zovem ritual, a u slučaju ove slike bio je vezan uz to da bismo svaku večer Ivanka i ja darivali sol, kruh i vino Svemiru za sve darove koje nam daje, za snagu i kreativnost potrebnu za moj rad. Također, Ivanka mi je svaki dan na kraju rada pomagala oprati sve kistove jer oni su bili moje »oružje« u izradi ove slike. I to je bio poseban ritual koji nam je puno značio i motivirao nas za daljnji rad.

Napokon, kad je sve bilo gotovo Ante, Andria i Ivanka i ja zahvalili smo pod slikom snazi Svemira na svemu što nam je darovao, a na kraju smo stavili i zastave Kine, Hrvatske i EU-a te tako zaključili naše putovanje koje, sigurna sam, nastavlja živjeti jer svaki put kad netko dođe i pogleda ovu sliku, vjerujem da osjeti dio naše ljubavi. Tome će, vjerujem, služiti i ovo moje predstavljanje pa bih voljela da što više ljudi dođe u Tršće, pogleda ovu sliku, uhvati se za ruke i zahvali Svemiru na svemu što nam daruje, zaključila je Rita Simonić, američka Kineskinja kojoj je Hrvatska dom u kojem uživa.

Visinski radovi

– Slikanje je zahtijevalo i priličan fizički napor te puno pažnje jer sam radila na skeli nekoliko metara iznad zemlje, a to može biti opasno kad se čovjek zanese, što se meni zna dogoditi. No, sve je prošlo baš kako treba i presretna sam, a taj osjećaj sreće javi mi se svaki put kad pogledam sliku, rekla je Rita Simonić.