Kad bi u Hrvatskoj postojao registar diskofila, onda bi Delničanin Jure Grgurić, podrijetlom iz Skrada, sigurno bio među najstarijim i najuspješnijima. Jure je rođen 1950. godine što znači da broji pune 74 i ide u 75., a uz godine visoka je i brojka njegovih, nazovimo ih tako, nosača zvuka. Riječ je o 1.150 LP-ija, 800 singlica, oko 2.000 CD-a te stotinjak kazeta. Iako je CD-a više, Jure na prvo mjesto stavlja LP-ije i singlice jer, s njima je i krenula ljubav prema rocku. S njima je sve počelo. No, kako se i kada zainteresirao za rock, pitamo ga na početku druženja.

Radio Luxembourg

– Rock glazbu sam počeo slušati 1962. godine, kad sam imao nepunih 12 godina i bio učenik OŠ Skrad. Na svu sreću nisam bio jedini, jer je rock tih godina privukao i moje prijatelje, bili su to Matija Kruljac iz Podstene i Ivica Škopljanac koji će kasnije postati muž Jadranke Kosor. Skupa smo sjedili od petog do osmog razreda i za razliku od drugih koji su slušali uglavnom domaće izvođače, mi smo se okrenuli stranoj rock glazbi. Čuveni prvi singl Beatlesa, pjesma »Love Me Do« oduševila me čim sam je čuo te 1962. godine pa sam koristio svaki trenutak da bih uvečer slušao Radio Luxembourg gdje bih jedino mogao čuti te i slične pjesme.

U Skradu sam 1967. godine kupio i svoju prvu stranu singl ploču. Bila je to singlica Beatlesa »Strawberry Fields Forever«, a kupio sam je u trgovini gdje se prodavalo vapno i cement! Znam da to danas djeluje ludo, ali zaista je bilo tako. Tada su trgovci razmišljali drugačije, rock glazba bila je sve popularnija i dalo se na taj način nabaviti novu glazbu. U toj trgovini sam ranije kupio i neke domaće singlice, primjerice obradu hita Scotta McKenzieja »San Francisco« u verziji Miše Kovača, ali prvi strani singl bili su Beatlesi, sjeća se Grgurić koji je po završetku osnovne škole u Skradu završio gimnaziju u Delnicama te krenuo u Zagreb na fakultet.

Ode studij zbog glazbe

– No, budući da sam želio imati svoj novac, ja sam se zaposlio u Vjesniku i to je bio kraj mog studiranja jer sam četiri naredne godine bio njihov zaposlenik. Plaće u Vjesniku bile su jako dobre, a uz to sam imao posao zahvaljujući kojem sam mogao nabavljati i singl te LP ploče. I to je bilo to. U potpunosti sam se okrenuo radu i sakupljanju albuma i uživanju u rock glazbi. Slušanje radija sam s Radija Luxembourgh proširio i na Radio Graz 2. LP ploče sam nabavljao u Zagrebu, ali vrlo često i iz Engleske. Do adresa engleskih trgovina ploča sam došao iz raznih časopisa i naručivao sam prilično puno toga.

Foto Marinko Krmpotić

Naravno, bio je to dosta skup sport, a doma sam znao nositi njih desetak pri čemu bih devet sakrivao, a jednu »priznavao«! Naravno, počeo sam tih godina odlaziti i na koncerte. Na prvom sam koncertu bio 1970. godine na Velesajmu. Bio je to koncert tada jako popularne engleske grupe Mungo Jerry koja je te godine imala svjetski hit s pjesom »In the Summertime«. Nisam bilježio broj koncerata, ali bilo ih je jako puno. U sjećanju zauvijek ostaje koncert Rolling Stonesa u Zagrebu i Metallice u Ljubljani 1999. godine, a od ovih zadnjih spomenuo bih simfonijsku izvedbu Metallice u »Lisinskom«, koncerte Brucea Dickinsona u Zagrebu te Dine Jelusića i Josipe Lisac u Opatiji. Koncerte koji su u Zagrebu, Rijeci i Opatiji još i pratim, ovo izvan Hrvatske mi je ipak malo teže jer su već godine tu, imam problema s išijasom… Duga putovanja više nisu za mene, govori nam Grgurić naglašavajući kako su mu, za sada, prvi i posljednji strani albumi koje je kupio, albumi grupe The Rolling Stones.

Čisti zen

– Svoj prvi strani LP kupio sam 1967. godine. Bila je to ploča »Big Hits (High Tide and Green Grass)«, prvi njihov kompilacijski album objavljen u različitim verzijama za englesko (taj sam nabavio!) i američko tržište. Posljednji LP koji sam kupio bio je prošlogodišnji »Hackney Diamonds« Rolling Stonesa. Nisam ni znao da imaju novi album i onda sam pročitao tvoj tekst u Novom listu i odmah naručio album koji sam platio 50 eura. I oduševljen sam. To im je jedan, ne samo od njihovih, nego najboljih albuma ikad i u posljednje ga vrijeme baš često i puno slušam, govori Jure koji nas je upoznao i s dva svoja prostora za slušanje.

Foto Marinko Krmpotić

Jedan je na katu u stanu, a drugi u radionici u prizemlju. U svakom od njih sve je puno albuma, glazbene linije su moćne i tu Jure svaki dan odaje počast rock glazbi i svojoj mladosti.

– Svaki moj dan od kad sam u mirovini, a to je već prilično, počinje tako da si skuham kavu, odaberem neki LP, stavim ga na gramofon, zapalim cigaretu i – uživam! Najčešće slušam glazbu preko gramofona. Reprodukciju preko CD-a sam nekoliko zadnjih mjeseci skroz zaboravio. Odabir glazbe ovisi o tome kako se osjećam ili što mi padne na pamet. Ako me, recimo, malo jače muči išijas, onda odvrnem do daske Back Sabbath ili AC/DC! U posljednje vrijeme baš puno sušam Stonese i ovaj sjajni »Hackney Diamonds«, ali zna se dogoditi i da uzmem nasumce neku ploču. Tako sam neki dan stavio na gramofon album Tommyja Jamesa i grupe The Shondels. Ma super! Uživam! Sjetim se tih davnih dana, uživam u tim zvukovima koji mi i danas dižu adrenalin, oraspolože me, usreće. I samo nek traje, rekao nam je Grgurić.

Foto Marinko Krmpotić

»Alan Ford« i Dinamo

Uz rock velika strast Jure Grgurića su i stripovi (posebno »Alan Ford«) te nogomet pri čemu je u Delnicama poznat kao vatreni navijač Dinama.

– Prvi sam put na Maksimiru bio 1963. godine na utakmici Dinamo – Vojvodina (4:3). Tada je još igrao Dražan Jerković. Pratim nogomet, uz Dinamo mi je draga i Rijeka. Sjećam se utakmice Dinamo – Rijeka kad smo dobili 1:0 golom Miljkovića, a na utakmici je bilo 40.000 ljudi… e, da se vrate ta vremena, govori Grgurić koji je, spomenimo i to, bio jedan od inicijatora i osnivača NK-a Polet u Skradu čiji je bio prvi kapetan i tajnik kluba, a kao predsjednik omladine u Skradu zaslužan je za sanaciju skradskog nogometnog igrališta. U Delnicama je pak bio predsjednik »Goranina«.

Foto Marinko Krmpotić

Ploče ne posuđuje

– Ploče ne posuđujem. Učinio sam to samo jednom posudivši album Bee Geesa svojoj rođakinji. Kad ga je vratila, na njemu je bilo tragova špeka. E, od tada – nema posuđivanja. Možeš doći do mene i zajedno ćemo slušati što treba, ali ploče ne posuđujem, govori Grgurić dodajući kako ga u toj njegovoj ljubavi prema rocku prate i supruga Mira te sin Tomislav koji je nastavio tradiciju sakupljanja rock albuma.

Nezaboravni dani

Jure Grgurić i njegov sumještanin Dušan Jurković davnih su šezdesetih, točnije 1969. godine, prvi otvorili disco klub u Skradu. Bilo je to u Grgurićevoj kući pri čemu je Jurković bio glavni za tehniku i osigurao kvalitetan razglas, a Jure je birao glazbu i bio jedan od prvih goranskih DJ-a! I to su bili, kaže Grgurić, nezaboravni dani.

Lista omiljenih

Lista omiljenih grupa i autora je velika. Prije svih su to The Beatles u čiji se Fan club učlanio još 1968. godine, a posjeduje baš sve njihove albume od kojih je niz nabavio iz Engleske. Potom su tu The Rolling Stones, Deep Purple, Uriah Heep, Black Sabbath, Led Zeppelin, Queen, Pink Floyd, Bob Dylan, Creedence Clearwater Revival, Status Quo, AC/DC, Free, Bad Company, Bob Seger, Joe Cocker, Eric Clapton, David Bowie… Od domaćih tu su Psihomodo pop prije svih, Prljavo kazalište, Parni valjak, Bijelo dugme… Ali i stara garda koju čine Crveni koralji, Grupa 220, Drago Mlinarec, Uragani…

Foto Marinko Krmpotić

Sitno i nebitno

Na pitanje o novčanoj vrijednosti svoje bogate i odlično očuvane diskoteke s velikim brojem originala kaže:

– Nemam pojma. Lijepa bi to svota bila, ali za mene je to sitno i nebitno. Nikada ne bih prodao ni jedan svoj album jer bih, čini mi se, istog trenutka umro. Mene to drži, zaključio je Jure, genijalni goranski odltimer diskofil.