RIJEKA – Apolinar Barbiš, Silvije Jakšetić, Zdenko Lendl, Alen Markić, Kristijan Pandl i Dalibor Peričić su novi đakoni. Zaredio ih je riječki nadbiskup Mate Uzinić na svečanom euharistijskom slavlju u crkvi svetog Ivana Krstitelja na Škurinjama. Prije početka obreda nadbiskup, ređenici i brojni svećenici okupili su se ispred crkve te su zatim pročitani biografski podatci svakog kandidata, a nakon toga je započela ulazna procesija. Prije samog čina ređenja, nadbiskup Uzinić pozdravio je kandidate i održao homiliju.

– Danas slavimo ređenje šestorice ljudi, koji su se, odgovarajući na Božji poziv, odlučili staviti na raspolaganje našoj riječkoj nadbiskupiji. Rečenica koju želim izdvojiti za nastavak promišljanja je “Svi oni bijahu jednodušni, postojani u molitvi sa ženama, Marijom majkom Isusovom i braćom njegovom.” Dragi đakoni, hoćete li čuvati i razvijati duh molitve? Molitva je za duhovni život važna, kao što nam je za fizički život važan zrak koji udišemo. Cilj molitve nije uvjeriti Boga da on nešto učini, nego pomoći da Mu se svakodnevno odazivamo, da postanemo najprije sami Njegovi učenici, kako bismo za druge mogli biti pastiri, apostoli, učitelji. Molitva je nužnost, bez koje ne možemo na pravi način shvatiti svoje poslanje, jer tko ne moli nije u stanju raspoznati bitno i mimoilazi božji zov u svakodnevici. Bez molitve, naš će govor o Bogu postati neuvjerljiv. Zato molitva nije i ne može biti nešto usputno. Bez molitve nema našeg osobnog sakramentalnog života. Bez molitve nema samokritičnosti i kajanja. Bez molitve nema ljepote u bogoslužnim činima, nema uvjerljivosti u katehezama, nema optimizma i povjerenja u Boga, nema dovoljno snage za otvorenost i suradnju, za zajedništvo. Prestati moliti je ono najgore što se nekome u našoj službi može dogoditi, rekao je mons. Uzinić.

Također, važan dio nadbiskupove propovijedi, koja je obrađivala tekst iz Biblije, govorio je o poniznosti.

– Što nam je više dano, to je važnije da ostanemo ponizni. Izborom za ovu službu i vas je Bog obdario posebnim pozivom i darom. Danas je to sve manje razlog za oholost, odnosno nije nikad ni bio, ali smo ga u to pretvorili. Iako vas još uvijek u Crkvi obasipamo hvalospjevima, koji vas posebice sad na početku možda mogu uzoholiti, vaš će život u današnjem svijetu češće biti obilježen poniženjem nego pohvalama. U opasnosti smo da od prezira i poniženja svijeta pobjegnemo u klerikalizam, pokušavajući ono što nam se ne nudi u svijetu nadoknaditi skrivanjem iza crkvene moći, odjeće, titula, samopohvala. Poniziti se znači okrenuti se prema zemlji, približiti se zemlji. Gledajući prema zemlji sposobni smo se suočiti sa stvarnošću sebe i svijeta oko sebe. Ponizan čovjek ne bježi u prošlost koje više nema, niti sanja budućnost koje neće biti. On je realan čovjek. Zna prepoznati svoju vrijednost, ali i uočiti svoju slabost, pa se zato ne precjenjuje, niti se podcjenjuje, istaknuo je mons. Uzinić u svojoj homiliji, nakon koje su kandidati javno prihvatili đakonsku službu.