SNIMIO: VEDRAN KARUZA
Štandovi na kojima je moguće pronaći sve od medicinskih čarapa do slavonskog kulena uvertira su u poznatu kastavsku vinsku simfoniju koja je ove godine bila popomognuta i craft pivima, dok se uuz tradicionalne kobasice moglo uživati i u ponudi popularnih hrvatskih street foodera
povezane vijesti
KASTAV – Na bregu je zrasal/z bršljanom obrasal/Moj Kastav – otpjevao je, daleke 1975. godine na MiK-u tu himničnu odu Kastvu Marinko Mlačić, da bi nam se baš ti stihovi, od ranog jutra, poput zvučne kulise neprestano vrtjeli u glavi… Kvarner ga bušuje, burica miluje…
I baš nam je bilo nekako drago, bilo nam je silno lijepo, ma javilo nam se ono tako ugodno prkosno zadovoljstvo koje se protivi svim “njurgalima” kojima je Bela nedeja “prenatrpana”, “kičasta”, “seljačka”… Jer nama je u tako lijepo sunčano i ugodno toplo jutro, na samom početku svih onih brižljivo pripremljenih događanja bila baš privlačna, baš ugodna, ma baš – baš, ma baš – Bela nedeja!
Nakon što smo ostavili automobil skroz u podnožnju, odmah iza Rešetara, te se nakon lakšeg uspona, zagrijavanja za “minglanje” po svemu što su nam Grad Kastav i bezbrojni izlagači pripremili, našli pred prvim štandovima bili smo – sretni. OK, ima Bela nedeja puno svojih mana, zna biti kaotična, pa da, ako baš želite naše priznanje i kičasta je na mnogim štandovima, ali onog trenutka kad smo je prije dvije godine izgubili, kad ju je COVID-19 tako grubo “zabrenzao”, tada smo tako bolno osjetili koliko je zapravo iskreni dio našeg bića, koliko je naša i koliko nam – fali. Pa i lani kad se čitava priča događala u zavrzlami COVID potvrda, narukvica-propusnica, kad je bila, ali i nije bila – bila je naša Bela nedeja. Da, istina je, tek kad nešto izgubiš shvatiš koliko ti nedostaje.
Dobar urod
I zato smo uživali u jutro Bele nedeje. U svakom metru pretrpanog “grada na brege”, u svakoj stopi velikih gužvi, pa i u onoj rijetkoj sreći kad negdje nađeš malo mjesta za sjesti ili kad bez pretjeranog čekanja brzo dođeš na red. Za “toalet”.
Naravno, Bela nedeja je prije svega fešta od mladog vina. Posebno belice u čiju su slavu, dan prije Nedeje, prigodno druženje u Kući Belice održali članovi Udruge Belica, njima tako odani gradonačelnika Matej Mostarc i domaćin – predsjednik Udruge Belica Miljenko Host koji nije krio oduševljenje s kvalitetom ovogodišnje belice koja je k tome i obilno rodila.
– Belice je ove godine više od 10.000 litara što je jako, jako dobar rezultat. Samim time jasno je da smo ove godine zabilježili i dobar urod naših autohtonih sorti koje čine jedinstvenu kupažu – belicu, naglasio nam je ponosni Host u prepunoj Kući Belice.
Jedna Minja mića
U književnom dijelu Bela nedeja je predstavila slikovnicu na čakavskom Franje Jardasa naslovljenu »Jedna Minja mića«. Uz sam tekst, fantastični dio te slikovnice su i ilustracije Saše Jantoleka, unikatne umjetničke pojave, umjetnika koji ima galeriju na samom ulazu u starogradsku kastavsku jezgru. |
Ono što također treba istaknuti, Bela nedeja uvrštena je u Top događanja Hrvatske turističke zajednice.
– Konačno, konačno nam se vratila Bela nedeja kakvu poznajemo. Interes izlagača, ljudi koji su na Beloj nedeji željeli imati svoj štand bio je jako velik, pripremili smo i brojne programe, subotnji uvod s Koktelsima bio je ona prava belonedejna gužva, vjerujem da će i nedjeljna večer uz Supercover band i D’beni Band biti dobra, ona kad Kastav “puca po šavovima”, istaknuo nam je Saša Brusić, direktor TZG-a Kastav.
Automobilski “flashback”
Dakako, s velikim se nestrpljenjem očekivalo i podne kad se u Aleji velikana belonedejskoj javnosti uz gradonačelnika Mateja Mostraca trebao obratiti pokrovitelj, predsjednik Zoran Milanović.
Na Crekvini i trgu Lokvina bilo je sve u znaku sjajnih vina. Lokvina Belici, a vinarima okupljenim u Udrugu Vina Kvarnera koji pronose slavu te sve bogatije i sve izdašnije scene prepuštena je Crekvina. Bilo je tu i drugih recentnih vinara, ali kvarnerska priča, od žlahtine do sansigota je bila baš moćno privlačna. Žarko Stilin, čelni čovjek udruge Kvarnerska vina je također pucao od ponosa jer na njihov poziv u Kastav su došli recentni vinari iz svih hrvatskih regija, Crekvini je osim kvarnerskih vinskih zvijezda predvođenih žlahtinom imala i obilje Istre, Slavonije, Dalmacije,…
Crekvina se ponosila još jednim jako zanimljivim izloženom instalacijom. Zoran Drnjević, iznimni kastavski kreativac koji čini čuda restauracijom starih automobila, ali i stvaranjem samo svojih kreacija na četiri kotača napravio je samosvojnu kreaciju koja se referirala na starinski voz, onaj s kakvim se nekad doma dovozilo sve, pa tako i grožđe za belicu.
Sjajni glazbenici
Zabavni program, koji je okupirao kasnije sate, održavao se na dva “floora” ili ti ga pozornice. Fantastična niska brojala je više od dvadeset izvođača, među kojima su posebno istaknuti, pokazala je to i okupljena publika, bili obožavani Koktelsi, D’beni Band, Mauro Staraj&La Banda kao i Infinity, Supercover te Grooversi. |
A kad se ča popije, rabi i – pojist. Je, istina je kako su kapuz i kobasice tradicija, ali i njoj je ponekad potrebna reinterpretacija što je pak slasno pokazao Pirun – kastavski gastrokantun. On je uz vino ponudio i jako dobre “maloserijske” pive. Sudionici tog dijela programa bili su Capra Istrian Street Food i Picnic Mingle&Fun.
Istinski gušti
I sve tako s noge na nogu, od kružnog toka nedaleko Šporove jame gdje počinje “aleja štandova” pa sve do Crekvine, istinski gušti. Ljepota zajedništva veselih, razdraganih ljudi. Onih kojim ništa nije teško i koji, tako ispravno, u životu uvijek pronalaze vedriju, ružičastu stranu.
Što se nas osobno tiče, sva sreća da nam je plaća takva kakva je. Dovoljna za normalan život, malo manje za ekstra troškove. Sva sreća jer da imamo više soldi va žepe, već u prvih sat vremena bili bismo kupili medicinske čarape, one koje ne stežu listove i slabe cirkulaciju, steznik za skočni zglob koji je s godinama korištenja jako oslabio, marmeladu od šljiva petrovki, sok od goji bobica, pravi, zreli slavonski kulen, sir iz Postojne.
E sad, toliko hodati, a da se baš niš ne popije, pa to stvarno nema smisla! Tim više što su cijene bile sasvim pristojne. Dec vina sedam kuna, pive, a bilo je i jako dobrog crafta za ne više od 20 kuna. I da, vidjelo se to na svim mjestima gdje se nešto prodaje dogodine je povijesna – Bela nedeja u eurima.
Svi koji nisu iz bilo kojih razloga stigli na nedjeljnu feštu, danas imaju jako, jako zanimljivi Beli pundejak, također ispunjen bezbrojnim sadržajima i završnim koncertom svima omiljenog glazbenika, skladatelja i pjevača Maura Staraja.
